Skoro pola vijeka sam patronažna sestra i čini mi se da nema kuće koju nisam obišla, pa ne mogu ni da nabrojim koliko sam djece u Banjaluci okupala i povila. Tako svoju priču započinje Nada Kotur, koja ni na pragu sedamdeste ne odustaje i ne staje. Ne može ni da stane, kad je ljudi i sad zovu da dođe i pomogne.
Tako nam Nada, kad već pitamo koliko joj je beba prošlo kroz ruke, otkriva da je kupala čak i gradonačelnika Banjaluke, Draška Stanivukovića, ali i unuke predsjednika Srpske Milorada Dodika, mada to, kaže, nije važno, jer njoj su sva djeca ista i bez njih, očigledno, ne može.
,,Toliko djece sam njegovala, a danas su uspješni ljudi, ostvarili se kao roditelji, pa opet mene pozovu da im se nađem u prvim danima nakon bolnice. Nema veze ko se čim bavi, svaki roditelj je isti. Tako je i predsjednikova ćerka sasvim obična, privržena majka koja će sve poslušati kada zna da je to dobro za njenu djecu”, priča Nada za BL portal i priznaje da neće prestati da radi sve dok je zdravlje služi.
Trenutno obilazi tri porodice, ali taj broj se stalno mijenja. Obično je roditelji zovu na preporuku, pa joj nikakva reklama i ne treba, jer posla ne fali. Gdje su bebe tu je i radost, ali i briga, jer se današnje majke, kaže Nada, svega naslušaju i svašta pročitaju još i prije porođaja, pa znaju da paniče i kad ne treba.
,,Sve je to normalno. Meni je bitno da dijete napreduje, ali i da se majka uspješno oporavi. Nije porođaj šala, nakon toga su rane, konci, zato sam uvijek tu svima da pomognem. Bude i suza, ne samo bebinih, tako da porodicu upozorim da pred porodiljom nema priča šta je neka mama prije radila i radi, nego mi ćemo svoje polako i sve će biti dobro“, otkriva Nada svoju taktiku.
Kaže i da joj je žena danas pomalo “žao”, jer primjećuje da se sve veći pritisak stvara oko dojenja. Majčino mlijeko svakako je najbolje, ali ako ga već nema, ne treba patiti ni porodilju ni bebu.
Nadi se čini i da je u današnje vrijeme komercijalizacija uzela maha, pa budući roditelji često budu izgubljeni i kupuju sve i svašta, što poprilično košta, a u suštini nije potrebno.
“Danas roditelji opreme posebnu sobu za bebu, ma šta će im. Polako, beba treba da je u blizini roditelja, na oku, da slušaš kako diše. Beba voli zagrljaj, da osjeti miris, čuje glas. Gluposti su da dijete ne treba navikavati na ruke, pa kad ćete ih nosati, ako ne tad. Kupe im neke svemirske kade, preskupu kozmetiku, sve je to bespotrebno“, naglašava Nada i savjetuje da je bebu dobro okupati vodom sa malo maslinovog ulja.
I šta se još promijenilo? Pa, to što u početku svoje karijere tate nije ni viđala, a danas su uključeni u sve, od rođenja, pa do hranjenja, kupanja, presvalačenja.
,,Nije lako nijednoj ženi nakon porođaja, ona ne može podizati ništa i mora odmarati, a opet tu je beba o kojoj brine. Zato očevi moraju biti uključeni, posebno noću kada majka doji, onako isrcpljena. Trudim se da očeve naučim da vrijeme nakon posla provedu kod kuće sa svojom porodicom, a ne da bebu treba okupati, a tata u kafani“, sa osmijehom ističe Nada i ponosno kaže da joj se malo koji tata “odmetnuo“.
Iza nje je 40 godina rada u Domu zdravlja Banjaluka, a nakon penzije nastavila je da radi ,,po kućama“. Priznaje da joj dobro dođe zarada, jer kome je danas penzija dovoljna da preživi. Ipak, više od para, ulogu igra ljubav.
,,Toliko sam djece upoznala, ma puno mi je srce. Često kažem da je moja cijela Banjaluka. Ne znam da ih odbijem, u kakvoj god da sam gužvi pritrčim kad me pozovu, jer ne želim da sami prolaze kroz stres i bespotrebno brinu, ako znam da im mogu pomoći“, priča Nada.
Njenu pomoć roditelji obično potraže čim izađu iz bolnice, pa im ona sve detaljno objasni oko njege bebe i majke, a onda dolazi da pomogne sve dok zajedno ne zaključe da dalje mogu i sami.
Za svaku bebu se veže, a ne krije da je bilo i teških trenutaka zbog kojih i danas zaplače.
“Teško je kad dođeš i ugledaš dijete koje ima neke zdravstvene probleme, česte su srčane mane, a ja svaku bebu zavolim“, kaže Nada i podsjeća sve one koji brinu zbog nekih manje važnih stvari da je sreća tako jednostavna i svakog dana na dohvat ruke.
Željka Pavlović, BL portal
