U Semberiji ključa. Vrlo ambiciozni i mladi SDS-ov pulen iz Lopara ne želi na oktobarskim izborima ništa prepustiti slučaju. Želimir Nešković ima namjeru da bude nosilac liste u toj izbornoj jednici za Narodnu skupštinu Republike Srpske. Ide mu na ruku to što članovi sa terena, posebno iz Bijeljine, više ne žele Tomicu Stojanovića. Bar takvi glasovi dolaze u Lopare. Nešković smatra da je došlo vrijeme za smjenu generacija u SDS-u Semberije. Odlazak Miće Mićića i cijepanje SDS-a na dva dijela odlična je prilika za mlade lavove. Na tom putu im je ostao još Tomica Stojanović kao predstavnik „stare grade“. Istovremeno, većina je u toj regiji shvatila da Ljubiša Petrović nije politički kapacitet kako su se nadali.
POTRES U UGLJEVIKU
Da u SDS-u u Semberiji nešto ne štima, postalo je jasno nakon previranja u Ugljeviku.
Neprikosnoveni vladar te lokalne zajednice u zadnjih dvadesetak godina, načelnik Vaslije Perić izgubio je skupštinsku većinu.
Sve se raspalo nakon što je klub odbornika SDS-a napustio jedan odbornik.
Petar Radovanović pristupio je Socijalističkoj partiji i tako pomjerio tas na vagi prema dosadašnjoj opoziciji.
Ranije moćni načelnik ostao je na vjetrometini, da bi na kraju izgubio i krhku većinu.
Do prije par mjeseci, a posebno proteklih 16 godina, to je bilo nezamislivo.
Poznavaoci prilika u ovoj opštini kažu da je ovo početak kraja SDS-a u jednom veoma jakom dugogodišnjem uporištu ove stranke u Semberiji.
LJUBIŠA PETROVIĆ NE ZNA DA LI JE POŠAO ILI DOŠAO
Par kilometara dalje ništa bolja situacija po SDS.
Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović nije ništa uradio za godinu i po mandata.
Ostala mu je još uvijek očita podrška BN televizije i to mu i drži glavu iznad vode, iako su talasi nezadovoljstva građana sve veći.
Da nije povukao nijedan od prijeko potrebnih poteza potvrdili su i izbori za Savjete mjesnih zajednica i pad SDS-a.
Otvoreno koketiranje sa Nebojšom Vukanovićem samo je podiglo nervozu u matičnoj stranci.
Tomica Stojanović, prva vedeta SDS-a u Semberiji, poprilično je nervozno reagovao nakon zadnjeg poraza u Bijeljini.
Faktor saznaje da mu živci nisu popustili toliko zbog gubitka podrške u mjesnim zajednicama, jer je i sam svjestan da na terenu nisu ništa radili, koliko zbog neznanja Petrovića i činjenice da mnogi vrebaju na njegovu stranačku funkciju iz prikrajka.
IPAK JE DO FOTELJE
Prvi u redu „spavača” je Želimir Nešković, doktor iz Lopara.
Mlada nada SDS-a, jako ambiciozan i željan političkog uspjeha.
Jedina mu je mana što je iz male sredine i relativno nepoznat široj javnosti.
Na sve to, njegov stranački šef Rado Savić već godinama kotira visoko u stranačkim krugovima, ali bez ikakve ambicije.
Stranačkom rukovodstvu služi kao ikebana i paravan da se članovima SDS-a u Semberiji može reći „da u rukovodstvu stranke ima neko iz ovog kraja“.
Potpredsjednik je partije već godinama, ali od toga Semberija nema aposlutno ništa.
Odlaskom Miće Mićića, dakle, pojavio se drugi ešalon SDS-ovaca koji je imao dvije godine da pokaže šta zna.
Nakon godina provedenih u sjeni Miće Mićića, Stojanović, Perić i Savić jednostavno se nisu snašli u novim ulogama.
Na sve to, karta na koju su igrali (Ljubiša Petrović) nije ispunila očekivanja.
Logična je procjena Neškovića da je vrijeme da se pokuša nešto novo.
Za početak, moraće se izboriti sa Tomicom Stojanovićem pa tek onda da pokaže ambicije na republičkom niovu.
Kako saznajemo, stranačko rukovodstvo ne gleda blagonaklono na ovu Neškovićevu kombinatoriku.
Mirko Šarović još uvijek računa na „stare vukove“ i „odmetnugog sina“ Ljubišu Petrovića.
autor:faktormagazin.ba, tekst je izašao u FM 43 štampanom izdanju od 13 aprila 2022. godine
