Dva mjeseca prije izbora već se dosta toga zna. Prema ispitivanjima javnog mnjenja, analizima i procjenama, teško da će opozicija uspjeti da na narednim izborima nanese veću štetu vlasti. Došlo je do dodatnog racjepkavanja opozicionog biračkog tijela, dok su stranke u vlasti pokazale prividno jedinstvo. SDS i PDP i njihovi sateliti nisu uspjeli ništa uraditi tokom dvije generalne probe izbora, što su potvrdili neuspjeli opozivi načelnika Višegrada i Bratunca. Sastavljanje lista, kako onih redovnih, tako i komenzacionih, pokazalo je stvarnu moć pojedinaca, ali i velike apetite političara željnih fotelja. Ovi izbori će potvrditi, više nego ikada do sada, da je cilj svih samo jedan – biti vlast. Stranke u opoziciji su svjesne da nakon 15 godina djelovanja iz „prikrajka“ neće preživjeti još jedan poraz.
Vlast – SNSD, SP, US, NDP, NSP…
Milorad Dodik, već po običaju, najozbiljnije je shvatio izbore i predizbornu kampanju.
Poslije poraza Igora Radojčića u Banjaluci uradio je jedino moguće.
Najveći odbor stranke okrenuo je na glavu i unio energiju i postavio čovjeka kojeg niko nije očekivao.
Vlado Đajić, sviđao se nekom ili ne, probudio je ošamućeni SNSD u Banjaluci.
Da li je to dobro, da li su načini rada adekvatni, najrelavantnije će pokazati izbori.
Prošlo je dosta vremena, ali sjetimo se koliko je Đajić ozbiljno prihvatio bačenu rukavicu Draška Stanivukovića za izbore za savjete mjesnih zajednica.
Ubjedljivo je porazio Stanivukovića godinu dana od „veličanstvene“ pobjede mladog pulena PDP-a.
Opšti izbori su ipak druga trka. Banjalučani su vidjeli ko je Draško Stanivuković a 2018. godina je pokazala da se, ipak, može dogoditi da se republički izbori ne odlučuju u najvećoj izbornoj jedinici.
U ostatku stranaka sadašnje vlasti radi se samo na jednom – što bolja pozicija za pregovore poslije izbora.
Svjesni su svi i stranke opozicije i vlasti da će SNSD biti taj koji će odlučivati o većini i novoj Vladi.
Razlika će biti samo u broju članova kolacije.
Umjesto sadašnjih četri partnera, Milorad Dodik će moći birati između najmanje sedam, pa možda i više malih partija ili grupa koje će imati po nekoliko poslanika.
Po ovome sada, nije izvjesno samo da bi Nebojša Vukanović, sa svoja dva-tri poslanika koliko očekuje, bio taj koji će sa SNSD-om pregovarati o ulasku u vlast.
Svi ostali uključujući SDS, PDP, DNS, SPS kao i interesne grupe koje će se stvoriti poput npr. Draškove grupe biće spremni na pregvore – samo da se dočepaju vlasti.
Osim pat pozicije u Banjaluci, velika borba se vodi u najvećim biračkim bazenima.
Prijedor je osiguran od SNSD-a, Doboj takođe, Gradiška, Srbac, Laktaši, Čelinac, Mrkonjić Grad, Prnjavor djelujeu sigurno za vlast. Borba se vodi u Šamcu, Brodu, Derventi i Modriči.
Bijeljina je uvijek problem za SNSD, ali isključivo zbog unutrašnjih problema.
Da li će „recept“ Ćorić – Mitrović dati rezultata – znaćemo 3. oktobra.
U Hercegovini SNSD bi trebao iskoristiti veliki sukob Vukote Govedarice i Nebojše Vukanovića te odnijeti pobjedu sa osjetnom razlikom.
Opozicija – SDS, PDP pa DNS, Vukanović, SPS
Razjedinjena opozicija – recept za propast. SDS i PDP prividno idu zajedno, ali samo dijelom zbog kandidata za ikonsne funkcije.
