Najčitaniji izraelski medij: Dodik, pro izraelski lider za kog niste čuli, još!

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik bio je kontroverzna ličnost jer se zalagao za svoj narod. Nedavno je za njim izdat nalog za hapšenje dok je prisustvovao konferenciji u Izraelu. Razgovarao je isključivo sa Izraelom Hajomom.

Kada je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, napustio dom porodice Bačar u kibucu Beri, rekao je jednu rečenicu „Nikada neću zaboraviti ove riječi“. Prethodno su, dugo vremena, sjedili jedan naspram drugog u dnevnoj sobi koja je ostala onakva kakva je bila ujutru 7. oktobra 2023. godine – farmerka Avida Bačar i predsednik u posjeti. Bačar je govorio, a Dodik slušao, kao što se sluša brat.

Te riječi koje nikada neće zaboraviti opisale su kako su se četiri člana porodice Bačar zaključala u sigurnu sobu kada su teroristi provalili u kibuc, kako se Avida borio da ih spriječi da otvore vrata, kako su ljudski divljaci okružili prostoriju i počeli da pucaju i bacaju granate u sigurnu sobu, i kako je šokiran i ranjen otac vidio suprugu i sina mrtve, a kćerku ranjenu.

Ispred kuće, nakon što je zagrlio Bačara, predsjednika su pitali da li želi da da izjavu za medije, a on je jednostavno i iskreno odgovorio tako rijetko kod političara: „Ne mogu. Kako se može govoriti poslije onoga što sam upravo čuo?“ Poslije nekoliko trenutaka, pokazao je prema Gazi i primijetio: „Nije moguć suživot sa njima, sa onima koji su došli da ubiju nevine ljude i sa onima koji podržavaju ubice.

Predsjedniku Republike Srpske nije bila potrebna njegova sadašnja posjeta Izraelu da bi saznao ko protiv koga stoji u izraelsko-palestinskom sukobu. On je dobro upućen u činjenice i detalje, a posebno je hrabar i odlučan da prepozna uzrok koji je podsticao sukob oko 150 godina – mržnju i želju da se uništi Izrael.

Dodik je godinama podržavao Izrael, ali masakr od 7. oktobra uveliko je zaoštrio njegovu poziciju i učvrstio ga kao jednog od najjasnijih glasova za jevrejsku državu. Odmah nakon masakra naredio je da se predsjednička zgrada u Banjaluci, glavnom gradu Republike, osvijetli plavo-bijelom. Zamislite samo – baš tog dana na zgradi predsjednika srpskog entiteta u Bosni bila je zastava Izraela, a na zgradi Vlade u Sarajevu, glavnom gradu muslimanskog entiteta BiH i glavnom gradu cijele zemlje, bila je istaknuta zastava terorista – palestinska zastava“, napominje Dodik u ekskluzivnom razgovoru sa sagovornicima Izrael Hajoma objašnjavajući kompleksnost BiH.

Bosna je zaista jedinstvena zemlja za razliku od bilo koje druge na svijetu. Nakon balkanskih ratova, a sa deklarisanim ciljem sprečavanja krvoprolića, tri grupe stanovništva su spojene u jedinstveni državni okvir – muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Srbi i katolici Hrvati. Da bi se spriječile konfrontacije, a posebno da bi se izbjeglo rješavanje sporova oružjem, snage su razdvojene – srpskom regionu, zvanom Republika Srpska, data je široka autonomija. Na čelu ujedinjene države stoji kolektivno tijelo, predsjedništvo sastavljeno od tri predstavnika tri grupe stanovništva.

Na površini, prema utopijskoj viziji predstavnika Еvropske unije i SAD koji su stvorili Bosnu ni iz čega, podjela vlasti je trebalo da dovede do pomirenja. Važne odluke, sanjali su inicijatori projekta, donosiće se samo konsenzusom, niko drugima ništa neće nametati, a napaćeni Balkan će se iskupiti. U praksi, plemeniti cilj je samo djelimično ostvaren. Puške zaista ćute u Bosni više od 30 godina, ali davnašnje mržnje nisu nigdje nestale. U velikoj mjeri, ujedinjena Bosna je fikcija, a Dodikov primjer suprotstavljanja izraza solidarnosti masakru 7. oktobra to dobro ilustruje. Dok su Srbi stajali uz Izrael po uputstvu predsjednika, Muslimani nisu oklijevali da podrže ubice.

