Hoće li biti pričešća odmah u nedjelju?

„Pravila se vremenom mijenjaju. U stara vremena je bilo pričešćivanje samo četiri puta godišnje. Ali, bila su druga vremena. Sada je pravilo da se pričešćujemo što češće. Patrijarh Pavle je rekao ne što češće, nego što dostojnije. Da svako sebe pripremi za pričešće, pa neka sam odluči kada je najspremniji. Zato postoji post i pokajanje kao priprema za pričešće“, kaže sveštenik Vladimir Klincov.

Ako postimo sve postove, srijedu i petak, ako smo ušli u crkveni način života i znamo da imamo tu smjelost da se pričešćujemo kad god hoćemo, poručuje Klincov.

„Prvo pričešće bi bilo na Vavedenje, da ipak sačekamo sedmicu dana pa da se pričestimo. Neko će doći u nedjelju, pa ćemo njima reći dođite i na Vavedenje, a danas pričešćujemo starce i djecu kojima je teško da poste čitav post. Ne znači da se mora postiti čitav post, nego koliko ko može. Djeca, starci, ljudi koji žive teškim životom, siromasi. Oni koji su tek ušli u to i prvi put poste, njima ćemo tolerisati i tri dana da poste pa da se pričeste dok ne nauče kako treba. Nije pravilo da se bukvalno treba ispostiti čitav post, nego koliko ko može“, kaže Klincov.

Post je poseban period za svakog vjernika i fokus ne treba da bude samo na hrani.

„Živimo pravim životom. Poslušnost prema Bogu, da se suzdržavamo od mrsne hrane koja je ustvari i štetna ako se pretjera. Ali, nije samo post u hrani. Post je duhovni, da svoje misli, riječi i djela očistimo. Da se oslobodimo svih tjelesnih prohtjeva, strasti, grijehova kao što su neumjerenost u jelu i piću, opijanje, kockanje, mržnja, zavist, ljubomora. Očistiti duh i tijelo. Ali, prije svega da upoznamo našu vjeru i da znamo zašto postimo ovih šest sedmica. Zbog velikih praznika, ne samo Božića, nego i praznika koji prethode Božiću“, kaže sveštenik Velimir Klincov“, kaže Klincov.

Govoreći o grijehovima, sveštenik Klincov poručuje da ljudi pojedinačno nisu spremni za ispovijest, ali se tokom posta na to pripremaju.

„Žele da se pokaju. Svi žele da budu dobri ljudi, ali je teško priznati svoj grijeh. Ako to naučimo u djetinjstvu onda je to način života. Ako to radimo jer smo se povratili Bogu nakon mnogo godina života gdje smo mnogo griješili i opteretili svoju dušu, onda je to težak proces. Teško je živjeti sa grijehom, opterećeni svim svojim mukama, problemima, bolestima, strahom od smrti. Dođu i kažu svoju muku, pa kad se ispovijedaju vidi se i grč i plač. To je iskreno pokajanje i to je kod pojedinaca. Većina se lako ispovijeda jer znaju da je grijeh grijeh i da ne treba griješiti. Od malena su naučeni, dolaze svešteniku redovno“, kaže Klincov.

autor:http://atvbl.rs