Na današnji dan, 10. decembra 1980. godine ubijen je Džon Lenon. Njegova smrt označila je kraj jedne epohe i kraj sna koji su sanjale generacije tokom šezdesetih godina.
Ove godine obilježava se 81 godina od rođenja Džona Lenona, 61 godina od formiranja “Bitlsa” i 51 godina od njihovog razlaza, koji koliko god da je bio hladan tuš za njihovu armiju fanova u celom svijetu, nije toliko tragičan kao hladnokrvno ubistvo prije tačno 41 godinu.
Tog 8. decembra 1980. godine, negdje oko 22.50, ispred zgrade Dakota u Njujorku odjeknulo je pet pucnjeva iz vatrenog oružja. Četiri su bila kobna za jednog od najpoznatijih muzičara na svijetu. Tačno 25 minuta kasnije u bolnici “Ruzvelt”, Džon Lenon je i zvanično proglašen mrtvim. Uhapšen je Mark Čepmen.
Ranije tog dana Džon Lenon i njegova supruga Joko Ono pozirali su u svom stanu američkoj fotografkinji Eni Lebovic. Nakon toga, Lenon i Joko krenuli su u muzički studio, a na izlazu iz zgrade prišao im je Čepmen i zamolio bivšeg “Bitlsa” za potpis na albumu “Double Fantasy”. Iako je dobio autogram, Čepmen je ostao ispred zgrade, da bi pet sati kasnije, na istom mjestu, pucao Lenonu u leđa i mirno sačekao policiju. Pre dva mjeseca sud je jedanaesti put odbacio njegov zahtjev za puštanje na uslovnu slobodu, a njujorško Odjeljenje za korekcije i nadzor zajednice istaklo da je Čepmenova “sebična akcija ukrala mogućnost budućim obožavaocima da osjete reijči inspiracije koje je ovaj umjetnik pružio milionima ljudi”.
Iako se o Džonu Lenonu skoro sve zna, ono što ga takođe na neki način opisuje jesu susreti sa tada poznatim jugoslovenskim novinarom Konstaninom Milesom. On je intervjuisao Lenona neposredno prije i poslije raspada “Bitlsa”, a dio tih razgovora je objavljen u zagrebačkom nedjeljniku u “Vjesnik u srijedu”. Kako je Miles pričao, prvi put je Lenona pronašao u hotelu u Amsterdamu.
– Njegov šef za štampu mi je dopustio da ostanem deset minuta i razgovaram o akciji ležanja u krevetu kojom su Džon Lenon i Joko Ono protestovali za mir u svijetu… Ali, ostao sam tri sata. Joko Ono se izležavala u noćnoj košulji, a on je bio u pidžami, razgovarali smo, a šef za štampu stalno mi je namigivao da izađem… Onda ga je Lenon izbacio iz sobe – prisjećao se svojevremeno susreta sa slavnim muzičarem.
Drugi put je razgovarao sa Lenonom čim su se “Bitlsi” raspali. Lenon je postao ponovo interesantan, a jedan od dodatnih razloga je bio i taj što je u tom periodu često izjavljivao da je fasciniran jugoslovenskim državnim uređenjem te da ima želju da vidi kako to funkcioniše. Jugoslovenskog novinara je 1971. ugostio u novoj velelepnoj kući, gdje mu je prema Milesovom svjedočenju, svirao na bijelom klaviru i pjevao. Govoreći o neformalnom razgovoru između njega i Lenona, a u prisustvu Joko Ono, novinar je citirao Lenonove riječi.
– Mnogo sam čitao i slušao o tome šta se događa kod vas. Joko i ja bismo bili presrećni ako bismo mogli da posjetimo vašu zemlju da to sve vidimo. Da razgovaramo s vašim ljudima, s vašim studentima, radnicima i intelektualcima, da im govorimo o našim idejama, da im pokažemo svoje filmove… – pričao je Lenon, ističući da ima osjećaj da je na istoj talasnoj dužini sa dešavanjima u Jugoslaviji. A onda je pitao Milesa da li je u Jugoslaviji dozvoljena prodaja njegovog tada aktuelnog singla “Power to the People”?
Tokom intervjua Lenon je govorio kako su “Bitlsi” bili mladalački, pubertetski san koji je morao da se prekine.
– Ljudi misle da je to bio čaroban holivudski san. Priča o četiri mladića koja su fantastično uspjela. Da, imali smo milione dolara, milione devojaka, na svakom koraku, poslije svakog nastupa, slavu… Ali, to je ipak bila mora. Samo mi to onda nismo vidjeli. (…) Shvatio sam da nas vladajuća kasta iskorišćava, zloupotrebljava za svoje svrhe. Tada nam je bilo smiješno kada je komunistička štampa pisala da smo oruđe “kapitalizma i imperijalizma”. Vidim da nije mnogo pogriješila. A mi smo mislili da stvaramo revoluciju – pričao je Džon Lenon, priznajući da je bend tada uživao u slavi.
– Sada sam napokon odrastao. Sad više neću nikom dopustiti da me iskorišćava za svoje ciljeve, da me vuče za nos… – govorio je.
Na pitanje novinara da li je komunista, Lenon odgovara da ne pripada nijednoj partiji pa ni komunističkoj, “ali vjerujem u onaj pravi komunizam… u onaj za koji vjerujem da ga upravo vi Jugosloveni nastojite stvoriti”.
U dijelu razgovora o raspadu “Bitlsa” koji je šokirao ceo svijet, Lenon je objasnio svoje viđenje.
– Vidite, Pol je naprosto desničar i gotovo. Ja to više nisam mogao da podnosim. Više nisam mogao da radim s njim. A što se tiče muzike, umjetnosti, došli smo na kraj puta. Dalje se nije moglo ako smo htjeli da idemo naprijed. Ali kada govorimo o politici, onda je to bio sukob između Pola i mene. Ostala dvojica s tim nisu imala veze. Džordž je zaglibio u religijsku mistiku, a što se tiče Ringa… on ionako nije nikad ništa znao i ništa shvatao – ispričao je Lenon.
Kada se nametnula tema Joko Ono i da li je ona kriva za raspad grupe, slavni muzičar je odgovorio da ne može žena da posvađa četiri odrasla muškarca ako oni imaju neki snažan zajednički interes.
– Osim toga, imali su, ako ćemo pravo, i oni svoje žene, pa ništa – ispričao je Lenon 1971. za zagrebački “Vjesnik u srijedu”, a koji sada može da se pročita u elektronskoj formi zahvaljujući “yugopapiru”. Skoro deset godina nakon tog intervjua, Konstantin Miles je treći put planirao da intervjuiše Lenona i spremao se ode u Njujork, ali je slavni muzičar ubijen.
Faktor magazin i agnecije
