Bez obzira na uslovno sporne rezultate izbora, ukupni ukazuju na nepobitnu činjenicu propadanja SDS-a. Samo neiskusni ili zlonamjerni nemaju hrabrosti da priznaju da se najveći udar na SDS desio zapravo od strane PDP-a i to zahvaljujući Vukoti Govedarici. Ali, da krenemo hronološki… Treći mandat Vukote Govedarice u Narodnoj skupštini Republike Srpske započeo je tronedjeljenim boravkom u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Po povratku je to bio, tvrde u SDS-u, upadljivo drugi čovjek. Oduševljen Amerima, reklo bi se sa „ispranim mozgom”, nabildane sujete, nahranjen zapadnim „vrijednostima” i sahranjenog patriotizma, od kojeg su ostali samo guslarski nastupi sa citatima epskih narodnih pjesama. Još se u SDS-u sjećaju da je njegovo gledanje ljudi sa visine, koja se ne mjeri centimetrima, postalo još upadljivije i okrenuto isključivo ka stranačkim saradnicima, a „ljubav” prema britanskom ogranku u politici u Srpskoj – zadatak i zadovoljstvo. Tako nastaje popularni tandem Brane-Vule (Branislav Borenović-Govedarica) i postaje nerazdvojan. Iako trostruko manji, Klub PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske postaje ravnopravan partner, a odluke donose Borenović i Adam Šukalo, a ne Klub SDS-a na čelu sa Vukotom Govedaricom.
Zloupotreba jedne tragedije
Tokom i pred kraj izborne kampanje 2018. godine nerazdvojni tandem uvlači i mlađe kolege u kampanju, kako rekoše tada, u „Bogom danu priliku” okupljanja nezadovoljnog naroda usred Banjaluke, na protestima povodom tragične smrti Davida Dragičevića.
Degutantna zloupotreba nesrećnih roditelja i sestre, Davidovih drugara i revoltiranih građana, donijela je mnoštvo glasova tandemu i njihovim pulenima.
Da ne ponavljamo bolnu priču i obećanja sa banjalučkog trga, Draškova objašnjenja o „zelenoj salati koju je propisao doktor” i ostale nemoralne poteze preuzimanja mandata i tako sve do danas.
Geneza magareće klupe
Rezultati tih izbora pokazali su duboko proždiranje SDS-a od strane PDP-a, ne samo u Banjaluci.
Nisu zanemarljivi i primjeri u Bijeljini i Istočnom Sarajevu.
Ipak, najdrastičniji potez nakon izbora šokirao je kako članove i poslanike SDS-a, tako i javnost.
Naime, raspored u skupštinskim klupama namijenjen opoziciji, uvijek je bio podjeljen takon sa u redovima od šest sjedišta, četiri pripadaju SDS-a, a dva PDP-u i tako po dubini „lijevog sektora ili desnog, gledajući okom kamere.
Isti raspored napravljen je i prilikom „probe” pred konstitutivnu sjednicu, da bi na samoj sjednici poslanici bili podijeljeni „tri i tri”, čime je potpuno očigledno PDP postavljen u istu ravan sa SDS-om.
Zašto je Vukota Govedarica ostavio Nebojšu Vukanovića u takozvanoj „magarećoj klupi” sa jasnim odvajanjem od poslanika SDS-a, duža je priča i seže od odnosa prema Vukanoviću u Hercegovini tokom te kampanje, pa sve do danas, kada je dobar dio glasova Vukote Govedarice ipak otišao Vukonovićevoj Listi za pravdu i red, a tokom nedavne kampanje ostavio neizbrisiv trag Vukotinih miniranja samog Vukanovića, ali i kolega sa sopstvene liste.
Voditelj Brane i Milanove puste želje
Nedavni protesti u Banjaluci pokazali su i više nego što bi opozicija voljela da se vidi.