„Nije se završilo projektovanjem zastave PLO-a na zgradi vlade u Sarajevu“, dodaje Dodik, opisujući seriju demonstracija podrške Hamasu i Hezbolahu održane u muslimanskom Sarajevu. „Kod nas u Banjaluci, i širom Republike Srpske, tako nešto ne bi moglo da se desi. Podrška Izraelu je apsolutna.

Iran nije samo vaš problem

Dva suprotna trenda su evidentna ne samo u simboličkoj identifikaciji. Prije više od jedne decenije, kada je Bosna bila članica Savjeta bezbjednosti UN-a i kada su palestinske vlasti tražile međunarodno priznanje kao država, glas Bosne je bio odlučujući. Muslimani su to, naravno, htjeli podržati, ali je Dodik, koji je predstavljao Republiku Srpsku, rekao ne. Pošto se spoljnopolitičke odluke pretpostavljaju da se donose konsenzusom, to je zapravo značilo veto, a potez Palestinske uprave je osujećen.

Međutim, i muslimani su naučili da blokiraju Dodikovu podršku Izraelu. Kada je javno predložio premještanje bosanske ambasade u Jerusalim, kao što je to učinio američki predsjednik Donald Tramp, došao je red na Bošnjake da kažu ne.

Iako se potez ambasade nije desio, Dodik ne sumnja da je glavni grad Izraela Jerusalim i da je Tramp bio u pravu. Generalno, predsjednik Republike Srpske je veliki pobornik aktuelnog predsjednika Bijele kuće, a ovaj afinitet ima dugu istoriju. „Nisam krio podršku ni prije nego što je prvi put izabran u novembru 2016. godine i za to sam platio visoku cijenu“, prisjeća se Dodik. „Kada je Tramp pobedio na prvim izborima, trebalo je da odem na njegovu ceremoniju inauguracije, a dva dana prije leta, odlazeća administracija Baraka Obame uvela mi je sankcije – jasnu političku kaznu od demokratskog predsjednika za moju javnu podršku njegovom republikanskom rivalu.

Dodik je od tih dana „zaradio“ i sankcije od predsjednika Bajdena, koji je otišao dalje i na spisak sankcija uvrstio kompletan politički vrh Republike Srpske, pa čak i članove Dodikove porodice. Pristalice Hamasa i Hezbolaha na muslimanskoj strani Bosne – koliko je iznenađujuće – nisu tretirane slično. Nisu im izrečene nikakve sankcije.

Međutim, ako je neko u demokratskim krugovima u SAD procijenio da će kaznene mjere slomiti Dodika ili ga natjerati na red, procjena se pokazala potpuno pogrešnom. Tokom posljednje izborne kampanje u SAD, ponovo je otvoreno podržao Trampa, i to sa prirodnim, iskrenim entuzijazmom. Šetao je okolo noseći crvenu kapu na kojoj je pisalo „Učinite Ameriku ponovo velikom“ i obasuo republikanskog kandidata i njegovu platformu obilnim pohvalama. Istovremeno, on je prošlog novembra zatražio od Srba koji žive u SAD da glasaju za Trampa, dijelom zato što će on „štititi porodične vrijednosti i druge konzervativne vrijednosti“. Nakon izbora, ova podrška nije ni malo oslabila, iako republička administracija još nije krenula da ukine sankcije Dodiku.

Pitanje: Da li podržavate i Trampov plan za pojas Gaze?

„Svakako. Njegov prijedlog je tako logičan i ispravan. Neprijateljsko stanovništvo Gaze mora da ode negdje drugde. Oni su pokazali svoju prirodu, vidjeli smo šta žele da vam urade, iako je ruka Izraela uvijek bila pružena u miru. 7. oktobra došli su da ubiju nevine, nenaoružane ljude koji su samo željeli da žive, da proslavljaju život. Prilikom posjete sajtu Re’eri’im ili na jednoj zabavi u Novoj Kibucu, monstruozna priroda užasnog zločina koji je tamo počinjen Еkstremizam Arapa u Gazi donio je tragediju pograničnim zajednicama, ali je razbio i iluziju Gaze da se uz nju može živjeti u miru i problem gurnuti pod tepih, ne može se živjeti pored njih, i zato podržavam Trampov plan.

P: Da li i na Balkanu nalazite izraze islamističkog ekstremizma?

