Sa 46 godina otišao u Norvešku i otkriva kako se tamo živi: Neću kosti da ostavim

Sa Draganom je otišlo još jedanaest drugih porodica iz Niša koji su danas, kako tvrdi, svi jednako uspješni, a što se zadovoljstva tiče, relativno je ko je koliko zadovoljan.

„Ima onih koji su otišli po novac, to su klasični gastarbajteri, ali moj smisao jeste da čovjek živi i da proživi, ne samo da zaradi. Moj motiv je bio da u Norveškoj, kao i u Srbiji, proživim život ali da imam i dovoljno da trošim“, priča Dragan za „Mondo“ i kaže da njegov recept za sreću glasi: Zarađuj norveške pare, ali troši ih u Španiji, Grčkoj ili Srbiji. Najslađe je u Srbiji.

Dragan danas živi u Oslu gdje je odškolovao djecu i vrijedno radio u zdravstvu kao medicinski tehničar zadužen za kućnu njegu jer „Norvežani žive kao kornjače po 200 godina“.

U narednih nekoliko godina planira da vozi kamion po Norveškoj i da za koju godinu stekne zasluženu penziju koju može da troši gdje god želi, ali svoje kosti, kako kaže, ne planira da ostavi u ovoj zemlji.

„Moj put i moja odluka je da se vratim u svoju zemlju.U Srbiju dolazim nekoliko puta godišnje, ali računam da radim još koju godinu i vratim se za stalno. Nisam planirao da kosti ostavljam gore u onoj hladnoći gdje ne mogu ni da istrule“, priča Dragan kroz šalu i ističe da je Norveška od maja do septembra najljepša zemlja na svijetu, ali da bi ostatak godine rado provodio širom njegove Srbije.

„Najgore je sivilo i klimatski uslovi koji krenu da uzimaju svoj danak poslije određenog broja godina. Snijega bude po sedam mjeseci, ali najstrašnije je sivilo. Prošle godine nakon Božića 45 dana nije bilo sunca. Nisam vjerovao kada mi je čovjek koji je izbjegao iz BiH u periodu rata rekao: ‘Mi je tu smo od ’92 i vjeruj mi na riječ kada kažem da svaka godina nosi po jedan negativan poen po zdravlje. Norvežani imaju pola centimetra deblju kožu nego mi'“, sjeća se Dragan riječi čovjeka na koje se samo nasmijao, ali se i sam kasnije uvjerio da mu norveška klima ne prija i da je „naš genetski kod takav da nismo rođeni za život u toj zemlji“.

Ne živi svako norvešku bajku

Ipak, Dragan je pronašao svoj put, obezbijedio svoju porodicu, ali kada su u pitanju troškovi života, Dragan kaže da se posljednjih godina dosta toga promijenilo.

„Plata je ostala na nivou od prije deset godina, dok su s druge strane, cijene znatno skočile. Srednji stalež mahom ima platu između 3.000 i 4.000 evra i za čovjeka koji sa takvim uslovima živi sam, nisam siguran da živi norvešku bajku. Cijene su pakleno skočile zbog Ukrajinske krize. Hrana je poskupila više od 100 odsto. Kada se vratim iz Srbije i odem u prodavnicu u kojoj inače kupujem uvijek se iznenadim. Sve je znatno skuplje, a dobar primjer je dizel gorivo koje je 2007. kada sam došao koštalo 9 kruna, sada je dizel 22,23 krune. Bijeli hljeb koji mi Srbi najviše volimo, kod njih tzv. socijalni hljeb na današnji dan košta 105 dinara, ali hljeb bez aditiva se kreće od 350 do 500 dinara. Junetina ne može da se kupi ispod 25 evra za kilogram, a o voću i povrću ni da ne govorim. Kilogram jabuka nema ispod 400 dinara, upakovani krastavac ispod 280-300 dinara po komadu, a kilogram paradajza je između 270 i 400 dinara u zavisnosti od klase“, priča Dragan.

