U brojnim evropskim zemljama se koristi softver za špijunažu. Demokratska prava su ugrožena, tvrdi se u izvještaju Evropskog parlamenta.
Kada je Ilon Mask kupio Tviter, komesar EU za unutrašnje tržište Tjeri Breton odmah je upozorio američku kompaniju da mora da se pridržava pravila „takmičenja“ koja važe u Evropskoj uniji, a kad se radi o zloupotrebi špijunskog softvera od strane evropskih vlada, to u institucijama u Briselu gotovo nikoga ne interesuje, kritikuje specijalna izvjestiteljka tzv. „Pega-odbora“ Evropskog parlamenta, holandska poslanica Sofi in ‘t Veld.
Pritom se, kaže, radi o ozbiljnoj prijetnji demokratskim pravima, jer evropske vlade, pravdajući se brigom za nacionalnu bezbjednost, nekontrolisano koriste „Pegasus“ i slične softvere i špijuniraju kritičare vlade, novinare ili opozicionare.
Evropska afera
„Zloupotreba je sveevropska afera“, stoji u među-izvještaju istražnog „Pega-odbora“ koji je ove nedjelje predstavila Sofi in ‘t Veld. „Zemlje-članice EU koristile su softver za nadzor protiv svojih građana, a u političke svrhe, odnosno kako bi zataškale korupciju i kriminalne aktivnosti.“
Pritom, kako je dodala, nijedna nacionalna institucija nije bila spremna da Evropskom parlamentu pruži konkretne informacije, pa je njen odbor u svom radu morao da se osloni na javno dostupne podatke.
Odbor je ipak uvjeren da je uspio da prikupi znatnu količinu činjenica: „Ako se slagalica sastoji od hiljadu dijelova, mi u rukama imamo 900 komada“, kaže Sofi in ‘t Veld.
Može se pretpostaviti da su sve zemlje-članice EU kupile špijunski softver i da neke na trgovini s njim dobro zarađuju, tvrdi holandska poslanica. „Kipar i Bugarska su izvozni centri, Irska organizuje poreske aranžmane, a Luksemburg je finansijski centar za mnoge aktere među proizvođačima.“
Takozvani „Wiretapper’s Ball“, odnosno godišnji sastanak aktera te industrije, održava se u Pragu umjesto na Malti i na glasu je kao omiljeno okupljalište glavnih protagonista, dodaje Sofi in ‘t Veld.
Najpoznatiji primjer je izraelska kompanija „NSO“, koja proizvodi špijunski softver „Pegasus“ – i koji je nedavno u Grčkoj prouzrokovao veliki politički skandal. Ta firma ima svoja predstavništva na Kipru i u Bugarskoj, a finansijske transakcije obavlja preko Luksemburga.
„NSO“ profitira od unutrašnjeg tržišta EU i slobode kretanja unutar Unije. Prodaja softvera svjesno je organizovana na netransparentan način, a finansijska konstrukcija je kompleksna, navodi se u izvještaju koji je predstavljen u Briselu: „posao cveta, on je unosan.“
Grčka, Mađarska, Poljska…
Najpoznatija žrtva špijunaže opozicionih političara i novinara u Grčkoj je šef socijaldemokratske stranke Pasok i poslanik u Evropskom parlamentu Nikos Andrulakis. Njegov mobilni telefon bio je „zaražen“ softverom za nadzor „Predator“.
U međuvremenu su spiskovi sa imenima mogućih žrtava neovlašćenog nadzora sve duži. Prošlog vikenda je grčki premijer Kirjakos Micotakis ponovno demantovao da ima bilo kakve veze s najnovijim otkrićima. „Sramota je tvrditi da je premijer špijunirao svoje sopstvene ministre“, rekao je Micotakis.
Nikos Marancidis, medijski stručnjak sa Univerziteta u Solunu, smatra međutim da je premijer itekako odgovoran: „Najprije je rekao da je sve u skladu sa zakonom, a sad kaže da će da riješi probleme s ‘Pegasusom’ i ‘Predatorom’. Nemoguće je vjerovati svemu što on kaže“, tvrdi Marancidis i dodaje da je najgore to što je, zbog te afere, povjerenje Grka u demokratiju u njihovoj zemlji duboko poljuljano: „Mnogi su šokirani zato što opet ulazimo u autoritarnu fazu.“
U međuvremenu grčka vlada najavljuje da želi da zabrani prodaju špijunskog softvera.
Izvještaj Evropskog parlamenta opširno se bavi i postupcima vlada u Budimpešti i Varšavi. Mađarska je, tvrdi se, jedna od prvih zemalja EU koje su bile umiješane u skandal oko nadzora. Prema navodima organizacije za zaštitu ljudskih prava „Amnesti internešenal“, u toj zemlji je nadzirano više od 300 političkih aktivista, novinara, advokata i drugih osoba.
„Korišćenje ‘Pegasusa’ djeluje kao dio strategije kalkulisanog strateškog uništavanja slobode medija i mišljenja od strane (mađarske) vlade“, stoji u izvještaju.
Poljska je prošle godine praktično ukinula ograničenja po pitanju pravnih mogućnost nadzora: „Prava žrtava su minimalizovana, a pravna sredstva su u praksi postala beznačajna“, tvrdi se u izvještaju. Vladajuća stranka ima punu kontrolu nadzora, a žrtve ne mogu nikome da se obrate za pomoć.
Apel Amnestija
„Amnesti internešenal“ je u međuvremenu prikupio više od 100.000 potpisa za peticiju upućenu Ujedinjenim nacijama, a sa ciljem da se zabrani prodaja i distribucija špijunskog softvera.
„Hitno je potrebno bolje zaštititi ljudska prava po pitanju izvoza tehnologije za nadzor“, ukazuje glavna direktorka Amnestija Agnes Kalamard.
„Upravo prolazimo kroz globalnu krizu zbog špijunskog softvera, u sklopu koje se ciljano napada privatna sfera novinara, aktivista i advokata kako bi se oni ućutkali ili zastrašili.“ Članice UN moraju da prestanu s tom praksom, odnosno sa korišćenjem takvog softvera kao sredstva pritiska, tj. sa tolerisanjem takve prakse, dodaje Kalamard.
(Dojče vele)
