Banke u Srpskoj pokazale su da im je profit na prvom mjestu. Prava građana, barem u slučaju atv-a, gotovo i da ne postoje. Bankari zarađuju od građana Srpske ali rade po nalogu američke Ambasade. Gase račune firmama sa američke crne liste, ne isplaćuju plate radnicima, krše Zakone Republike Srpske. Krše osnovna ljudska prava. I kao da sve to nije dovoljno, kada ih pitamo zašto tako rade, ćute i ne odgovaraju na naše upite. Sa platama radnika neki se bankari igraju, kao da nije riječ o osnovnom pravu čovjeka. Kredite zato uredno naplaćuju, jer to je njihovo pravo.
Borba radnika naše medijske kuće traje već godinama. Tačnije, od početka 2021. kada smo osvanuli na američkoj crnoj listi. Bez objašnjenja i bez razloga, i samo na osnovu spekulacija. U pokušaju da nas ugase, američki službenici posjećivali su banke i govorili im da ne sarađuju sa kompanijama sa OFAK-ove liste. To naređenje, bankari su bez pogovora poslušali.
„Protiv ovakvih odluka, ne samo banke već uopšte kada su upitanju sankcije SAD-a ne postoji djelotvoran pravni lijek, ne postoji nikakav pravni lijek i u tome jeste problem. Načelno, država čiji su državljani pogođeni ovakvim nečim bi trebalo da oglasi i da zaštiti te državljane na neki način. Postojala je do sada praksa da su neke međunarodne kompanije koje su bile zahvaćene ovim sankcijama, ostvarile svoja prava pred sudovima SAD. To je nama prilično daleko, ali u svakom slučaju pošto smo mi svi državljani BiH, njene institucije, prvo u redu sudovi, Ustavni sud i parlament trebaju da se izjasne o ovom pitanju da se već stvorila značajna populacijska grupa ljudi kojima su ugrožena prava. Ne govorimo o političkoj dimenziji sankcija, već o pogođenosti ljudi zaposlenih u tom sektoru koji ne bi trebali da ispaštaju zbog sankcija.“, kaže Nevenko Vranješ, ombudsman za ljudska prava.
„Oni podliježu nizu zakona. Karakteristično za bankarski sektor ne samo kod nas nego i u uporednim sistemima, jeste da je to veoma regulisan sektor zbog rizika koji nosi uopšte za funkcionisanje državne ili bilo koje druge organizacije, oni podliježu svim propisima koji regulišu bankarsko poslovanje. Kao i drugim opštim propisima kao što su propisi koji uređuju obligacione odnose. Zatim tu ima dosta propisa iz upravno pravne oblasti koji regulišu oblasti sprečavanja pranja novca, finansiranja terorizma, unutrašnjem platnom prometu koji regulišu unutrašnji platni promet, sve platne transakcije“, kaže Vladimir Rudić, ombudsman za bankarski sistem.
Sve su to propisi po kojima bi banke trebalo da posluju. Ali je mnogima važnije ono što kažu u Američkoj ambasadi. A kako rade banke, i da li poštuju propise, to bi trebalo da ocijeni Agencija za bankarstvo Republike Srpske. U Agenciji su do sada malo šta uradili. Čini se da odugovlače koliko mogu. Možda ne bi da se zamjere bankarima.
„Agencija za bankarstvo mora, mora da se angažuje i provede kontrolu za mene je kazna manje više nebitna, banke imaju novca, to su stotine miliona maraka iskazane dobiti koje su zaradili od nas naplaćujući nam promet i kredite. Agencija mora da djeluje proaktivno, preventivno da ih onemogući da se tako prema svakom od nas ponašaju u budućem periodu. Inače će ovo postati finansijski eldorado gdje mi svaki put kada ulazimo u banku ćemo strahovati hoćemo li moći platiti račun za struju za smeće, za vodu jer pobogu možda mi rođak, tetka, ujna strina radi negdje a taj neko se nekom ne sviđa“, kaže kaže Goran Radivojac, ekonomista.
