Mjesto Urija potreseno je tragedijom koja je u ranim jutarnjim satima šokirala cijelo selo. Medvjed je upao u tor Bešće Sejnovića i usmrtio šest ovaca, među kojima su bile i mlade ovce. Ovaj napad, koji se dogodio u cik zore, iza sebe je ostavio pustoš, strah i ogorčenje mještana.
– Psi su lajali, pokušavali su da nas upozore, ali zvijer nije pokazivala strah. Ušao je kroz ceradu na prikolici, rastrgao ovce i nestao. Ograda je visoka dva metra, imamo i električnog čobana. Sve je bilo osigurano, ali uzalud – kaže vlasnik stada Bešća, još vidno potresen.
Na lice mjesta izašao je i Tahir Gazić iz lokalnog lovačkog društva, koji potvrđuje da je isti medvjed već napravio štetu i kod drugih domaćina u okolini.
– Ovo nije usamljen slučaj. Već imamo nekoliko prijavljenih napada, a sve ukazuje na to da je riječ o istom medvjedu. Jasno se vidi po tragovima da ovo nije djelo vuka, ovo je medvjed – kaže on.
Kako ističu mještani, napadi se dešavaju sve češće i sve su brutalniji.
– Ne možemo da čekamo da neko pogine. Danas su to ovce, sutra može biti dijete. Tražimo da se medvjed uspava i izmjesti, da se zaštiti i životinja i naši životi – rekao je jedan od prisutnih.
Predstavnici lovačkog društva podsjećaju da sami ne mogu donijeti odluku o odstranjivanju ili premještanju medvjeda.
– Potrebne su dozvole viših instanci, od Saveza lovačkih društava do Ministarstva. Procedura postoji, ali sporo se reaguje – poručuju.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se incident dogodio na imanju gdje je sve bilo ograđeno i zaštićeno, sa više pasa čuvara.
– Sve što smo mogli, učinili smo da zaštitimo stoku. Ipak, medvjed je razvalio ceradu i ušao. Ne može niko da kaže da nismo pazili – poručuje vlasnik, pokazujući tragove ulaska i uništenja.
Napad u Donjem Vakufu otvara važno pitanje suživota ljudi i zaštićenih divljih životinja.
– Niko ne želi da ubija medvjeda, ali tražimo zaštitu. Naši životi, naša stoka, naš trud su ugroženi – zaključuje Sejnović.
Iako nadležni najavljuju dolazak komisije za procjenu štete, mještani ne kriju sumnju da će im šteta zaista biti nadoknađena. Ono što ih najviše boli je osjećaj bespomoćnosti i nepravde.
U selu je ostala tišina i strah, a negdje u šumi – medvjed koji zna put nazad.
