Jedna epizoda iz života nekadašnjeg predsjednika Hrvatske i posljednjeg čovjeka na čelu SFRJ bila je decenijama nepoznanica, a priča se aktuelizovala ovih dana u njegovoj 88. godini.
Posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ i bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Stipe Mesić (88) posjetio je manastir u kojem je kršten kao pravoslavac, pišu srpski mediji pozivajući se na tekst iz 2010. koji je u Pečatu objavio Ratko Dmitrović.
Na Fejsbuk stranici Sabornog hrama Svete Trojice u Pakracu objavljena je sljedeća vijest:
– U petak, 2. septembra ove godine, manastir Svetog Nikolaja Mirlikijskog, manastir Orahovicu, posjetio je bivši predsjednik Republike Hrvatske gospodin Stjepan Mesić. Gospodina Mesića tom prilikom je u manastiru dočekao Njegovo preosveštenstvo vladika pakračko-slavonski g. Jovan, te ga upoznao sa životom i obnovom ove sveštene porodice.
Na postoji više detalja osim nekoliko fotografija na kojima se vidi da je gost bio veoma zainteresovan tokom obilaska zdanja jednog od najstarijih duhovnih centara Srba iz Slavonije, smještenog na obroncima Papuka.
Ali se zato na internetu može pronaći tekst iz 2010. koji je u Pečatu objavio Ratko Dmitrović, sadašnji srpski ministar za brigu o porodici i demografiju i koji opravdava početak ovog teksta.
– Mesići su porijeklom iz Like, a tamo su se, po nekim istraživanjima, doselili sa područja Banata, gdje i danas postoji manastir koji se zove Mesić. U potrazi za boljim životom, spuštaju se u slavonsku pitominu. Stjepan je rođen na katolički Badnjak 1934. godine, u slavonskom mjestu Orahovica. Bio je toliko sitan i slab da su mu roditelji (Josip i Magdalena) odmah zapalili svijeću pored uzglavlja i čekali da umre. Po preporuci lokalnog fratra, krstili su ga dva dana po rođenju kako bi, kad ode „gore kod Svevišnjeg“, mogao da uđe kroz vrata raja. Tako je rekao fratar, vjerujući da malom Stipi nema spasa. Ovaj je, kao što se vidi, preživio – navodi se u jednom delu Dmitrovićeve analize Mesićevog lika i dela.
Potom piše da je „taj rani period života Stjepana Mesića vrlo značajan za ovu priču jer otvara mogućnost, čak i potrebu, za psihoanalizom nekih njegovih kasnijih postupaka a sve kroz dioptriju njegovog djetinjstva“.
– Kada je iza sebe imao samo 17 mjeseci života, Stjepan Mesić ostaje bez majke, koja umire u 24. godini. Nešto kasnije, Josip Mesić se ponovo ženi. Njegova druga supruga bila je Srpkinja iz istog mjesta, zvala se Mileva Jović, a koliko je bila predana u odgoju malog Stjepana i dvoje djece rođene u novom braku (Slavko i Jelica), govori podatak da je Stipe kasnije o Milevi nekoliko puta javno govorio kao o majci, s velikim poštovanjem i neskrivenom ljubavlju. I tu dolazimo do jednog interesantnog podatka, potpuno nepoznatog široj javnosti – ističe Dmitrović:
– Još uvijek ima živih Slavonaca koji svjedoče o tome da je Mileva malog Stjepana krstila u pravoslavnoj crkvi, tačnije u Crkvi Sv. Nikole u manastiru Orahovica. Pretpostavlja se da je u vrijeme krštenja u manastiru Orahovica mali Stipe imao pet godina.
Potom se u tekstu navodi da je početkom devedesetih, kad je uništavana i otimana srpska imovina bez ikakve kazne, iz manastira nestala knjiga krštenih iz tridesetih godina (!) i da je u to strašno vrijeme po Srbe Stjepan Mesić, uz Tuđmana, bio apsolutni vladar života i smrti u Hrvatskoj.
Sam Mesić je jednom prilikom čak i demantirao da je pravoslavac po krštenju.
Tako je Večernji list 2010. godine prenio njegov intervju za beogradski Press gdje je govorio o brojnim temama, od Franje Tuđmana do predsjednikovanja u dvije države.
“Da je Tuđman ostao živ, svakako bi trebao završiti u Hagu. Nije mogao Milošević sam sa sobom dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Tuđman je bio impresioniran Slobodanom Miloševićem i njegovim uspjesima u osvajanju prostora” rekao je Mesić Pressu i opovrgao pisanja nekih medija da je pravoslavac jer su ga majka i otac, katolici, krstili u katoličkoj crkvi ali “ni to nije bilo njegovom voljom”, piše Dnevno.hr.