„Ono što je Zakon o bankama propisao a striktno se tog dijela drži, ja ću citirati član 90 Zakona o bankama, daje banci mogućnost da propisuje sve vrte rizika o poslovanju, i banke tim internim aktima one su u poziciji da upravljaju tim rizicima i da cijene težinu rizika za te poslovne rizike. Na nivou BiH ja sam to i rekao što se tiče platnog prometa, unutrašnjeg.. Ali evo uzeti možda i zakon o obligacionim odnosima koji nije mijenjan od 1976. godine. Koji je dao za pravo kako se sklapa ugovor između klijenta i banke, i kako se ti ugovori mogu raskidati. Tako da nekada ne tražeći opravdanje za posao koji mi radimo, nekada i nama kao regulatoru su vezane ruke“, kaže Srđan Šuput, direktor Agencije za bankarstvo Republike Srpske.
Samovolja bankara, posebno onih sa stranim kapitalom, najbolje se pokazala u slučaju NLB banke. Radnicima naše kompanije nisu pustili plate iako su im sredstva uredno doznačena. Kasnije su se predomislili i ipak pustili plate. Tada je već bilo kasno jer su udarili na osnovna ljudska prava. Radnici naše kuće nisu pod američkim sankcijama.
Posljednja u nizu banaka koje su poklekle pred američkim pritiskom je Rajfajzen banka. Zatvorili su jedini preostali račun ATV-a i time onemogućili radnicima da ostvare svoje ustavom zagarantovano pravo na rad i zaradu. Čak su otišli toliko daleko pa su prije otkaznog roka blokirali pristup računu i onemogućili nas da raspolažemo svojim sredstvima, što je takođe nezakonita aktivnost. Na kraju su dozvolili isplatu sredstava, ali po svojim uslovima.
„Ja sam i ranije govorio da je nekoliko ljudskih prava ovdje ugroženo. Počevši od prava na rad, prava na platu, prava na imovinu samim tim. Prava na slobodu izražavanja, prava na slobodu misli i mnoga druga prava. Da ne govorimo sada o pravim treće generacije, gdje je sloboda izražavanja jedno od visokoproklamovanih i zaštićenih prava. Budući da ste vi medijska kuća to pravo dolazi do izražaja u vašoj sredini“, kaže Nevenko Vranješ, ombudsman za ljudska prava..
„Ministarstvo rada i ja kao ministar samo lično nezadovoljan iz više razloga. Prvo, time se krše osnovna ljudska prava, pravo na rad, pravo na zaradu, drugo, pritisak na medije od strane stranih ambasada čija su puna usta demokratije, slobode medija, ljudskih prava da se na ovaj način vrši pritisak, to je neprihvatljivo. Mi smo reagovali iz tih razloga, izmijenili smo zakon o radu, gdje se omogućava da se za fizička lica mogu plate isplaćivati putem gotovog novca putem pošte. Mislim da se na ovaj način može prevazići ovaj problem, ali sam neprijatno iznenađen ovakvim načinom postupanjem NLB banke koja radi na ovim prostorima i koja bi trebalo da prati propise“, kaže Danijel Еgić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske..
„Banke na prostoru Srpske imaju sve veći profit, dobro zarađuju i vrlo skupo prodaju novac i našim privrednicima, ali i nama fizičkim licima. Kada je riječ o radnicima ATV i drugima u Srpskoj, Ustavom, zakonom, konvencijama, evropskim standardima, pravo na rad i zaradu ne može niko da zabrani. Banka ne može da zabrani da se transferiše novac radnika, to je krivično djelo“, kaže Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske.
Da bi ovako nešto moglo da se desi bilo kome, od toga strahuje javnost u Srpskoj. Zato se nešto mora mijenjati, upozoravaju stručnjaci.
„Nije problem samo u radnicima ATV-a. To je mnogo širi problem kojeg mi na u jako nezgodnom trenutku postajemo svjesni a to je da se naš bankarski sektor odvojio od nas. Kao klijenata, kao građana, a defakto sve što zarade zarade, u odnosu na nas. Mi smo na fakultetu pravili neku analizu da na dnevnoj osnovi banke u BiH od svakog od nas od svakog stanovnika, bio maloljetan ili punoljetan na dnevnoj osnovi zarade 1 KM. Ne prihoduju nego zarade. Oni po tom osnovu imaju veliki interes u odnosu na nas. Agencija mora zaštiti vas kao pružaocu usluga u informisanju. Kao klijente. Mora biti formirano drugačije mišljenje u javnosti u odnosu na to da su banke u odnosu na institucije uvijek u pravu“, kaže Goran Radivojac, ekonomista.