I među njima su brojne trzavice, lični interesi i grupe pojedinca koji po cijenu života žele u vlast.
Kakvo je stanje najbolje oslikava rečenica lidera PDP-a Branislava Borenovića koji je naveo: „Moramo biti u oktobru u vlasti ili nas nema.
Ako treba prepustiću stanku i Drašku Stanivukoviću samo da se dočepamo vlasti jer ovako ne može“.
Da bi, navodno smirli Draška Stanivukovića, u PDP-u su samo sebi „osjekli nogu“.
Zarad mira i ne ulaska u dalji konflikt sa Jelenom Trivić, gradonačelniku Banjaluke je dozvoljeno da sam pravi listu u Izbornoj jedinici tj. banjalučkoj regiji.
Na prvih šest pozicija Stanivuković je stavio svoj kabinet i tako jasno pokazao da će poslije oktobra on biti jedna od interesnih grupa za pregovore o ulasku u vlast, a ne PDP.
Sa nekoliko poslanika i on računa, kao i svi, da će biti tas na vagi za formiranje vlasti i da će baš njega izabrati Milorad Dodik za koaliciju. PDP-a tu nema ni na mapi, a Borenović i Igor Crnadak su se osigurali preko komnezacija.
Branislav Borenović da bi ublažio priču o bruci da je stavio sebe na prvu komenzaciuju javno, na skupovima, priča kako je to uradio da smiri partiju, a da on svakako ulazi preko direktnog mandata pa je komnezaciju osigurao za Miru Pekić, drugu na kompenzacionoj listi.
Igor Crndak lukavo ćuti. Generalno gledajući PDP ne postoji nigdje osim u Banjaluci te dijelom u Trebinju, odnosno Ljubiša Krunić i sada u Bijeljini zbog Miloša Stanišića, ali on nije PDP, već Draškova interesna grupa.
Što se tiče SDS-a jasno je da se radi o skupu pojedinaca poput Milana Radovića koji će raditi samo za sebe.
U Prijedoru i Doboju SDS ne postoji, Milan Miličević „drži“ Teslić ali, sigurno je, neće raditi za „opštu stvar“ jer je drugi put izvisio za kandidaturu te se morao sramno „doborovljno“ povući u korist Mirka Šarovića.
Svoju šansu on čeka nakon što Šarović izgubi izbore.
Slično je i sa Darkom Babaljom i ekipom u Istočnom Sarajevu.
U Hercegovini već narečeni Vukota Govedarica bije odsudnu bitku sa Nebojšom Vukanovićem.
Što se tiče Bijeljine, Ljubiša Petović je i dokazao da je slučajni gradonačelnik.
Imao je dvostruku sreću. Jedna je što je SNSD u Semberiji razjedinjen, a njegov jedini uspjeh je što je ostao u dobrim, čitaj novčanim, odnosima sa Vladom Trišićem i BN Televizijom.
Stanje u opoziciji najbolje je opisao donedvani idejni tvorac Vukanivićeve Liste za pravdu i red. Prenosimo dio razmišljanja Vidomira Pareražina:
„Da li je moguće da ni jedan opozicioni politički subjekt nije u stanju da izradi program ekonomskih reformi, ne shvatljivo je da u svojim redovima nemaju nikoga ko bi izradio takav program i ponudio javnosti. Javno pitam opozicione lidere svih opozicionih stranaka (Šarović, Borenović, Vukanović, itd., ove druge nije vredno ni pominjati), kako mislite provoditi reforme. Bez programa, koji bi me kao građanina uvjerio da ću dočekati normalnu uređenu državu sa standardom koji bi omogućio pristojne uslove života, na neviđeno ne bih vjerovao ni najpametnijem čoveku na svetu, ko god to bio. Gde ste vidjeli bilo gdje u svijetu da se reforme provode bez programa. To samo može u zemlji čuda i čudovišta, kakva je naša. Zato ovde, za veoma dugo, neće biti nikakvih reformi, biće samo dekadencije koja sve više prerasta u opštu. Narode, dobijate i dobijaćete samo ono što vam je po meri, ni manje ni više, Valjda i prema zaslugama. Samo da ne bude jasno, kada bude kasno.
