Pjesme „Zabranjenog pušenja“ će živjeti duže od Seje i mene

Pjesme „Zabranjenog pušenja“ će živjeti duže od Seje i mene

Pjesme „Zabranjenog pušenja“

Pjesme su mnogo bolje i plemenitije od ljudi, istakao je Nele Karajlić u intervjuu za „Nezavisne“ povodom koncerta na devetom „Nektar OK festu“.

Iako je ovih dana u fokusu rasprava između vođe „Zabranjenog pušenja“ Davora Sučića, poznatijeg kao Sejo Sekson, koji je zabranio izvođenje njegovih pjesama Nenadu Jankoviću, poznatijem kao Nele Karajlić, i violinisti Stefanu Milenkoviću,

Karajlić se samo kratko osvrnuo na trenutnu situaciju te fokus stavio na rokenrol i dobru zabavu na predstojećem festivalu.

Iako smatra da se rokenrol sve više primiče muzeju, a kultura grca, Karajlić je odlučan da publici priušti nezaboravno veče na Tjentištu, na ovogodišnjem „OK festu“.

Koji će se održati 14, 15. i 16. jula. Šta misli o kulturi, novim tehnologijama i kako se boji da kaže ono što misli o budućnosti jer se uvijek ispostavi da je tačno, Karajlić je ispričao za „Nezavisne“.

NN: Ovih dana aktuelna je javna rasprava između Seje Seksona i Vas u vezi s autorskim pravima za stare pjesme „Zabranjenog pušenja“. Rekli ste da ni Seji ni Vama ne odgovara da Vas vežu za „Zabranjeno pušenje“ i da nećete u Zagrebu svirati pjesme u kojima je Sejo većinski autor. Mislite li da će u cijeloj ovoj priči ispaštati jedino publika?

KARAJLIĆ: Očigledno je da Sejo i ja imamo potpuno različita mišljenja ne samo o „Zabranjenom pušenju“, nego i o svim događajima koji su ostali iza nas, a koji su obilježili devedesete.

Ali, ne bojte se.

Pjesme su mnogo bolje i plemenitije od ljudi.

Osim toga, ljudi žive kraće i tako će pjesme „Zabranjenog pušenja“ živjeti duže od Seje i mene.

NN: Pjesme „Zabranjenog pušenja“ izvode gotovo svi bendovi koji se bave tezgom, a u koju je uključena rokenrol muzika bivše države. Mislite li da ćete Vi biti jedini kome je zabranjeno da izvodi određen broj pjesama Vaše bivše grupe?

KARAJLIĆ: Kažem ti. Pjesme će živjeti duže.

NN: U raspravi ste rekli da se Sejo služi izvorima „rekla/kazala“, a jedan od takvih izvora jeste i onaj gdje ste navodno rekli da ćete u Sarajevo doći jedino na tenku. Otkud ovakvi napisi neimenovanog izvora o Vama i kome oni služe na čast?

KARAJLIĆ: Zaista ne znam.

Ja sam prije rata pobjegao iz Sarajeva da ne bih morao da vozim bilo koje drugo vozilo osim osobnog automobila.

NN: Nastupate u julu na Tjentištu po drugi put. Kakvo je Vaše mišljenje o „Nektar OK festu“ i šta uopšteno mislite o festivalima na mjestima gdje se susreću netaknuta priroda i burna istorija?

KARAJLIĆ: Već sam govorio o tome da je to jedno od najuzbudljivijih mjesta na kojima sam svirao.

Nema mnogo festivala u svijetu koji imaju takav ambijent kakav ima Tjentište.

O istoriji da ne govorimo.

To je lokacija na kojoj je odlučen pobjednik u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji.

NN: Možete li da se vratite u mlađe dane i kažete šta je za Vas kao klinca tada predstavljao prostor Nacionalnog parka Sutjeska (koliko ste odrastali na mitovima o partizanima itd)?

KARAJLIĆ: Mi smo bili prva generacija koja je identifikovala partizanske filmove kao neku vrstu propagande.

Naša pjesma „Neću da budem Švabo“ govori o tome.