Stan 1.500 evra, struja 600

Kada su u pitanju troškovi kirije, Dragan kaže da mjesečni najam stana od 80 kvadrata, ne može da se nađe ispod 1.500 evra, kao i da je mala razlika između centra i rubnih dijelova Osla, eventualno je 200 evra razlika u cijeni.

„Cijene stanovanja su svakog sekunda sve višem, a struja je skočila 10 puta. Moja kćerka je plaćala struju 130-140 evra mjesečno, a sada joj je došao račun od 600 evra za mjesec dana. To su nenormalne cijene. Kod nas je tržište struje otvoreno, svako ko ima pravo da pravi struju, ima pravo i da je prodaje. Preko 30 firmi se bave isporukom električne energije, a prisutne su i brojne marketinške prevare kako bi privukli što veći broj korisnika“, priča Dragan.

Kako objašnjava, u Oslu postoje zgrade koje su pod patronatom određenih firmi iz ranijeg perioda gdje su društveni stanovi koji ne mogu biti ni u čijem vlasništvu, odnosno u njima ne možete da kupite stan, već imate samo pravo korišćenja i te zgrade imaju centralno grijanje.

„U Norveškoj se reciklira sve od igle do lokomotive. Ne postoji nijedan proizvod koji se ne reciklira, dio ide u industriju, a dio koji potpada pod proizvode zapaljive za sagorijevanje, služi za rad četiri kotlarnica Osla“, objašnjava Dragan i dodaje da se druge zgrade griju isključivo na struju koja je jako skupa.

Naplatne rampe zadaju vozačima muke

Međutim, prema njegovim riječima, najveći problem u Oslu su automatske naplatne rampe po gradu kojih je bilo i ranije, ali prije dvije godine su one obnovljene.

„Shvatili su da je to mašinerija za otimanje novca, pogotovo sada sa električnim automobila koji u Norveškoj čine 54 odsto voznog parka. Da li će to dalje zaživjeti ili će shvatiti da je prevara, vrijeme će pokazati. U domaćinstvu smo u početku imali dva električna automobila, te nismo plaćali veliko osiguranje niti visoke putarine prema gradu, ali sada je jedan prolaz 2,5 evra za dizel, a za električni automobil 1,5 ili 1,7 evra. Najveći problem je što je u Norveškoj situacija takva da u slučaju da se desi neko nevrijeme ili mećava, ostajete tu gdje jeste, zarobljeni u automobilu. Rampe samo padaju i stojite zarobljeni u mjestu. To je jako neprijatno, a ukoliko imate električni automobil nema grijanja“, priča Dragan.

S druge strane, dodaje, država je za vrijeme korone jako brinula o ekonomiji i davala ogromne subvencije privrednicima kako bi ostali u poslu, od običnih prodavaca do velikih firmi i privrednika.

„Norvežani vjerovatno zbog te srećne nafte koju su otkrili ’71. godine imaju ogromnu količinu novca u državnoj kasi. Prije par godina procjene su bile takve da u slučaju da sve stane, odnosno niko ne pipne ništa osim kašike, novca ima za narednih 150 godina, a sada je statistika takva da u navedenom slučaju ima novca za narednih 80 godina“, navodi Dragan i napominje da, s obzirom da je radio u Srbiji u zdravstvu, može da kaže da su srpski stručnjaci tamo izuzetno cijenjeni, kao i da svi afirmisani.

Kada je riječ o zdravstvenom sistemu, Dragan kaže da je norveški sistem solidan ali spor, uz dobre benefite.

„Norvežani mogu da se pohvale savršenom dijagnostikom, ali u finišu mogu reći da smo mi za njih stručnjaci. Kod izabranog ljekara je pregled 20-25 evra, u to je uračunata laboratorija, a sve ostalo subvencioniše država doktoru koji radi preglede. Stomatolog je pakleno skup, pa i oni sami bježe iz Norveške. Prijateljima kažem da im se više isplati da kupe kartu i odu u Srbiju kod zubara, provode se tri dana, a poslije 24 sata kada mogu da jedu odu na roštilj, još im ostanu pare u džepu“, završava Nišlija.

autor;ATV