U tanko rezanim, prženim i posoljenim kriškama krompira svjetska populacija uživa 168 godina, a čips je vjerni pratilac aperitiva, putovanja, gledanja filmova ili fudbalskih utakmica.
Ali ova popularna i danas lako dostupna grickalica prvi put je predstavljena kao ekskluzivitet mondenskog američkog ljetovališta, dostupna samo odabranima, a nastala je iz – osvete.
Po završetku ambasadorskog službovanja u Francuskoj, gastronomski osviješteni Tomas Džeferson vratio se u Sjedinjene Američke Države s receptom za pomfrit, odnosno za krompir pržen na francuski način. Jelo se iz njegove elegantne trpezarije u Montičelu 1789. godine proširilo zemljom pa je tako u ljeto 1853. dospjelo i na jelovnik restorana u otmjenom odmaralištu „Moon Lake Lodge“ u blizini Njujorka, u čijoj je kuhinji radio vrsni šef Džordž Krum, tašt i težak čovjek.
Krumu se niko nije usuđivao bilo šta prigovoriti, ali, prema predanjima, upravo je u avgustu te godine ništa manje težak i zahtjevan gost, poznati željeznički magnat Kornelijus Vanderbilt, vratio pomfrit u kuhinju uz primjedbu da je gnjecav te da nije dovoljno tanko rezan.
Bijesan zbog kritike, Krum je odlučio da se osveti te je krompir izrezao što je tanje mogao, dobro ga rashladio u vodi, pržio ga dok nije postao krt i na kraju dobro posolio. Tako spremljen krompir mrvio se na najmanji dodir viljuške, a u to vrijeme i na tako prestižnom mjestu bilo je nezamislivo ne koristiti je. Ali Krumov osvetnički plan nije postigao željeni efekat jer se gost oduševio hrskavim kriškama krompira i zatražio još. Tako je nastao specijalitet kuće „Saratoga Chips“, koji je posluživan za to posebno načinjenim – širim, te vrlo blago zaobljenim srebrnim kašikama.
Kada je osam godina kasnije Krum otvorio vlastiti restoran „Crumbs House“ u Aveniji Malta, blizu jezera Saratoga, posjećivala ga je tadašnja društvena elita, a na svakom stolu nalazila se velika korpa s posoljenim čipsom. Uskoro je jelo postalo neizostavni dio ponude u restoranima širom istočne obale Sjedinjenih Američkih Država. Prvi čovjek zaslužan za to što se čips našao na policama prodavnica bio je Vilijam Tapendon iz Klivlenda. Pripremao ga je na svom šporetu i sam razvozio, a porastom potražnje svoje je skladište pretvorio u jednu od prvih tvornica čipsa 1895. godine.
Ranih dvadesetih godina prošlog vijeka izumljena je mašina za guljenje krompira, što je ubrzalo pripremu čipsa: tada je prodavan u rinfuzi te su ga kupci dobijali u papirnim vrećicama. Za prekretnicu u distribuciji čipsa zaslužna je Laura Skuder, koja nije samo počela njegovu masovnu proizvodnju, već je zaslužna i za izum vrećica od voštanog papira koje su osiguravale svježinu proizvoda. U isto vrijeme pojavila se i celofanska vrećica, a 1933. godine i prve štampane vrećice od masnog papira, što je otvorilo put isticanju robnih marki te konkurenciji na tržištu.
Sagledavši cijelu priču, da se zaključiti da čips nije samo najomiljeniji zalogaj zapadnog svijeta, već i simpatičan primjer kako je kulinarska osveta neskromnog šefa postala jestiva svjetska atrakcija.
Izvor: Nezavisne