Kada ukazujem na političku nedorečenost, i u vlasti, ali i u opoziciji, nemam apsolutno nikakav problem ni sa kim lično, u partikularnom smislu, samo u onoj meri kada politički subjekt ili lider toga subjekta je u korelaciji opšteg dobra od koga zavisi život gradjana.
Koliko je opozicija „ozbiljna“ i sposobna da provede društvene reforme, zamislite SDS koji izlazi sa ekonomskim programom na trećini stranice autora „doktora ekonomskih nauka“ (bez ikakvih pretpostavki, čuvena „baba Roska“ bi bolje predvidela prosečne plate, „srpski Leonid“ bi mogao da zvekne cifru od 3000 KM po istom „modelu“, više bi mu se vjerovalo, jer uživa najveću popularnost u narodu. Kada se frljamo da to bude puni doživljaj i da do kraja bude baš veselo) ili PDP koji je uspeo sastaviti cijelu stranicu (sa veličinom fonta od 16) bez ijednog ekonomskog indikatora kao ciljnog (meni je neobjašnjivo da Jelena Trivić, doktor ekonomskih nauka, bez znakova navoda, ne smogne snage i volje i uradi program ekonomskih reformi, barem na nivou seminarskog rada). Na osnovu čega građani da daju poverenje, onima koji nisu u stanju ni da napišu kako bi provodili reforme. Što se pak naroda tiče, ne zaslužuje ništa bolje, ako treba da poveri svoj glas nekome na nevidjeno. Da li je moguće da nijedan politički subjekat nije u stanju, barem atributivno, algoritamski u dvadesetak interacija (što bi bilo na nivou domaćeg zadatka) kaže kako bi provodio reforme. Barem toliko, da ne kažemo da je po srijedi potpuno odsustvo bilo kakvog osećaja u istinske reforme.“ Sve ovo je napisao Parežanin koji je godinama savjetovao Vukanovića.
O ostatku opozicije ne treba trošiti papir. Svi žele već rečeno: Što bolju poziciju sa pregovore o ulasku u vlast. Koliki su dometi, to je samo pitanje. Teško preko dva tri poslanika i DNS, i SPS, ali i Nebojša Vukanović koji se posvađao sa svima.
Kandidati za ikonosne funkcije
I ovdje je , činis se, sve manje više jasno.
Prema sadašnjim pokazateljima Željka Cvijanović je u ubjedljivoj prednosti nad Mirkom Šarovićem.
Priznao je to i treći kandidat, Nenad Nešić.
Šarović bez harizme i podrške ključnih igrača unutar partije poput Milana Miličevića.
Računao je Vukanovića, ali se trebinjski izgubljeni rijaliti igrač prije podne se svađa sa sobom a popodne sa cijelom opozicijom.
Bošnjački glasovi ostaju misterija i vidjeće se gdje će se oni preliti.
Više djeluje da su se neki dijelovi SDS-a poput banjalučkog odbora zadali za Jelenu Trivić nego za Mirka Šarovića.
Milorad Dodik igra utakmicu života.
Za sada je izbjegao skidanje sa liste, kao pravi vođa uzeo najtežu ulogu i odigrao protiv Jelene Trivić.
I trenutno mu ide dosta dobro. Trivićeva je bez lica i naličija.
Javno se odrekla usluga Draška Stanivukovića i Nebojše Vukanovića.
Zagrila strance i dijelove SDS-a. Kombinacija propasti, reklo bi se.
Doduše, nema nekih velikih afera iza sebe ali nema ni harizme, plana, niti vizije kako voditi Republiku Srpsku.
Kampanju su uveliko počeli svi, ko preživi do 2.oktobra, pričaće.
autor:faktormagazin, tekst je izašao u štampanom FM 60 izdanju od 11. avgusta 2022. godine