Unutrašnji platni promet u BiH vrši se preko SVIFT sistema. BiH u odnosu na neke zemlje regiona nema svoj sistem za promet novca. Po OFAK-ovi pravilima, ako banka posluje sa licima ili pravnim subjektima koja su na američkoj crnoj listi, može da bude izbačena iz SVIFT sistema. To znači da je jedino rješenje izmjena zakona na nivou BiH.
„Ono što je Dejtonom dato u BiH, osnovana je Centralna banka, platni promet je dat Centralnoj banci. Znači mi ako želimo da promijenimo nešto u platnom sistemu, mi moramo da promijenimo zakon o centralnoj banci. Da bi se to desilo znate koje su procedure. Ja ne vidim da postoji spremnost bilo koje strane da se bilo šta mijenja. Bile su inicijative iz Republike Srpske po pitanju ulaganja sredstava da se može ulagati na lokalnom tržištu kao što rade i druge centralne banke, međutim dok smo u ovakvoj situaciji ja ne vidim da ćemo kratkoročno ili srednjoročno dobiti suštinske izmjene zakona o centralnoj banci u kojem bi svakako bilo korisno da imamo neki drugi sistem unutrašnjeg platnog prometa. Ino svakako na SVIFT-u ali unutrašnji platni promet za funkcionisanje unutar zemlje BiH, u ovom trenutku ja ne vidim način da ga možemo promijeniti“, kaže Srđan Šuput, direktor Agencije za bankarstvo Republike Srpske.
„U BiH je to veoma teško zato što mi nemamo ni normalnu Centralnu banku. Teško je takav sistem napraviti za ovu potrebu za 5, 10, 20 dana.. Za 20, 50 ili 100 ljudi. Ali mislim da je trenutak da počnemo razmišljati na takav način jer smo mi izloženi ekstremnom riziku koji prelazi u neizvjesnost“, kaže Goran Radivojac, ekonomista.
Sve ovo što se dešava u Republici Srpskoj, finansijski može da se prelije i u drugi entitet. Na to upozoravaju i u Agenciji za bankarstvo.
„Nijedan problem finansijske prirode i po pitanju bankarskog sektora ne može ostati na nivou jednog entiteta. Odgovorno to tvrdim. Zato što banke koje poslu sa sjedištem u Republici Srpskoj značajan dio svojih depozita, značajan dio svog poslovanja ostvaruju u FBiH. Kao što i banke koje su sa sjedištem u FBiH, značajno svoje poslovanje ostvaruju u Republici Srpskoj. Podaci za prvi kvartal ove godine jeste da 25 odsto ukupnog posla banke u FBiH ostvaruju u Srpskoj. Kreditiraju privredu, stanovništvo, skupljaju depozite. Ako se krene urušavanje jednog entiteta ne može ostati na jednom entitetu. To je ozbiljna stvar. Naša bilansna aktiva u Srpskoj je 11 i po milijardi maraka, depoziti su blizu 8 i po milijardi maraka. Tako da ne možete da kažete biće problem u jednom entitetu u drugom će da bude med i mlijeko“, kaže Srđan Šuput, direktor Agencije za bankarstvo Republike Srpske.
Građanima neće biti med i mlijeko, ali itekako hoće bankarima. Novac gomilaju i izvoze izvan Srpske. Unikredit banka jedna je od onih koje najviše novca iznose iz Republike Srpske. Očigledno je Srpska plodno tlo, jer je Unikredit treća banka po poslovanju na njenom području. Za prvih pola godine već su ostvarili dobit veću od 16 miliona maraka. Šta rade od dobiti koju ostvare u Republici Srpskoj i da li od svega toga njeni građani imaju bilo kakvu korist pitali smo upravo Unikredit, ali odgovore nismo dobili.
Zbog bahatog ponašanja određenih banaka, pojedini klijenti već zatvaraju svoje račune. Neki razmišljaju i da povuku svoje depozite. Banke skupo naplaćuju svoje usluge i dobro profitiraju, dok se građani bore za svoja osnovna prava. U toj borbi mogu da ih zaštite institucije. A naša borba možda završi i na nekim višim sudskim instancama.
autor: atvbl.rs