„Apsolutno. Zastave Hamasa i ISIS-a na demonstracijama u Sarajevu nisu bile samo simboli – one su prenijele političku poruku. Islamisti ne traže suživot, oni teže da drugima nametnu svoju volju i ideologiju. I dalje se usuđuju da iznose lažne optužbe protiv Izraela, žrtve masakra, da je počinio ‘genocid’. Dugo smo patili od agresije koja liči na ono što vi doživljavate, na primjer, nije problem samo Izraela, on je godinama bio glavni sponzor ekstremnih islamskih organizacija.

„Spoznaj patnju i slobodu“

Dodikova zabrinutost je čvrsto ukorijenjena u činjenicama. Еkstremni islam se ukorijenio u muslimanskom dijelu Bosne, a iako je još uvijek očito u domenu manjine među Bošnjacima, trend je zastrašujući. Istrage o napadima islamista širom Еvrope otkrile su da su u mnogim slučajevima tragovi vodili u Bosnu. Nažalost, šiitski Iran više nije jedini koji šalje svoje otrovne pipke u muslimanske regione balkanske zemlje. Еrdoganova Turska se s njom takmiči za primat. U ovom takmičenju nivo ekstremizma i ispiranja mozga samo raste, a to je prije nego što se spomene koruptivni uticaj katarske Al Džazire , koja emituje širom Balkana na lokalnim jezicima.

Nije ni čudo što u nastaloj situaciji predsjednik Dodik pronalazi mnoge paralele između položaja Jevreja na Bliskom istoku i položaja Srba u Bosni, „Kao što Izrael ne dozvoljava bilo kom spoljnom faktoru da diktira kada i kako treba da štiti svoj narod, odbacujemo i ideju da će o našoj bezbjednosti odlučivati oni koji nas ne poštuju. Bezbjednost nije pitanje kompromisa – to je pitanje opstanka“.

P: Šta pokušavate da naučite od Izraela?

„Od Izraela učimo šta znači odlučnost, jedinstvo i vjera u njegovu snagu. Benjamin Netanjahu i narod u Izraelu pokazuju šta je potrebno svakoj slobodnoj naciji – odlučnost za samoodbranu kada je to potrebno, bez obzira na cijenu. Ova odlučnost nije izrasla iz politike, već iz istorijskog iskustva. Jevreji i Srbi su dva naroda koji su stajali rame uz rame kada su mnogi bili svjedoci našeg vijeka. nisu uspjeli, a oni će nastaviti da propadaju, to nije samo zaštita sadašnjosti, već i ispunjavanje zavjeta datog pred patnjom vaših očeva i poštovanje njihovog sjećanja, jer i mi ponavljamo ovaj zavjet na mjestima stradanja i herojstva našeg naroda. To je suština borbe Izraelaca i Srba – ne prestajući da se bore za ono što je vama sveto.

Da li postoje dodatne paralele između izraelske priče i priče o Srbima i Republici Srpskoj?

„Jevreji su narod koji je najviše stradao na svijetu, a Srbi su stradali više od drugih na Balkanu. Izrael odbija da se izvini za svoje postojanje, a i mi to činimo. Branimo istinu, čuvamo sjećanje i razumijemo da istorija nije počela juče. Zapravo, u Jad Vašemu [izraelskom memorijalu holokaustu] i u logoru Jasenovac, oni koji se ne sjećaju prošlosti su osuđeni da je ponavljaju, to je razlog zašto smo mi, Srbi, dužni da se sjećamo – da ne mrzimo, nego da preživimo i da se ne ponovimo narod koji zna šta su stradanje i sloboda i jedan i drugi narod su naučili da je cijena slobode visoka, ali je cijena pokornosti još veća. Dakle, razumijemo se bolje od drugih. Zato stojimo jedni uz druge, u dobrim i teškim vremenima“.

P: Izrael je izgradio svoju snagu, između ostalog, na ekonomskoj moći i tehnološkoj moći. Da li identifikujete mogućnosti u ovim oblastima u Republici Srpskoj?

„Imamo resurse, znanje, talentovane ljude – nedostaje nam mira koji bi nam omogućio da sve to iskoristimo. Imamo energente, poljoprivredu, turizam, informacione tehnologije, ali Sarajevo stalno pokušava da koči naš razvoj. Kao što Izrael odbija da drugi određuju njegovu budućnost, mi nećemo pristati da postanemo taoci političke i birokratske opsade Sarajeva.

