Prva dama Srbije Tamara Vučić ima ozbiljnu karijeru u diplomatiji. U javnosti se pojavljuje rijetko, uglavnom na humanitarnim događajima, a pored odmjerenosti pažnju skreće i besprijekornim stilom.
O tome zašto nikada ne bi mogla da se bavi politikom, kakav su utisak na nju ostavile supruge predsjednika drugih država, kao i kako provodi praznike, govorila je za praznično izdanje Blica.
Radite u Ministarstvu spoljnih poslova. Kako izgleda vaš radni dan, imate li radno vrijeme?
U Ministarstvu spoljnih poslova radim već 13 godina i moram da kažem da i danas osjećam isti ponos koji sam osjetila i prvi put kada sam zakoračila preko praga Ministarstva, jer mi se pružila prilika da radim za svoju zemlju u jednoj važnoj instituciji.
I dok sam, prije toga, radila u privatnoj firmi, moja jedina želja je bila da imperativ uvijek bude obim posla, a ne vrijeme koje će neko provesti sjedeći u kancelariji.
Zato sam zahvalna što mi posao pruža dinamiku koja mi je uvijek neophodna.
Svakako da moj radni dan prelazi granice formalnog radnog vremena, nerijetko i okvire službenika Ministarstva, ali je to dio moje želje da svoju ulogu u društvu, ulogu koja mi je povjerena sticajem životnih okolnosti, upotrebim za opšte dobro.
Na kraju, to je ono što se računa.
Diplomatija podrazumijeva i putovanja. Da li često putujete?
Ranije sam putovala češće kao član delegacije MSP.
Dešavalo se da to bude zbunjujuće za zemlju domaćina, posebno po pitanju preseansa, jer se prvi put susreću sa situacijom u kojoj je supruga predsjednika i dio delegacije Ministarstva.
Za mene je to vrlo izazovno i zahtjevno, ali sam shvatila da svaku priliku treba da iskoristim za susrete na najvišem nivou i za promociju svoje zemlje, bilo kao supruga predsjednika, bilo kao diplomata.
Kao supruga predsjednika upoznali ste brojne svjetske zvaničnike, ali i prve dame. Od Mišel Obame, preko Melanije Tramp, Emine Erdogan… Kakav su utisak one ostavile na vas?
Sa nekima od njih sam razmijenila tek nekoliko kurtoaznih rečenica, dok sam sa drugima razvila odnos povjerenja i poštovanja.
Sve su to dame koje ponosno i sa velikom snagom nose titulu prve dame.
Svaka od njih je specifična i posebna, kao što je i svaki čovjek na ovoj planeti.
Ono što sam u većini susreta prepoznala jeste vrlo jednostavna stvar, a to je da su sve one, svi oni, samo ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama, svojim radostima i razočaranjima.
Razgovarali ste sa suprugom ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Olenom? Zanimljivo je da predsjednik Vučić nije razgovarao sa Zelenskim, a vas dvije ste ostvarile kontakt.
Kada me je gđa Zelenski krajem avgusta 2021. godine pozvala da učestvujem na Prvom samitu prvih dama i gospode u Kijevu, rado sam se odazvala pozivu i bila jedna od tek nekoliko prvih dama koje su prepoznale važnost ideje da unisonim glasom pokušamo da promijenimo neke stvari nabolje.
Naredni samit na kome sam učestvovala prošle godine, okupio je daleko više zvaničnika, prvih dama, glumaca, javnih ličnosti.
Uslijedili su razgovori sa zajedničkom željom za produbljenjem saradnje, posebno na polju humanitarnih aktivnosti.
Kao izraz pomoći i podrške stanovništvu u Ukrajini, a na inicijativu prve dame Ukrajine za prikupljanje sredstava ili direktnom donacijom sanitetskih vozila, Srbija je donirala dva kompletno opremljena sanitetska vozila.
Moram da napomenem da je nabavka vozila hitne pomoći danas ravna potražnji respiratora za vrijeme najjačeg talasa pandemije.
I to što vi radite u MSP-u je politika. Spoljna, ali politika. Čime se mjere vaši profesionalni uspesi?
Uvijek volim da o profesionalnim uspjesima sude i govore drugi.
U mom svijetu oni se mjere ličnim dobrim odnosima i mogućnostima da se neke stvari pokrenu i promijene i pogledom punim zadovoljstva i radosti na licima onih koji su u vama prepoznali empatiju i emociju koja pokreće.
Diplomatija se, rekla bih, umnogome razlikuje od politike.
Da biste se bavili diplomatijom, morate da poznajete političke prilike i kretanja, ali ih posmatrate kroz drugačiju prizmu.
Politikom nikada ne bih mogla da se bavim.
Vaše pojavljivanje u javnosti vezuje se za humanitarni rad. Jedna od stvari kojoj ste posvećeni jeste rješavanje problema ljudi koji boluju od rijetkih bolesti. Kakva je situacija u toj oblasti i koliko se stvari pomjeraju?