Danas kada gledam s ove distance to i nije bilo tako loše.

Filmovi su bili sjajni, a mi smo odrastali u ljubavi.

Čak i da je sve to bila samo ideologija, mi smo bili učeni da volimo.

Danas djecu uče onom suprotnom.

NN: Koje trenutke pamtite sa prethodnog nastupa na Tjentištu?

KARAJLIĆ: Gomila ljudi i sjajna energija koja iz njih izlazi.

Šatori u kojima buja mladost.

Opšte ludilo za vrijeme koncerta.

NN: Gdje se danas nalazi rokenrol, koliko je manje talenta i volje da se isti promoviše u odnosu na period bivše Jugoslavije?

KARAJLIĆ: Rokenrol se polako primiče muzeju.

Tu će i da završi kao i svaka umjetnost.

Može da ga spasi samo neka nova pobuna mladosti, ili neki novi, neočekivani oblik muzike.

NN: Da li je rokenrol muzika za koju ljudi u neku ruku i nisu zainteresovani u vremenu smartfona i društvenih mreža na čijim profilima se odvija mnogo života?

KARAJLIĆ: Nova vremena donose i nove modele ponašanja.

U vrijeme rok muzike komuna, odnosno druženje bilo je u fokusu mladih.

Danas je tehnologija zamijenila društvo.

Najbolji prijatelj ti je tvoj telefon.

Ako se razboliš i dobiješ visoku temperaturu ti nećeš odmah otići kod doktora, a ako ti se pokvari telefon ti si iste sekunde u servisu.

NN: U prošlim vremenima mladi su imali idole i uzore. Gdje je danas ta priča, zašto idoli i mitovi nisu živi kao u periodu sedamdesetih i osamdesetih, ko je uzor omladini?

KARAJLIĆ: Nisam omladinac da bih znao ko je omladini uzor.

I to je više vezano za tehnologiju.

Sada tehnologiju djeca koriste da bi napravili uzor za sebe.

Neki avatar samo njima znan.

NN: Kakvo je Vaše mišljenje o kulturnoj sceni regiona, gdje se nalazimo danas?

KARAJLIĆ: Kultura grca.

Kapitalizam nije tako dobar domaćin kao što je to bio komunizam.

U komunizmu umjetnik je bio fator, ili ljubimac vlasti ili njihov opasni neprijatelj.

U kapitalizmu umjetnik je bezopasan, samo roba kao i svaka druga.

NN: Ruski umjetnici i sportisti su se susreli sa zabranama rada i nastupa širom Evrope zbog operacije u Ukrajini. Kako gledate na to i uopšteno na sukob koji se odvija u toj zemlji?

KARAJLIĆ: Svaka zabrana je glupost!

Sukob u Ukrajini je drugo poluvrijeme.

Prvo smo gledali mi uživo.

NN: U kojem smjeru svijet ide, kako vidite geopolitičku situaciju u vremenima koja dolaze?

KARAJLIĆ: Ne smijem ni da je pogledam.

A i ako je vidim neću vam reći ništa, jer, pokazalo se, šta god da ja kažem na kraju se ispostavi tačno.

NN: Izjavili ste da je fudbal istureno oružje politike. Zašto je to tako, da li bi njegov i povratak ostalih sportova u amaterizam vratio sport izvornim vrijednostima?

KARAJLIĆ: Danas je svaki sport na neki način politika.

Fudbal je najmoćniji zato što ga najviše ljudi gleda i voli i zato što je strast za tim sportom nemjerljiva.

Istorija do sada nije zabilježila povratke na ranije stadije, tako da je teško očekivati i da će se sport vratiti u doba amaterizma.

Gospodin Profit to ne dozvoljava.

NN: Kakvi su planovi za budućnost, na kojim projektima trenutno radite?

KARAJLIĆ: Pri kraju sam pisanja trećeg nastavka serije o Solunskoj 28.

Nadam se da ću je završiti ove godine.

Imam u planu i još koncerata sa Stefanom Milenkovićem.

To mi je zasad plan.

autor: nezavisne.com

Share

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.