Prije dvanaest godina tadašnje bošnjačke vođe uspjele su da se odupru prijedlozima da u Sarajevu, na prostoru Latinske ćuprije, ponovo bude postavljen spomenik austrougarskom prestolonasljedniku Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji, ali istorija i korijeni očigledno su ih ovog puta nadjačali.
- U Gradskom vijeću Grada Sarajeva usvojena je inicijativa za postavljanje spomenika Francu Ferdinandu
- Inicijativa predviđa vraćanje spomenika na lokaciju na kojoj je prvobitno stajao do 1919. godine.
- Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine vodila je politiku oblikovanja posebnog identiteta stanovništva.
- Istoričar Goranu Latinoviću predložio je postavljanja obilježja posvećenih Gavrilu Principu
- Nakon Sarajevskog atentata 1914. godine došlo je do progona srpskog stanovništva u dijelu tadašnje austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, uključujući internacije u logore poput Logora u Doboju.
- Postavljanja spomenika izazvalo je političke polemike
Kaže ovo za „Glas Srpske“ istoričar Čedomir Antić, komentarišući novu inicijativu koja je na jučerašnjoj sjednici usvojena u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, na prijedlog Kluba poslanika Stranke za BiH (SBiH).
– Podižu spomenik onome ko ih nije priznavao. Zemlju im je pretvorio u koloniju, njih u podanike neravnopravne sa drugim Slovenima u monarhiji. Dao im je manje od 15 odsto mjesta u nemoćnom činovništvu BiH, suzbijao prosvjetu… Konvertiti i sluge će uvijek to i ostati. Kao što će ih uvijek definisati ropska sentenca: „Švabo-babo“. Još samo da podignu spomenik jednom Adolfu i sve su ostvarili – poručio je Antić.
Mile Bjelajac iz Instituta za noviju istoriju Srbije kaže za „Glas Srpske“ da, kada se zanemari istorijski kontekst, svaka interpretacija postaje moguća. Navodi da zloupotreba čina sarajevskog atentata kao povoda za odavno pripremani rat sigurno nije bila uzrok Prvog svjetskog rata, te da bi inicijatori ove ideje o ponovnom postavljanju spomenika Francu Ferdinandu u Sarajevu to trebalo da znaju.
Kontroverzna odluka
– Nekada su atentatori od Trsta, Zagreba do Sarajeva bili slavljeni kao borci za slobodu od Austrije. U Italiji svaki grad ili mjesto ima ulicu ili trg sa imenom Giljerma Oberdana, neuspjelog atentatora na cara Franju Josifa. Atentator je bio uhvaćen i pogubljen. Zašto su se muslimani i Srbi 1878. godine oružjem opirali okupaciji i generalu Filipoviću? Završiću komentarom preminulog akademika Muhameda Filipovića Tunje, koji je u jeku revizije prošlosti i preimenovanja Principa i drugova u teroriste izjavio da ne razumije taj slugeranski odnos prema bivšem kolonizatoru u Sarajevu. Za njega je, kako je rekao, Princip bio i ostao borac za slobodu. Ferdinand je definitivno bio čovjek rata – kaže Bjelajac.
Prema riječima istoričara Gorana Latinovića, sarajevske vlasti učinile bi pravi civilizacijski iskorak podizanjem spomenika u čast Gavrila Principa, vojvode Stepe Stepanovića čije su jedinice donijele slobodu svim stanovnicima Sarajeva ili u čast svih žrtava austrougarskog terora.
– Trebalo bi da podignu spomenik i u čast znamenitih Srba muslimanske vjeroispovijesti – Omer-bega Sulejmanpašića, Osmana Đikića i Smail-age Đemalovića – koji se nisu odricali srpstva, zbog čega ih je progonila država u čijem vrhu je bio i Franc Ferdinand – poručio je Latinović.
Princip ili Ferdinand – različita tumačenja istorije
Podsjeća da je Austro-Ugarska je tokom uprave u BiH od 1878. do 1918. godine najprije pokušala hrvatizaciju stanovništva, ali je od te politike odustala jer se pokazala nerealnom.
Već od 1882. godine započeta je kampanja stvaranja „bosanske nacije“, s namjerom da se stanovništvo trajno veže za monarhiju i udalji od Srbije i Crne Gore. U službenu upotrebu uveden je naziv „bosanski jezik“, dok je ćirilica sistematski potiskivana. Uvedeni su i posebni grb i zastava za Bosnu i Hercegovinu.
Navodi i da politika stvaranja novog, vještačkog nacionalnog identiteta nije naišla na očekivani odziv, te da je odmah nakon Sarajevskog atentata 1914. godine, Habzburška monarhija započela veliki progon srpskog stanovništva. Srbi su ubijani bez suđenja, hapšeni i izvođeni pred sudove u političkim procesima, od kojih je najpoznatiji Banjalučki veleizdajnički proces (1915–1916), kada je optuženo 156 lica, a izrečeno 16 smrtnih i 87 zatvorskih kazni.
Hiljade ljudi internirane su u logore, među kojima su bili Doboj i Žegar kod Bihaća, kao i brojni logori širom monarhije. Samo u dobojskom logoru bilo je zatočeno oko 48.000 ljudi, od kojih je približno 12.000 stradalo.
– Ako se uzme u obzir kakvu politiku je sprovodila austrougarska okupaciona vlast u BiH, pri čemu posebno treba imati u vidu pokušaj stvaranja „bosanske nacije”, kao i nasilje nad pravoslavnima Srbima, onda ne čudi odluka dijela bošnjačke političke elite da u Sarajevu bude vraćen spomenik Francu Ferdinandu. Time se pokazuje blagonaklonost ka austro-ugarskoj okupacionoj politici u BiH, predstavnik te politike prikazuje se kao žrtva, a Gavrilo Princip kao obični ubica, a ne kao borac za slobodu i heroj, što je on u stvari i bio. Odluka o vraćanju spomenika predstavniku jedne strane vlasti, nije prvi slučaj da bošnjačka politička elita pokazuje sklonost ka slavljenju tuđinaca i okupatora, pa makar i na lokalnom nivou, pri čemu se zaboravlja, svjesno ili ne, da se oko 140.000 muslimana iselilo iz Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske okupacije, ne mireći se sa prestankom turske vladavine – poručio je Latinović.
- Princip nepoželjan
Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo je tokom jučerašnje sjednice inicijativu Kluba poslanika Stranke za BiH (SBiH) za ponovno postavljanje spomenika austrougarskom prestolonasljedniku Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji na prostoru Latinske ćuprije. Inicijativa predviđa vraćanje spomen-obilježja na autentičnu lokaciju na kojoj se spomenik prvobitno nalazio prije nego što je uklonjen 1919. Iz SBiH su ovom prilikom iznijeli oštar stav prema trenutnoj kulturi sjećanja, poručujući da je neprihvatljivo da u Sarajevu postoje obilježja i simbolika posvećena Gavrilu Principu.
autor: http://glassrpske.com
