Faza u kojoj se nalazi predsjednik Partije demokratskog progresa naziva se – neću.
U samo nekoliko dana, Branislav Borenović nije htio sa kolegama iz Republike Srpske u isti avion. U Briselu je bio saglasan sa sporazumom ali nije ga podržao, a potom je odbio zajednički ručak sa evropskim parlamentarcima u Banjaluci.
Pomoć stranaca
Da se Branislav Borenović nalazi u „neću” kampanji potvrđuje i predsjednik DNS-a Nenad Nešić.
„Lako je bilo Borenoviću rezervisati let za Brisel kada su ga, znatno ranije od ostalih, obavijestili da će se on održati. Mislim čak da je znao i teme razgovora, ali da je se sve trebalo pretvoriti u pomoć njegovoj predizbornoj kampanji“, kaže Nešić. Pojašnjava da postoji razlika između razloga za odbijanje potpisivanja sporazuma u slučaju njega i lidera PDP-a, jer se Borenović izjasnio da mu nije sporan tekst već paraf zajedno sa Dodikom, dok je on bio protiv sporazuma, kako kaže, jer on nije u interesu Republike Srpske.
Oni koji savjetuju Borenovića, prije nego što postane počasni, očigledno su analizirali tu njegovu karakternu osobinu i odlučili da je pokuša materijalizovati, bez obzira što i ona naginje rijaliti varijanti, budući da je način sličan onome na koji je izabran gradonačelnik Banjaluke.
U Borenovićevom slučaju, kao i PDP-a u cjelini, vidljiv je uticaj stranaca jer se ponavlja matrica o kriminalu i korupciji kao i ona da je Republika Srpska dio dejtonske strukture BiH sa tri ravnopravna naroda koja ovdje žive.
Od neću do ne moraš
Lider PDP-a lagodno ulazi u izborni proces. Kandidatura za Parlamentarnu skupštinu BiH garantuje mu novi mandat u Sarajevu, jer se nalazi i na prvom mjestu kompenzacione liste, ali i ono, što mnogi u njegovom okruženju ne vide, i novi mandat u stranci.
Borenovićevo „neću” pomaže samo njemu, jer da misli na ostale kadrove PDP-a, prvenstveno na Draška Stanivukovića, onda bi težio kompromisu s obzirom na stanje u gradu i način na koji on u sve to vodi politiku.
Stanivuković, koji za sebe kaže da je ušao u proces desetogodišnje vladavine, još uvijek se nije oglasio kao neko ko će nositi listu PDP na narednim izborima u izbornoj jedinici u kojoj se od njega očekuje najbolji rezultat, niti je jasno i glasno dao podršku Jeleni Trivić, nekadašnjoj koleginici iz skupštinskih klupa.
Ako se na bilo koji način dogovori rebalansiranje 198 miliona budžeta najvećeg grada Srpske i da dozvola za gradnju parka u koji Stanivuković polaže nadu, Borenovićevo „neću” bi se pretvorilo u Stanivukovićevo ne mogu i tada bi situacija postala prilično opasna i po dalje obitavanje Stanivukovića u stranci ili na drugoj strani bila bi upitna podrška lideru Borenoviću u PDP-u.
Miljenik ambasadora
Stanivuković je i sve više miljenik stranaca, Kristijana Šmita, koji ga je u UN-u proglasio perspektivnim, pa i ostalih evropskih parlamentaraca sa kojima, zbog SNSD, Borenović nije želio ni na protokolarni ručak. Stanivuković uporedo sa Borenovićevim „neću” u svom okruženju pravi strukturu koja je u jednom momentu sprema i da lideru, ali i svim ostalim kaže da ne moraju, preuzimajući na sebe saradnju i sa ostalim predsjednicima, sa kojima je u boljim odnosima u odnosu na nosioca parole-neću.
Posebna priča je Stanivukovićev odnos prema vlastima u Srbiji, odnosno strukturi, koja mu je i u prethodnom periodu bila vjetar u leđa u izgradnji sebe kao političke ličnosti.
autor:faktormagzin, tekst je izašao u FM 53 štampanom izdanju od 23 juna 2022. godine
