Lazareva subota ili Subota pravednog Lazara, u srpskom narodu poznata je još i kao Vrbica, jer je tada Hrist ušao u Jerusalim, gdje su ga dočekala djeca.
Ove godine pada 27. aprila, a uvijek se praznuje tačno osam dana pred Vaskrs.
Ovo je praznični dan u kome se ne rade teži poslovi.
Prema Jevanđelju po Jovanu, na vijest o Lazarevoj smrti, Isus Hrist je došao u Vitiniju gde je njegov prijatelj već četiri dana bio sahranjen.
Došao je do groba i zatražio da se skloni kamen. Pozvao je Lazara da izađe i ovaj je to učinio, uvijen u pogrebni pokrov.
Ovo čudo je bilo i neposredni uzrok presude na smrt raspećem, koje će ubrzo uslijediti.
Lazar je živio još trideset godina nakon vaskrsenja kao episkop na Kipru, gdje ga je posjetila i Bogorodica.
Lazarevo vaskrsenje je pobjeda života nad smrću
Ovaj praznik se obilježava od IV vijeka, pun je lijepih običaja, a jedan se izvodi prvi ujutro, čim se probudimo na dan praznika.
Na ovaj dan bere se olistalo pruće vrbe, jer se vjeruje da se tako snaga zelenila prenosila na djecu i odrasle, budući da je vrba zbog bujnog rasta smatrana simbolom zdravlja i snage. Za Vrbicu je običaj da se oko struka nose grančice vrbe, a oko vrata zvončići, koji simbolizuju pozdrav Hristu.
Pored toga, unošenje grana vrbe u crkvu, i kasnije u kuću, nije jedini običaj koji na ovaj praznik uključuje najmlađe – mališani na Vrbicu nose zvončiće vezane za trobojku, čime objavljuju pobedu života nad smrću.
Običaj je da se deca, ukrašena zvončićima i venčićima, lepo obuku, odakle i potiče izreka: „Udesio se, kao za Vrbicu“.
Pored vrbe i zvončića, još jedan važan element Vrbice jeste svježe cvijeće, jer običaji nalažu i da se ono danas nabere, a potom ostavi da prenoći u vodi. Sutradan, na Cveti, svi ukućani treba da se umiju tom vodom kako bi bili zdravi.
U pojedinim dijelovima Srbije postoji običaj da se organizuju povorke Lazarica – neudatih, mladih djevojaka koje su lijepo obučene i bogato okićene išle od kuće do kuće i pevale simbolizujući dolazak ljeta. Domaćini bi ih pozdravljali i darivali, prenosi ŽenaBlic.
autor: http://blic.rs
