Šokantna ispovijest Aldiane Bajić: Kada me udario u glavu, to je bio moj kraj, ne smijem gledati snimak

Šokantna ispovijest Aldiane Bajić: Kada me udario u glavu, to je bio moj kraj, ne smijem gledati snimak

Šokantna ispovijest Aldiane Bajić.

Ime Aldine Bajić u muzičkom svijetu i te kako je poznato. Međutim, nakon stravičnog događaja, kada ju je suprug Adis Cigura zvjerski pretukao, ne postoji osoba, bar na Balkanu, koja danas nije čula za nju.

Zvjerski napad

Aldiana Bajić i njen suprug, koji se nalazi u zeničkom zatvoru, postali su top tema regionalnih medija, prvenstveno s ciljem da se zaštite žena koje su žrtve nasilje. Jer, ako prestanemo o ovome govoriti, postajemo saučesnici svega ružnog što se u današnje vrijeme dešava ženama, koje su osuđene na milost i nemilost nasilnika.

Ne postoji osoba koja je pogledala snimak iz njihove dnevne sobe, kada je mučki tuče, da je ostala imuna na ovakav zvjerski napad. Bilo šta da se desilo prije i koji povod ‘batinjanja’ je bio, opravdanje za ovakav čin ne smije postojati.

U ekskluzivnoj ispovijesti Aldina opisuje trenutke te kobne noći. Ispričala je kako je prije Cigure imala momaka, koji su bili ‘opasni’ mafijaši, no nijedan joj nikad nije uputio ružnu riječ a kamoli je povrijedio.

Opasni mafijaši

– Ja sam imala momaka koji su bili opasni mafijaši i, nikada, ama baš nikada ni jedan mi nije ružnu riječ rekao, a ne da je digao ruku na mene. A, to je sve zbog toga što sam korektna i poštena. Sve dok sam sa nekim ja ga volim i voljeću ga i nikada ga prevarila ne bih. Ali, onoga trenutka kada počneš da tražiš previše od mene, kada shvatim da nema više privatnog života, osim poslovnog, onda počinje da se sve to ljulja. Neka me pljune svako u lice ako nađe nešto ili neku grešku u mom telefonu.

Jedina moja greška su psi i mace, ali ja to volim, ja ih volim i oni su moja terapija. Ne mogu ja da dovedem ljude na nastupima, ako ih nema. Ne mogu ja da nacrtam pare onoliko koliko nekom treba, to je jednostavno nemoguće. Uvijek je gledao neki nivo, te moraš ovo te moraš ono. Ne moram ja ništa. Živjela sam sa pet maraka sa mojom mamom i petoro braće i sestara, navikla sam tako i to je moj život.

Mene neće i ne može da promijeni ni 5.000 niti 50.000. Ja sam sa mojom mamom od desete godine čistila kuće, stanove, brinula o starijim ljudima. Ne može me promijeniti slava ni nastupi, ni koncerti. Slava i nastupi sve će to jednom proći, treba ostati prizeman i čovjek.

A onda opisuje stravične detalje:

Stidim se

– Kada me udario nogom u glavu, e tu je bio moj kraj. Ja taj snimak ne mogu i ne smijem da pogledam. Sramota me je, strašna me je sramota od svega toga što se desilo. Jednostavno, ja se stidim toga, ne mogu sama sebe u ogledalo da pogledam. Ja se stidim toga, a zbog čega ni sama ne znam?

autor:http://atvbl.rs

Share

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.