Ubijeđen sam da su pripadnici Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka odlučni.
Te da će i ubuduće, sa još većom voljom, raditi na očuvanju identiteta i vojnog nasljeđa jedinica te vojske i našeg naroda u cjelini.
Povod za intervjuu je 12. maj – Dana Vojske Republike Srpske (VRS).
Centralna proslava 31 godine od formiranja Vojske Republike Srpske i 18 godina puka biće danas u banjalučkoj kasarni „Kozara“.
Milošević, kao i njegovi prethodnici na poziciji komandanta, naglašava da je puk nit koja povezuje srpski narod i njegovu vojsku koja je stvorena iz naroda.
Prvi put na čelu puka, u godini kada jedinica proslavlja punoljetstvo, kaže da su godinama radili na edukaciji mladih generacija, ali i da nastavljaju.
– Treba da poznaju istoriju i budu edukovani.
To najbolji način da bude stvorena pretpostavka da nam se, s jedne strane ne ponovi prošlost.
S druge da sačuvamo sjećanje na Vojsku Republike Srpske.
Dosta toga je za 18 godina urađeno.
Stalno nastojimo da omladini ukažemo na značajne događaje i važne datume za srpski narod u bliskoj prošlosti.
Obilježavanje 12. maja – kada je formirana VRS je prilika za sve nas u puku da zainteresujemo našu omladinu.
Mladi da se upoznaju sa tim datumom te shvate suštinu i istorijsku važnost, kao i sve što se dešavalo poslije toga – istakao je Milošević.
GLAS: Važan segment kulture sjećanja su muzej i Spomen-soba u Klubu VRS u kasarni „Kozara“. Govorilo se o proširenju prostorija i svojevrsnoj postavci koja bi pratila put VRS od osnivanja. Šta je urađeno?
MILOŠEVIĆ: Ovdje su ispisana imena i prezimena boraca koji su dali život za Srpsku i moramo da sačuvamo sjećanje na sve njih.
Omladina to mora da zna, a mi treba da im na to ukažemo.
Imamo idejne projekte da Spomen-soba dobije sasvim drugačiji izgled, jer je ovo jedinstven prostor na čijim zidovima su imena 22.447 poginula borca.
Nažalost to nije konačan broj, dopisaćemo ih još.
Dosta toga je urađeno.
Imamo određena sredstva u budžetu Ministarstva odbrane BiH i nadam se da ćemo uskoro tu priču zaokružiti.
Takođe mora se znati da isto ovo radimo u Bijeljini i Bileći, gdje su naši bataljoni koji baštine tradiciju i nasljeđe VRS.
Realizacija idejnog projekta u Bileći počela, a u Bijeljini je pri kraju njegova izrada.
GLAS: Osim imena na zidu Spomen-sobe, stoji i natpis: „Oni otadžbini ništa ne duguju, dug su svojim životima platili. Čuvajmo slobodu koju su nam darovali da bismo mogli u miru počivati!“ Da li je u njemu suština i 12. maja i potrebe da se zna za Vojsku Srpske, njen put i značaj?
MILOŠEVIĆ: Apsolutno. Taj natpis nije bez razloga ovdje.
Svi ti ljudi su dali najvrednije što su imali – svoje živote za odbranu Republike Srpske.
Da bismo mi danas mogli da živimo i radimo u slobodi, da se razvijamo i zbog toga nikada ne smijemo zaboraviti naše najveće stradalnike.
Ne smijemo zaboraviti lik i djelo tih ljudi.
Moramo ih se sjećati i to sa posebnim osjećanjem.
Upravo zbog toga ponavljam da mi stariji moramo da pronađemo način da edukujemo mlađe.
Moraju da znaju šta se desilo u bližoj istoriji Srba na ovim prostorima.
Imamo dosta dobru saradnju sa školama u Srpskoj.
Đaci nam dolaze, održimo istorijski čas.
Osim toga imamo i muzejsku postavku.
U pitanju su eksponati te i tako pokušavamo da prikažemo čime je Vojska Srpske raspolagala da bi odbranila Republiku.
To naši mlađi naraštaju moraju da znaju.
GLAS: Znaju li? Koliko ih zna da je, istorijski gledano, 12. maj drugi najznačajniji datum u istoriji Republike Srpske, odmah poslije onog kada je formirana?
MILOŠEVIĆ: Vjerujem da dosta znaju, ali i da ima dovoljno prostora da to daleko bolje unaprijedimo, počevši od sistema u školstvu.
Mi pokušavamo da se, kada god imamo priliku, družimo sa djecom i svim posjetiocima.
Da ukazujemo na stvari koje bismo ne smjeli da zaboravimo.
Tako da je ta edukacija jedan od prioriteta u našem radu.
Smatram da oni moraju da znaju, moraju da se sjećaju, ne smiju da zaborave.
Nemaju čega da se stide, naprotiv treba da budu ponosni i vječno da pamte sve koji su dali živote u odbrani Srpske.
GLAS: Da li je Treći puk uspio da se pozicionira tako da ljudi u njemu vide tu vojsku, jer je činjenica da ima dosta onih koji su bili dio VRS i koji i danas ne mogu da prebole to što nije opstala u izvornom obliku?
MILOŠEVIĆ: Slažem se s tim, ali lično ne zato što sam na ovoj poziciji, smatram da smo barem donekle doprinijeli da sačuvamo uspomenu na vojsku.
Postoji žal što je nestala VRS, koja je, ipak, nastala iz naroda i kao takva prepoznatljiva u narodu.
Ne bih ulazio u stvari koje su se kasnije dešavale kada je prestala da funkcioniše.
To je bilo 31. decembra 2005. godine, kada ulazi u sastav Oružanih snaga BiH.
Tada se javila potreba za jedinicom koja bi sačuvala sjećanje na vojsku koja je dala nemjerljiv doprinos u stvaranju i odbrani Republike Srpske.
Eksponati
GLAS: Unutrašnju postavku čine, između ostalog, brojne fotografije jedinica i boraca sa ratišta. Da li one postoje samo u toj formi ili se razmišlja o njihovoj digitalizaciji?
MILOŠEVIĆ: Imajući u vidu da će Spomen-soba, kada idejni projekat bude sproveden u djelo, drugačije izgledati, uporedo s tim nastojanjima radimo i na tome.
Izložen je samo mali dio fotografija.
Imamo dokumentaciju koju pripremamo, koja će imati sasvim drugačiji oblik.
I mi bismo voljeli da taj posao bude završen već sutra, ali neke stvari traže vrijeme.
Važno je da mi imamo završene idejne projekte, jer je to osnov za dalje.
Dosta toga zavisi od finansija, a nadam se da ćemo da kraja godine dobar dio posla završiti u Spomen-sobi.
autor: http://glassrpske.com