Mnogo toga je urađeno po pitanju liječenja i položaja osoba sa rijetkim bolestima.
Ilustrativan primjer je činjenica da je prije 11 godina za liječenje retkih bolesti u budžetu Srbije izdvajano 130 miliona dinara, danas je ta cifra blizu četiri milijarde.
Ovo dokazuje koliko je država odlučna da nastavi da pomaže najslabijima među nama, jer jedno društvo je jako onoliko koliko je jak njen najslabiji član.
Sarađivali ste i sa UNICEF-om, pomagali djeci s autizmom… Kolika vam je satisfakcija to što možete da pomognete ugroženima?
Ponosna sam što razvijamo ideju o podršci ranom razvoju djece i što smo počeli sa izgradnjom jedinstvenog centra, Centra za rani razvoj i inkluziju, koji će pomoći i djeci i roditeljima u tom najodgovornijem zadatku.
Ovaj Centar će sadržati i naučno-istraživački segment, kao i dio posebno posvećen djeci sa autizmom.
Naš zadatak je da udružimo snage, jer izazove ranog razvoja nije moguće rješavati izolovano, nezavisno od svjetskih kretanja.
Gdje god da idem, uvijek tražim sagovornika na temu ranog razvoja, i u Maroku, i Egiptu, SAD, Kini…
Smatram da ne postoji važniji zadatak za čovječanstvo od djece. Kada kažemo “djeca su naša budućnost”, to zvuči kao floskula, ali smisao iza toga daleko prevazilazi našu smjelost da ovu rečenicu smatramo prozaičnom.
Viđamo vas i na različitim društvenim manifestacijama, događajima posvećenim kulturi, modnim revijama… Da li u tome uživate ili to za vas predstavlja obavezu?
Ljudi uglavnom vide samo manifestaciju nečega, nekog događaja, neke prilike, i to je prirodno.
Ali, suštinski, iza svega, bar u mom životu, stoji priča.
Nikada ne radim ono što ne volim ili u šta ne vjerujem.
U svom životu sam se bavila glumom, novinarstvom, poznajem mnogo ljudi iz tog svijeta koje poštujem i sa kojima se družim.
Volim da im pružim podršku kada god sam u prilici.
Kada smo kod mode, vaše odjevne kombinacije uvijek izazivaju mnogo pažnje. Da li sami birate ono u čemu ćete se pojaviti na nekom javnom događaju ili imate pomoć?
– Moram da priznam da mi imponuje kada me pitaju ko mi je modni savjetnik, jer sama biram svoje odjevne kombinacije.
Znam šta je ono što pristaje mom tipu građe i od toga uvijek polazim.
U većini slučajeva nosim kreacije domaćih modnih brendova, i ono što mi je posebno drago jeste da nailaze na oduševljenje i van granica Srbije.
Modni dizajneri iz Srbije su sve kreativniji i popularniji.
Koliko se ono što oblačite u svakodnevnom životu razlikuje od onoga što nosite na javnim mjestima?
Zapravo, ne: to je moj stil.
Imate li vremena za knjige i filmove? Šta čitate?
Obožavam pozorište, to je moje utočište.
Kao neko starijeg kova, tek skoro sam otkrila Kindl.
Od tada, nikud ne idem bez njega, jer je lagan i praktičan i mogu 15 minuta vremena da iskoristim da čitam.
Trenutno je to sjajna knjiga “48 zakona moći”, Roberta Grina, sa odličnim podsjećanjima i primjerima iz istorije.
Kako vaš porodični život izgleda i da li trpi, prije svega zbog posla vašeg supruga, a onda i vašeg?
Svakako da trpi, bilo bi besmisleno da tvrdim drugačije. Kada mi ljudi, kao kroz šalu, kažu kako bi uradili to i to kada bi bili na mjestu predsjednika, iskreno im kažem da ne bi poželjeli da su na njegovom mjestu.
Mnogo je žrtvovanja, mnogo odricanja.
Daću vam primjer, možda banalan, ali to je život: 1. januar je dan za odmor, zar ne? Za mene da, svakako, za porodicu, djecu, da. Za Aleksandra? Ne.
Da li vam nedostaju neke obične stvari, recimo da prošetate Knez Mihailovom?
Sama, ili sa našim sinom, to često radim.
Ali ste u pravu, Aleksandar ne može da prošeta bilo gdje u Srbiji ili van granica zemlje a da ga neko ne zaustavi ili traži da se slika sa njim… Ali, to je dio njegove svakodnevice i to je znak da ga ljudi vole.
Kako obilježavate Božić?
Božić je moj omiljeni praznik, porodični, intiman i topao.
Uvijek ga provodim u Srbiji, u krugu porodice.
Posebno je božićno jutro kada zamiriše česnica i to je prilika da se pomisli dobro i odluči dobro.
autor:blic.rs, foto:blic.rs