Ukratko – nametanje Borenovića kao lidera cijele opozicije u vidu voditelja programa na Trgu Krajine, uz sekundarnu dobit – pokazivanje Drašku Stanivukoviću ko je „tata”, želju Milana Radovića da se nametne kao mogući lider SDS-a na predstojećim unutarstranačkim izborima sljedećeg proljeća, Vukanovićevo hranjene sujete skandiranjem naivnog naroda čime svojim „saborcima” dokazuje da je bitniji nego što oni žele priznati,
Govedaričino histerično vrištanje kao kontrateg Vukanoviću…i možemo nabrajati još dosta toga, što se unutar same opozicije valja kroz nastupe na Trgu.
Ne samo po tome ko se obraća, nego i šta i kako govori.
Trivić jedina gubi
Borba SDS-a za potrebe PDP-a se nastavlja, doduše i za potrebe pojedinačnih apetita nekoliko funkcionera SDS-a, većinom pridošlih iz drugih stranaka, ali svakako na štetu stvarnog SDS-a i ubrzanom ukupnom gubitku desetina hiljada glasova.
Ipak, najvažnija činjenica jeste da se obraćaju svi oni koji IMAJU osvojene mandate, koji NEMAJU osnov za proteste i IMAJU sigurne fotelje bar sljedeće četiri godine.
Osim Jelene Trivić…
Ona nema.
Ako ponovno brojanje glasova pokaže da je i konačno nema, neće više biti nikog od govornika, koji će stati uz nju.
Ni prekoputa nje.
Ako, pak, nekim slučajem, brojanje potvrdi ono čemu se ona nada, sa sve svojim „saborcima” i mentorima, dobiće fotelju jedne praktično protokolarne funkcije sa koje se prvo morati da namiri apetite i motive „saboraca”, dakle mjesto premijera i ministara.
Marinko Božović prije Radovića
Neće ni to lako ići, jer prije Milana Radovića, na to mjesto pravo mogu polagati daleko uspješniji „orginalni esdeesovci”, kao naprimjer Marinko Božović, koji to i ne krije.
Najteže će biti podmiriti Nenada Vukovića, koji se ne odvaja od Jelene Trivić po tipu bodigarda, s obzirom da je projektovao svoje uhljebljenje i dalje bogaćenje isključivo na Trivićevoj i njenoj pobjedi.
A onda Jeleni, nakon namirenih saboraca, ostaje samo da zaduži makaze i krene u protokolarno sječenje vrpci diljem nam naše Srpske.
Ako će uopšte i koliko biti naša.
A i njena i njhova. Ili će se odlučiti za raspuštanje Narodne skupštine, što će i definitivno potvrditi asocijacije na Biljanu Plavšić po više osnova.
Ali uslov je da je pobijedila na izborima.
A nije.
GOVEDARICA I BATINAŠI
Vukoti Govedarici su puna usta priče o batinašima, kao da su članovi Glavnog odbora SDS-a zaboravili da je batinaše u političke procese upravo on uveo!
Nisu zaboravili da je organizovano, sa svojim ujakom, u Banjaluku doveo 20 batinaša sa novosadskih splavova kako bi zastrašivao sopstvene članove Glavnog odbora tri nedjelje nakon što je izgubio izbore ili tačnije 28. oktobra 2018. godine, pravdajući takav, najblaže rečeno, umobolni potez ličnom zaštitom!
Od koga?
Od čega?
Pa iz straha od reakcije članstva kada shvate da ih je ko zna koji put prevario i slagao i da se neće držati ničim izazvanog obećanja pred izbore, da će nakon glasanja otići sa čela SDS-a, bez obzira na rezultat, tačnije „ili će pobijediti i biti predsjednik svih građana ili će izgubiti i podnijeti ostavku na mjesto predsjednika stranke”.
Ispostavilo se da on poznaje svoje članstvo, a pripisuje mu imaginarno nasilništvo za koje je spremio batinaše.
Zato je tada članstvo dobro upoznalo njega i zbog toga je shvatio da će lidersku poziciju izgubiti u junu 2019. godine, zbog čega je svoju kandidaturu dva dana prije izbora predao Mirku Šaroviću.
Posljedice su vidljive iz dana u dan, a izvjesno ih danas, sa dubokim kajanjem, vidi i hrabrosti za zaokret lišeni Milan Miličević, u stalnom povlačenju.
autor:faktormagazin, tekst je izašao u FM 69 štampanom izdanju ood 13 oktobra 2022. godine
