Prozor sa gimnazije pao na spremačicu.
Školske ustanove bi, uz vrtićke trebalo da budu najbezbjednija mjesta na svijetu. Da to nije uvijek tako, uvjerili su se u petak u ranim jutarnjim satima, prije prve jutarnje smjene, u zgradi Treće gimnazije u Kušlanovoj ulici u Zagrebu.
Bilo je oko šest sati ujutru kada je prozor veličine 100×50 centimetara pao s visine od dva metra na spremačicu škole S.K. (56). Ubrzo je u praznu školu stigla Hitna pomoć, a potom i policija. Pucanje stakla, vrisak i krvavi prizor prvi je ugledala kuvarica osnovne škole koja s gimnazijom dijeli prostor.
Kako je došlo do nezgode u kojoj je, prema posljednjim informacijama, S. K. srećom zadobila lakše povrede, ispričala je ona sama 24 sata nakon proživljenog užasa. Dok govori zastajkuje i s mukom se prisjeća prvih minuta jučerašnjeg dolaska na posao.
„Došli smo nešto ranije na posao kao i uvijek. Radi se od šest i počela sam da čistim. Ušla sam u učionicu biologije kako bih je provjetrila jer je naša obaveza sve da pripremimo za dolazak djece. Napolju je padala jaka kiša pa nisam mogla da otvorim običan prozor jer bi se voda slivala unutra. Otvorila sam onaj gornji na kip da uđe svjež vazduh. U tom trenutku je dupli prozor počeo naglo da mi pada na glavu. Instinktivno sam podigla ruku da se zaštitim, a vjerujem i da je obližnja zavjesa barem malo usporila pad. Ipak, to je bio strahovit udarac u glavu, krv je potekla, glava mi je bila puna krhotina“ rekla je spremačica Treće gimnazije koja je ostala pri svijesti nakon pada prozora, ali u totalnom šoku.
Nije znala ni kuda, ni šta dalje, kaže, ali je sreća da joj je u pomoć pritekla kuvarica i pozvala Hitnu pomoć. Prestravljena je dotrčala još jedna koleginica, pa su joj do dolaska medicinskog osoblja brisali krv, uklanjali površinski staklo s nje, s odjeće.
U Hitnoj pomoći u KB Dubrava je bila do kasnih popodnevnih sati, kada je otpuštena na kućnu njegu i strogo mirovanje. Na pitanje kako se osjeća, odgovara da je i dalje pod utiskom užasa i da je boli cijela glava, vrat, kičma, ruka.
„U bolnici su mi snimili šaku, a kad su vidjeli kasnije da imam nesnosne glavobolje i bolan vrat, radili su mi i CT. Ne znam šta bih rekla. Dok sam čekala rezultate u krevetu na hodniku, sama sam sebi vadila komade stakla iz kose i iz duksa koji sam srećom imala na sebi kad je prozor pao. Inače bih bila puna posjekotina. Valjda me je od težih posljedica spasio dragi Bog. Imam troje dece, unuče… I strah me je da pomislim šta bi se dogodilo da je neko dijete išlo da otvara taj prozor jer ih djeca često sama i otvaraju. Ti prozori su stari i veliki. Davno se sve to obnavljalo. Kad su veće kiše, po hodnicima curi voda pa je kupimo. Nakon ove nezgode, direktorka škole se jako zabrinula, slala mi je poruke kao i sekretarica, kolege, prijatelji, poznanici. To su poruke podrške jer nisam juče bila u stanju da razgovaram, koliko sam se raspadala od bola. Dan kasnije je još i gore“ iskreno je za kraj rekla S. K. koja do daljeg ostaje na bolovanju.
Iz PU zagrebačke kažu da je izvršen uviđaj i da se događaj trenutno vodi kao nesreća na radu. U takvim slučajevima, inače, na mjesto događaja uvijek izađe i inspektor zaštite na radu kako bi se utvrdilo da li je bilo bilo kakvih propusta i šta dalje treba da se preduzme kako bi se nove nezgode spriječile.
autor:http://atvbl.rs
