S.B. iz Varaždinske županije 14 je godina bio uvjeren da je otac dječaka za kojeg je plaćao i alimentaciju. Ali, kada je saznao da dječak nije njegov, podigao je tužbu protiv bivše partnerke, sina i njegovog pravog biološkog oca, tražeći da mu se vrati novac.
Jednim dijelom to mu je i uspjelo, pa mu dječakov biološki otac, prema presudi Opštinskog suda u Varaždinu, mora isplatiti 34.200 kuna.
Sud je odbacio dio tužbe koji se odnosi na bivšu partnerku i dječaka za kojeg je mislio da mu je sin, pa će im sad morati nadoknadiiti 31.500 kuna sudskih troškova.
Neobična priča počela je 2003. godine kad su se upoznali i zaljubili. Družili su se tri do četiri mjeseca. Kad je zatrudnila, uvjeravala ga da je bila jedino s njim.
U decembru 2004. priznao je očinstvo i prema nagodbi sklopljenoj između njega i bivše partnerke pred Centrom za socijalni rad obavezao se da ćeisplaćivati 600 kuna mjesečno za dječakovo uzdržavanje.
Taj je iznos 2012. povećan na 900 kuna. I onda su 2016. počele selom kolati priče da dječak nije njegov, pa je S. B. predložio da se napravi test očinstva.
Čak i kad je dobio nalaz da nije biološki otac, uvjeravala ga je da to nije tačno i da je test sigurno netačan. Ali, kasnije je ipak priznala da mu je, spavajući s drugima, „vratila“ to što je on nju prevario, ali je i dalje insistirala da je, prema njenom izračunu, on otac.
Trajalo je to sve dok na Opštinskom sudu u Varaždinu 2018. godine, nije pravosnažno utvrđeno da S.B. ipak nije dječakov otac.
Do tada je uplatio oko 122.700 kuna alimentacije. U tužbi je naveo da ga je bivša partnerka neistinitim tvrdnjama navela da prizna očinstvo i 14 godina „održavala u zabludi“, a on nije, kaže, imao razloga da sumnja jer je s njom imao intimne odnose u vrijeme dječakovog začeća.
Nije imao saznanja da je u isto vrijeme imala intimne odnose i sa drugim osobama. U tužbi je tražio da mu sin za period od avgusta 2004. do decembra 2013. vrati iznos od 73.200 kuna te da mu svo troje solidarno isplate još 49.500 kuna za period od januara 2014. do jula 2018.
Majka i sin protivili su se tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Smatraju da S. B. povrat treba zatražiti od pravog oca. A pravi otac takođe je osporavao tužbu uz obrazloženje da nije imao nikakvih saznanja da je dječakov otac.
Požalio se da ga je S.B. svojim priznanjem očinstva zapravo onemogućio da sazna da je on otac, piše „Vecernji.hr„.
