U sali doma kulture u Veterniku, kasno subotnje veče tek počinje.
Na pozornici se namješta harmonika, stolovi su puni, a prvi taktovi pjesme „Oj Krajino, mati“ prekidaju žamor.
Publika ustaje gotovo spontano. Stariji pjevaju zatvorenih očiju, dok mlađi snimaju telefonima.
Krajiška pjesma u Vojvodini nije samo muzika — ona je sjećanje, identitet i način da se sačuva ono što je ostalo iza odlaska.
„Kad zapjevamo, kao da smo ponovo u svom selu“, kaže jedan od učesnika večeri, porijeklom iz okoline Knina.
Pjesma kao putovanje u zavičaj
Tokom devedesetih godina, u Vojvodinu su stigle desetine hiljada Srba iz Krajine i Bosne i Hercegovine.
Novi domovi postali su Novi Sad, Subotica, Sombor, Zrenjanin mnoga manja mjesta u Vojvodini…
Sa njima su stigle i pjesme — o selima, planinama, ljubavi i odlasku.
U Futogu, krajiške večeri organizuje Zavičajno udruženje krajišnika Futog. Predsjednik udruženja Milan Stepanov objašnjava da su pjesme postale važan dio okupljanja.
„Ljudi su dolazili sa teškim pričama. Pjesma je bila način da se prebrodi sve. Zato su krajiške večeri i danas pune emocija.“
Harmonika kao simbol
U sali u Kisaču, harmonikaš započinje pjesmu „Krajino, Krajino“. Publika odmah reaguje. Čuju se uzdasi, ali i osmijesi.
„Ovo nije muzika za slušanje, ovo je muzika za osjećaj“, kaže jedan od muzičara koji godinama nastupa na krajiškim večerima.
Mnogi izvođači koji pjevaju na ovim okupljanjima dolaze iz Vojvodine, ali porijeklom iz Bosne i Hercegovine ili Krajine. Njihove pjesme često govore o selima, rodnim kućama i odlascima.
Mlade generacije i nova publika
U Bačkkoj Palanci, krajiške pjesme slušaju i mlađe generacije.
Na jednoj večeri, mladi igraju kolo dok stariji pjevaju.
„Moji roditelji su iz „Bosne“. Ja sam rođen ovdje, ali kad čujem ove pjesme, osjećam neku posebnu vezu“, kaže jedan student iz publike.
Udruženja često organizuju:
- krajiške večeri
- guslarske večeri
- folklorne nastupe
- promocije tradicionalne muzike
- Pjesma koja spaja
U Noviom Sadu održavaju se i veće manifestacije koje okupljaju krajiška udruženja iz cijele Vojvodine.
Na tim događajima često se čuju stare pjesme koje su generacije ponijele iz Bosne i Hercegovine.
„Kad zapjevamo, svi smo isti. Nema razlike ko je odakle. Svi smo iz Krajine“, kaže jedan od organizatora.
Glas koji traje
Kako se veče u Veterniku bliži kraju, posljednja pjesma okuplja sve na noge. Ruke su podignute, a glasovi sve jači.
Krajiške pjesme u Vojvodini danas su više od tradicije.
One su način da se sačuva sjećanje, da se prenese identitet i da se pronađe zajednički glas među ljudima koji su u Vojvodini pronašli novi dom.
„Kuću smo izgubili, ali pjesmu nismo“, kaže stariji čovjek dok izlazi iz sale.
I upravo u tim riječima staje cijela priča — krajiška pjesma ostaje glas zavičaja koji ne blijedi
