Zašto amerikanci kupuju namjensku industriju FBiH - Granate iz BiH saučesnici u ratu

Zašto amerikanci kupuju namjensku industriju

SAD žele da po svaku cijenu produže rat u Ukrajini pa im je stoga potreban još jedan izvor oružja i municije iz kojeg bi mogle i dalje snabdijevati Kijev u narednim mjesecima, te je u tom svjetlu potrebno posmatrati i odluku američke kompanije “Regulus global” iz Virdžinije da vlasnički uđe, odnosno kupi određeni dio akcija u dva preduzeća namjenske industrije u BiH, “Pretisu” i “Binasu”.

Kaže ovo za “Glas Srpske” direktor kompanije “Tehnički remont Bratunac” (TRB) Slavenko Ristić komentarišući vijest da je američka kompanija kupila 33 odsto akcija vogošćanskog “Pretisa”, preduzeća koje je poznato po proizvodnji, prije svega, granata kalibra 155 milimetara, ali i oko 23 odsto vlasničkog udjela u bugojanskom “Binasu” koji se bavi proizvodnjom eksploziva.

Prema njegovim riječima, oružje, municija i granate su posljednjih nekoliko godina među najtraženijom robom na globalnom tržištu, te je u tom svjetlu potrebno posmatrati i odluku američke kompanije da vlasnički uđe u ova dva preduzeća namjenske industrije.

– U Ukrajini se u ogromnim količinama troše granate od 155 milimetara, a koje se inače proizvode i u “Pretisu”.

Kako bi produžili ovaj rat, oni preko svojih kompanija, koje sada kupuju i neka od domaćih preduzeća iz namjenske industrije, žele da obezbijede vlastima u Kijevu neophodne količine municije za nastavak rata.

A BiH im je posebno interesantna jer je geografski blizu ovom ratištu, što olakšava i ubrzava transport, ali ga čini i jeftinijim – kaže Ristić.

Otkriva i kako je njegova kompanija TRB imala u nekom prethodnom periodu sličnih ponuda za preuzimanje određenog dijela akcija preduzeća, ali i da su takvi prijedlozi odbacivani zbog takve poslovne politike.

– Ne želimo dolijevati novo ulje na ukrajinsku vatru.

To nije naša poslovna politika, ali ni Vlade Republike Srpske.

I tako će i dalje biti, izbjegavaćemo te posredničke i proksi poslove preko drugih kompanija i država i fokus će biti na naša tradicionalna tržišta u Africi i na Bliskom istoku – poručio je Ristić.

Glavni igrači

Na pitanje kako će ovo oružje i municija završavati u Ukrajini, s obzirom na to da domaće fabrike namjenske industrije nemaju zvanično sklopljenih ugovora o isporuci smrtonosnog tereta ovoj zemlji, Ristić kaže da uvijek postoje razni sivi kanali i posrednici, odnosno trgovci oružjem koji prave razne šeme kojima zaobilaze zabrane i državne odluke.

– Ulazak ove američke kompanije u ova dva preduzeća mogao bi da omogući tako nešto.

Ako se nešto i zakomplikuje u ovom poslu, te neko postavi pitanje otkud ove granate u Ukrajini, oni će reći da su one “bosanske”, a ne američke – kaže Ristić dodajući da ne poznaje dosadašnji modus operandi, odnosno način djelovanja ove američke kompanije.

Slično mišljenje dijeli i dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci Slobodan Župljanin, ističući da nema te sile koja može spriječiti ovu trgovinu, a koja vrlo često izlazi iz zakonskih okvira i odigrava se u sivoj zoni.

Smatra da ove poslove BiH ne može sama raditi, već da iza svega stoje mnogo krupniji igrači, razne inostrane kompanije i organizacije koje čine penzionisani generali.

– I ovaj slučaj, odnosno odluka kompanije “Regulus” da kupi dobar dio akcija u “Pretisu”, koji proizvodi granate, ukazuje da se želi izbjeći postojeća zakonska regulativa u BiH.

Ako te granate završe u Ukrajini, BiH će postati saučesnik u ukrajinskom ratu.

I to na najdirektniji način, opasan.

Podsjetio bih i da je ranije bilo indicija da dobar dio oružja i municije proizvedene u preduzećima u FBiH završava u Ukrajini raznim crnim kanalima.

Sada to vjerovatno pokušavaju “legalizovati” tako što će taj dio posla prepustiti ovoj američkoj kompaniji koja će, iako sada ima “samo” 33 odsto vlasništva u “Pretisu”, sigurno odlučivati o narednim poslovnim aranžmanima, gdje, kako i kome prodati oružje – kaže Župljanin.

Crni poslovi

Da su ovakvi i slični crni poslovi već rađeni u prethodnom periodu, pisao je krajem prošle godine ugledni američki list “Njujork tajms”.

Pozivajući se na povjerljive spise i svjedočenja izvora bliskih obavještajnim krugovima, objavili su kako je BiH samo jedna od evropskih zemalja u kojoj razni posrednici nastoje da nabavljaju granate i municiju za ukrajinsku vojsku.

Kako su istakli autori ovog teksta, oni pretražuju fabrike u BiH, Bugarskoj i Rumuniji u potrazi za granatama.

Da municija proizvedena u preduzećima iz FBiH nalazi svoj put do Ukrajine, ovaj list ukazao je i u oktobru prošle godine u još jednom od svojih tekstova, kada je u SAD uhapšen izvjesni Martin Zlatev, koji je sklopio nekoliko vrijednih ugovora sa ukrajinskim vlastima o isporuci oružja i municije.

On je namjeravao da preko svoje firme BMI Kijevu proda oružje i municiju, između ostalog i 22 minobacača proizvedena u BiH.

Zašto amerikanci kupuju namjensku industriju

Da bi zaobišao zakone, BMI je planirao da prikaže kako je Poljska krajnje odredište ovog oružja.

O svemu ovom pisao je i “Glas Srpske”, čiji su izvori tada potvrdili da ima dosta sumnjivih poslova u BiH, a kao primjer su naveli jednu od fabrika namjenske industrije, ne želeći da je imenuju, a u kojoj se prema njihovim saznanjima prave fiktivni ugovori, ali i radi lager, što nije dozvoljeno, jer se proizvodnja mora bazirati na unaprijed potpisanim ugovorima.

Inače, izvoz oružja iz BiH konstantno se povećava otkako je počeo rat u Ukrajini.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, u prva tri mjeseca ove godine izvoz oružja iznosio je 92,4 miliona maraka, skoro tri puta više nego u istom periodu 2023.

Najviše oružja, ukupne vrijednosti 21 milion maraka, kupljeno je od strane američkih kompanija.

Gledajući čitavu prošlu godinu, izvoz oružja iz BiH iznosio je impozantni 241 milion maraka.

“Regulus global”

Prema dostupnim podacima, kompanija “Regulus global” registrovana je u američkoj saveznoj državi Virdžinija.

Kako se navodi na njihovim sajtu, poslujući u više od 70 zemalja širom svijeta klijentima nude vrhunsku vojnu opremu.

Ono što je interesantno jeste da na svom portalu uopšte ne pominju kupovinu akcija u “Pretisu” i “Binasu”, što je uobičajena poslovna praksa svake ozbiljnije kompanije.