P: Koji je razlog zašto muslimanska većina u Bosni pokušava da vas maltretira?

„Ne tražimo ono što nije naše, ali se nećemo odreći onoga što nam pripada. Granice su svetinja za svaki narod, posebno kada su usidrene u međunarodnim ugovorima. Za nas su granice Republike Srpske zasnovane na duhovnim i istorijskim osnovama, a međunarodna zajednica ih garantuje. Dijalog je moguć samo kada postoji međusobno uvažavanje. Problem BiH je to što bošnjačke elite ne žele kompromis – žele nadmoć, a to nije mir za stabilnost. Znamo da dogovor treba da bude sačinjen od kompromisa, a ne od predaje. Netanjahu je pokazao da je moguće kada je potpisao Abrahamov sporazum i izgradio odnose sa arapskim zemljama zaobilazeći ekstremiste. To je model koji mi takođe promovišemo.

Jevreji i Srbi su dva naroda koja su stajala rame uz rame u 20. vijeku kada su se mnogi nadali da će biti svjedoci našeg istrebljenja. Nisu uspjeli, a propadaće i dalje. Kada se Izrael brani, to ne samo da štiti sadašnjost, već i ispunjava zavjet dat pred stradanjem vaših očeva i poštuje njihovu uspomenu. To razumijemo jer ovaj zavjet ponavljamo i na mjestima stradanja i herojstva našeg naroda.

Spajanjem ruku protiv mržnje

Problem Republike Srpske nije ograničen samo na ekspanzionističke težnje muslimanske većine u Bosni, koja više puta pokušava da naruši njen autonomni status. Prava poteškoća, smatra Dodik, leži u tome što većina evropskih zemalja, osim Mađarske Viktora Orbana, to omogućava. Zbog posebne strukture Bosne, pozicija spoljnih aktera ima ogromnu težinu – strane sudije se imenuju u Ustavni sud BiH, a drugi stranac služi kao visoki predstavnik, spoljni administrator sa veoma širokim ovlašćenjima.

Upravljanje državom preko eksternog administratora, kojeg uopšte nisu birali njeni građani, samo po sebi je apsurd, ali u slučaju sadašnjeg poslanika Kristijana Šmita u mješavinu je dodata još jedna komponenta – imenovanje Nijemca Šmita nije odobreno od strane Savjeta bezbednosti UN, pa stoga nema validnost, bar u očima rukovodstva Republike Srpske.

Dodik je odbio da posluša Šmitove instrukcije, a kao predsjednik je potpisao zakon koji je usvojio parlament kojim se proglašava da presude Ustavnog suda BiH ne važe u Republici Srpskoj. Za ove radnje suđeno mu je u Sarajevu. Kako se može krivično goniti izabrani lider naroda zbog potpisivanja saglasnosti na zakon koji se donosi većinom glasova – pitate se? Ispada da je u današnjoj Bosni moguće i nemoguće.

Ali, presuda po očigledno političkoj optužnici bila je samo uvod. Prava eksplozija, koja sada prijeti da razbije Bosnu i možda je čak baci u vatru obnovljenog rata, dogodila se upravo kada je Dodik sletio u Izrael kako bi učestvovao na međunarodnoj konferenciji na visokom nivou koju je vodio ministar za pitanja dijaspore i borbu protiv antisemitizma Amichai Chikli . Prvo je bosanski sud objavio presudu srpskom lideru (jedna godina zatvora i zabrana obavljanja političke funkcije na šest godina), a nekoliko dana kasnije zatražio je da Interpol za njim raspiše međunarodnu potjernicu.

Možda bi još jedan političar pozdravio iznenadni reflektor koji je pao na njega zbog skandalozne presude, ali je Dodiku uglavnom bilo neprijatno. Postiđen što je pažnja medija skrenuta sa glavnog pitanja – borbe protiv antisemitizma zbog koje je došao u Izrael – na trivijalno i senzacionalno, „Došao sam u jevrejsku državu da se udružim u ratu protiv mržnje prema Jevrejima. Antisemitizam je zlo, koje nažalost nije nestalo sa završetkom Drugog svjetskog rata, ali danas poprima novi oblik zabrinutosti, ponekad u novom obliku zabrinutosti. Ista mržnja prema Jevrejima i Izraelu nam pokazuje da nije izvukla pouke iz prošlosti, a to bi trebalo da nas sve zabrine i ne koristimo dvostruke standarde uporište u Republici Srpskoj“.

