Uz ozbiljne izazove sa kojima se suočava na unutrašnjem polju, BiH nije lako ni u domenu spoljne politike što se najbolje vidi na primjeru Njujorka, odnosno Ujedinjenih nacija, gdje veoma često njeni ambasadori zapravo glasaju „na svoju ruku“ ili uz prećutnu podršku samo jednog člana Predsjedništva BiH, i to onom zahvaljujući kojem su i otišli „preko bare“.
Za vođenje spoljne politike je, kako je propisano Ustavom i drugim aktima, nadležno Predsjedništvo BiH u kojem sjede tri člana – dva koja su birana sa teritorije FBiH i koji predstavljaju bošnjački, odnosno hrvatski narod dok treći, sa jednakim pravima kao prethodna dva, biraju birači u Srpskoj i koji predstavlja srpski narod u toj instituciji.
Tročlano Predsjedništvo je, uz to, nadležno i za imenovanje ambasadora u diplomatsko-konzularnoj mreži BiH, uz stav da se nijedan član, onom drugom, odnosno trećem neće miješati u izbor kadrova u diplomatiji iz kvote koja im pripada i na lokacijama koje ih sljeduju.
Ipak, Srpska godinama upozorava na pogubnost politike koju sprovodi ambasada u Njujorku gdje su Bošnjaci ili bliski njima najčešće na poziciji ambasadora i, uz to, često „zaborave“ da im je šef Predsjedništvo BiH, gdje se odluke donose konsenzusom, a ne samo jedan od trojice ili čak ministar inostranih poslova BiH.
U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija prije nekoliko dana usvojene su dvije rezolucije, a odnosile su se na ukrajinsko-ruski sukob. Iza jedne su bile Ukrajina i EU, a druga je bila američka, uz koju je dodat amandman EU te je i sama Amerika prilikom glasanja bila suzdržana nakon izmjena.
Za takozvanu „evropsku“ rezoluciju glasale su 93 zemlje, uključujući i BiH, dok je protiv bilo 18 država, među kojima Rusija, Bjelorusija, Mađarska i SAD, a 65 zemalja je bilo suzdržano .
Ministarstvo inostranih poslova u Savjetu ministara zatražilo je, naime, prije dana za glasanje stav od Predsjedništva BiH u vezi sa Rezolucijom o uspostavljanju mira u Evropi, koju je administracija predsjednika Donalda Trampa podnijela UN-u, kao i o prijedlozima drugih sponzora na istu temu. Bošnjački član Denis Bećirović odbio je da se izjasni o ovom pitanju, a samo je srpski član i predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović podržala prijedlog SAD-a, dodajući da ostaje na snazi obaveza tamošnjeg ambasadora BiH Zlatka Lagumdžije da ne djeluje jednostrano u UN-u.
Profesor geopolitike na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu Srđan Perišić kaže za „Glas“ da ta uzurpacija spoljne politike bošnjačkim političarima ne donosi nikakvu korist, već samo traže potčinjavanje stranom faktoru.
– Dosad su bili potčinjeni američkom ambasadoru, a od kada je Majkl Marfi otišao, a Tramp napravio promenu, oni traže novog gospodara na zapadu, a vide ga u Francuskoj, Nemačkoj, Velikoj Britaniji. Počeli su da u tom delu zapada traže utočište. To se vidi na rezoluciji u UN-u gdje su ih podržali, a to lutanje u večnom traženju stranog faktora kojem će se potčiniti, sve je povezano sa unutrašnjom politikom borbe protiv Srpske. S druge strane ne vide geopolitičke promene u svetu, jer čekaju gotova rešenja – zaključio je Perišić.
Lagumdžija će, naime, ostati upamćen kao neko ko je lobirao, a na kraju i stao iza rezolucije o Srebrenici u UN-u te kao diplomata koji je, bez stava Predsjedništva usljed različitih pogleda na sukob na istoku, svrstao BiH među zemlje koje su potpisale izjavu UN-a koja osuđuje agresiju Rusije na Ukrajinu i poziva na prekid rata i povlačenje ruskih trupa.
Cvijanovićeva je, naime, lani podnijela krivičnu prijavu protiv njega zbog zloupotrebe službenog položaja, napada na ustavni poredak i svega što je Lagumdžija prekršio, dodajući da je on radio samostalno.
On je čak, prije nekoliko godina dok je bio ministar inostranih poslova, upozoravan od tadašnjeg srpskog člana Predsjedništva BiH da je direktno prekršio Ustav, između ostalog, i instrukcijom predstavniku misije BiH pri UN-u da tokom glasanja u Generalnoj skupštini podrži rezoluciju o Siriji. Rezolucije nisu obavezujući akti, ali ukazuju na politički pravac.
Ludačka opsesija
Diplomata Slobodan Šoja je jednom prilikom, osvrćući se upravo na način na koji se domaće diplomate ponašaju, za „Glas“ ocijenio da su spoljna politika i diplomatija slika i ogledalo svih naših unutrašnjih slabosti i različitih pogleda. Rekao je i da je svaka multilateralna misija važna, ali najvažniji je Njujork.
– Tu misiju posebno pominjem, jer kod nas postoji neka djetinjasta ludačka opsesija i želja da u Njujorku bude održan namjerno neusaglašen govor u kojem bi bili kritikovani vlastiti unutrašnji neprijatelji pred ljudima koji ne znaju gdje je BiH – kazao je Šoja.
