Rat u Ukrajini.
Potražnja za haubicama i drugim oružjem proizvedenim u Južnoj Koreji porasla je na neslućenih razmjera zbog rata u Ukrajini, piše Wall Street Journal.
SAD i ostatak zapadnih saveznika već je Ukrajini poslao ogroman dio svojih zaliha, a industrija oružja nema kapaciteta da ih tako brzo obnovi. Tu je uskočila Južna Koreja.
Seul je odbio isporučiti svoje oružje direktno Ukrajini, ali je zemlja bila više nego spremna obnoviti zalihe SAD-a i saveznika – i pokazala je da to može učiniti u kraćim rokovima i uz niže troškove od mnogih zapadnih konkurenata.
Rat je transformisao južnokorejsku industriju oružja, koja je nekad proizvodila oružje uglavnom za vlastitu obranu, u najbrže rastućeg svjetskog izvoznika oružja, čija se prodaja više nego udvostručila.
Na primjer, južnokorejska kompanija Hanwha udvostručila je kapacitete za proizvodnju haubica. Kako objašnjava Choi Dong-bin, generalni direktor pomenute kompanije, godine stalnih ulaganja u proizvodne procese postavile su čvrste temelje za dalje širenje.
Nakon kraja Hladnog rata mnoge zemlje NATO-a resetovale su svoje prioritete što se industrije oružja tiče. Evropske nacije su bitno smanjile budžete za odbranu. Smanjile su se i zalihe tenkova i teškog topništva pod pretpostavkom da je kopneni rat velikih razmjera malo vjerovatan. Sredstva su umjesto toga bila usmjerena na kupovinu vojnih aviona i brodova.
Kolektivno se Evropa rješavala ogromnih skladišta, kao i viška proizvodnih kapaciteta, a prestali su i nabavljati materijale potrebne za masovnu proizvodnju municije.
„Kada ljudi razmišljaju o odbrambenoj proizvodnji, skloni su zamišljati ogromne tvornice s desetinama hiljada radnika. Sada vidimo nešto što je više poput proizvodnje trkaćih automobila – vrlo visoke tehnologije i vrlo niskih brojeva proizvodnje“, kaže Nicholas Marsh, viši istraživač specijalizovan za kontrolu naoružanja i vojnu pomoć na Institutu za istraživanje mira u Oslu, prenosi Jutarnji.hr.
„Mogle bi proći godine da se poveća proizvodnja oružja koje nismo masovno proizvodili“, kazao je on.
Američka odbrambena industrija prošla je kroz manje-više sličnu priču. Učešće u dugotrajnim sukobima u Iraku i Afganistanu nije promijenilo američku proizvodnu strategiju primarno jer se vojska borila protiv slabo naoružanih militanata. U Afganistanu su SAD u prosjeku ispaljivale stotine granata dnevno, za razliku od hiljada koje se sada ispaljuju u Ukrajini.
Ipak, Južna Koreja se godinama suočava s bitno drugačijom prijetnjom. Korejsko je poluostrvo područje jednog od velikih konvencionalnih kopnenih ratova 20. vijeka – koji se zapravo nikada nije završio. Aktivna neprijateljstva prestala su potpisivanjem primirja 1953. godine. Zemlja je nakon toga počela graditi vlastite kapacitete za proizvodnju oružja i od tada neprestano usavršava te procese.
„Južna Koreja zadržala je robustan sistem obrambene proizvodnje kako bi zadovoljila potrebe vlastite vojske zato što se krajolik prijetnji nikada nije dramatično mijenjao“, kaže Elias Yousif, analitičar u Programu konvencionalne obrane Centra Stimson.
Granata kalibra 155mm sada je najtraženija municija u ukrajinskom ratu. Južna Koreja obezbijedila je SAD stotinama hiljada projektila od 155 mm nakon što je Vašington poslao većinu svojih zaliha Ukrajini. SAD je prvi proizveo haubicu od 155 mm 1940-ih, a koristio ju je tokom Drugog svjetskog rata, Korejskog rata i Vijetnamskog rata. Haubica koja ispaljuje eksplozivne granate razvijala se tokom godina, povećavajući preciznost i domet.
Na primjer, južnokorejske samohodne haubice K9 mogu se kretati brzinom većom od 65 kilometara na sat i opremljene su čeličnim oklopnim pločama, što ih čini sličnim tenkovima.
Potpomognute bespilotnim letjelicama koje identifikuju neprijateljske ciljeve, haubice koje su isporučile SAD i Evropa značajno su pojačale vatrenu moć Ukrajine. Samohodno topništvo korišteno u Ukrajinskom ratu ima duže cijevi koje im daju veći domet i veću brzinu paljbe nego lakše topništvo koje vuku kamioni.
Zemlje poput Poljske, Norveške i Estonije okrenule su se južnokorejskim haubicama K9 nakon što su svoje postojeće haubice dale Kijevu – jeftinije su od konkurencije, pouzdane i isporučuju se za nekoliko mjeseci.
Južnokorejsko oružje temelji se na američkom i njemačkom transferu tehnologije, što ga je učinilo idealnim za zemlje NATO-a poput Poljske.
Južna Koreja je decenijama ulagala u topništvo koje bi se moglo koristiti u iscrpljujućem ratu, u kojem zemlje pokušavaju iscrpiti protivnike slabljenjem vojnih resursa i osoblja. Ulaganja su direktna posljedica prijetnje s kojom se suočava od strane sjevernokorejskog režima.
Sve do 80-ih Sjeverna Koreja je imala oko 5.000 komada topničkog oružja više od Južne Koreje. Ovakav odnos snaga potaknuo je Seul da imenuje gorepomenutu Hanwhu u glavnog obrambenog izvođača. Do tad se Južna Koreja uglavnom oslanjala na američko oružje i američke trupe.
Globalno traženi
Hanwha sada razvija i drugo oružje koje je globalno traženo. Jedna od podružnica, Hanwha Ocean, proizvodi i jurišne podmornice od 3000 tona sposobne za ispaljivanje balističkih projektila. Na primjer, kompanija namjerava obezbijediti kompletnu zamjenu kanadske flote sa devet do 12 podmornica.
Prošle godine su Poljaci namjeravali kupiti 500 raketnih sistema HIMARS, proizvedenih u SAD-u. Umjesto toga potpisali su ugovor o kupovini 288 južnokorejskih lansera Chunmoo koje proizvodi upravo Hanwha.
Uz sve navedeno, Južna Koreja masovno podupire izgradnju proizvodnih pogona u zemljama koje kupuju njene vojne proizvode. Rumunijai Velika Britanija takođe planiraju uvesti Hanwhine haubice, južnokorejski pogoni gradiće se u Poljskoj, a u julu je i Australija, u jednom od najvećih projekata u istoriji tamošnje vojske, odabrala Hanwhu kao izvođača za 129 borbenih vozila pješaštva.
Prema procjenama Siemona Wezemana, višeg istraživača u SIPRI-ju, međunarodnog instituta sa sjedištem u Stokholmu, koji od 1966. godine pruža podatke o oružanim sukobima, trgovini oružjem i vojnim izdatcima, Južna Koreja će u sljedećih nekoliko godina postati peti najveći svjetski izvoznik oružja.
autor:http://nezavisne.com