„U politici nema slučajnosti“, objašnjava Dodik dinamiku događaja, dok su se oko njega rasplamsale narav, a mediji širom svijeta nadmetali ko će dati najdramatičniji naslov u vezi sa nalogom za hapšenje za njim. „Tačno u trenutku kada sam stigao u Izrael da govorim protiv antisemitizma, ekstremizma i terorizma, Sarajevo preduzima čin političke i vjerske mržnje, koji dolazi od istih ljudi koji su marširali ulicama grada sa zastavama Hamasa. Oni koji su paradirali sa simbolima Hamasa i ISIS-a traže moje hapšenje samo zato što sam u Jerusalimu, zato što stojim uz narod koji zna šta je borba za opstanak, zato što odbijam da ćutim pred glasovima mržnje prema Jevrejima i Srbima, koji se ponovo čuju u BiH. Moja poruka je jasna, bio sam u Izraelu kada su me pokušali utišati i doći ću ponovo.

Tražeći nametanje stranih vrijednosti

Dok Dodik nastavlja da podržava jevrejsku državu bez sumnje, budućnost konflikta u BiH je okružena neizvjesnošću, više nego ikada. Svaki nasilan pokušaj Bošnjaka da ga uhapsi može biti okidač za prave sukobe, ali i bez toga, klimava zajednica muslimana, Srba i Hrvata prijeti da se raspadne.

Unutrašnjim tenzijama pridodaje se i apetit sila, jer skoro svi pokušavaju da povuku konce. Brisel i Turska za Bošnjake, Mađarska, Srbija, Rusija za Republiku Srpsku, a Hrvatska za Hrvate, naravno. Zaplet je toliko težak da su, kao i u drugim slučajevima sukoba, oči okrenute ka Trampu. Možda će i spasitelj iz Bijele kuće razriješiti bosanski čvor, pogotovo što je sličnost u svjetonazoru između njega i Milorada Dodika prosto zapanjujuća, i to ne samo u pogledu njihove nedvosmislene podrške Izraelu.

Nije slučajno što predsednik Republike Srpske aplaudira odlukama američkog predsjednika i njegovom ratu protiv radikalnih ljevičarskih pokreta. „Proteste i demonstracije protiv mene, slične demonstracijama protiv Netanjahua u Izraelu, finansirali su isti centri moći – USAID i druge fondacije koje nastoje da oblikuju svijet po svom viđenju i nametnu strane vrijednosti suverenim narodima“, objašnjava Dodik, dodajući da je uvjeren da pokušaj stranog uticaja i napori „duboke države“ neće uspjeti, „Tramp, Netanjahu i ja služimo kao mete, ne zato što smo učinili nešto loše, nego zato što nismo voljni da se predamo. Ne mogu nas pobijediti na izborima, pa su se okrenuli drugim metodama da nas odstrane“.

Slično Donaldu Trampu, Dodik se našao na udaru još jednog kontroverznog pitanja – odbio je da otvori vrata muslimanskoj imigraciji. „Republika Srpska nije pristala da postane sabirni centar za migrante jer znamo šta to nosi – štetu po bezbjednost, identitet i društvo“, tvrdi Dodik. „Opet vidimo razliku između nas i Sarajeva – mi štitimo red i zakon, a njima je u interesu da neodgovorno preplave zemlju migrantima pod plaštom diskursa o ljudskim pravima.

Dodik je, po običaju ovih dana, ponudio i Amerikancima da potpišu ugovor za traženje i proizvodnju retkih metala, koji bi mogli biti prisutni na tlu Republike Srpske. Prema njegovim rečima, postoji izvodljivost za pronalaženje litijuma, magnezijuma i drugih minerala u istočnom delu regiona, a njihov ekonomski potencijal bi mogao da dostigne 100 milijardi dolara.

„Uvjeren sam da je Donald Tramp čovjek koji će osloboditi svijet“, izjavio je Dodik poslije predsjedničkih izbora u SAD, a čini se da je posljednjih mjeseci samo ojačao u mišljenju. Oslobađanje svijeta je teška misija, ali je možda malo moguća kada joj pristupimo zajedno. Bar što se njega tiče, „balkanski Tramp“ je spreman da korača ka cilju pored prvobitnog Trampa, šta god da bude.

autor.http://atvbl.rs