SVEŠTENIK KOJI JE SRBE ZADUŽIO ZA VJEČNOST Otac Nikola prije smrti sakrio crkvene knjige od pakla „Oluje“, a onda ih je pronašao mještanin

SVEŠTENIK KOJI JE SRBE ZADUŽIO ZA VJEČNOST Otac Nikola prije smrti sakrio crkvene knjige od pakla „Oluje“, a onda ih je pronašao mještanin

Crkvene knjige

Kada je 1995. godine srpsko stanovništvo protjerano sa vjekovnih ognjišta u zlokobnoj akciji „Oluja“, crkvene knjige su kao Božiji znak, ostale da svjedoče o narodu koji ni u ratnim vremenima nije zanemarivao vjerske običaje.

Na području nekadašnje Republike Srpske Krajine srpsko stanovništvo pokrštavao je sveštenik Nikola iz mjesta Srb koje se nalazi u jugoistočnom dijelu Like.

On je preminuo 1994. godine, a neizbrisiv trag postojanja Srba na ovom stradalnom mjestu uspio je sačuvati u crkvenim knjigama koje je za života sakrio u orman u jednom objektu u selu Suvaja.

Kada je 1995. godine srpsko stanovništvo protjerano sa vjekovnih ognjišta u zlokobnoj akciji „Oluja“,  knjige su kao Božiji znak, ostale da svjedoče o narodu koji ni u ratnim vremenima nije zanemarivao vjerske običaje.

Knjige u Eparhiji gornjokarlovačkoj

Danas se pomenute crkvene knjige nalaze u Eparhiji gornjokarlovačkoj u gradiću Gračac, a priču o njihovom pronalasku čuli smo od tamošnjeg sveštenika.

– Knjige je nekoliko godina nakon upokojenja sveštenika Nikole pronašao jedan od mještana i donio ih u crkvu, tu se nalaze i dan danas.

Evidencija, što se tiče ovih knjiga, vodila se dugi niz godina, od pedesetih prošlog vijeka pa do devedestih kada su sklonjene – kazao je sveštenik Predrag Pantelić iz Eparhije gornjokarlovačke.

On je zaALOonline kazao da su knjige očuvane i da je u njima zavedeno mnoštvo Srba sa prostora Like gdje je sveštenik Nikola obilazio vjernike i vrijedno ih uvodio u evidenciju.

Ličani su sveštenika Nikolu neizmjerno voljeli 

Sveštenik Nikola je, kako u periodu prije rata tako i u toku njega, obilazio lička mjesta kako bi krstio djecu, vjenčavao mladence, sahranjivao upokojene i čitao slave.

Kada je preminuo mnogobrojni mještani došli su da ga isprate na vječni počinak jer ih je za života zadužio milošću i srdačnošću.

Srbi iz sela Nebljusi u Hrvatskoj sjećaju se kako je ovaj kraj nekada vrvio od života i kako su svi obredi u crkvi Svetog Ilije okupljali lokalno stanovništvo.

Danas, kako kažu, u oronulu crkvu rijetko ko dođe jer je povratnika malo i nakon progona Srba sve je opustošeno.

– Stariji su se vraćali u Nebljuse nakon što su prognani, ali to je sve sada pomrlo.

Nekoliko kuća ima u selu da su mlađi ljudi došli i obnovili domaćinstvo, ali nije to ni približno nekadašnjem životu.

Dođu ljudi nekada, na svetog Iliju se najviše može vidjeti ljudi – kazala je za ALOonline starija mještanka sela Nebljusi.

Jedno je sigurno, Srpska pravoslavna crkva na ovim prostorima danas čuva sjećanje na srpsko življe koje je prognano iz Hrvatske i okuplja rijetke Srbe koji žive u Hrvatskoj. Kako kažu mještani u selu Nebljusi, oni se, nažalost, „mogu nabrojati na prste jedne ruke“.

Srbi prognani sa ognjišta u „Oluji“ 

Početkom avgusta 1995. godine zabilježen je najveći egzodus Srba od Drugog svjetskog rata, a on će se u Hrvatskoj za nešto više od mjesec dana obilježiti kao praznik – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja.

Prema podacima Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije, u vojno-policijskoj akciji “Oluja“ je ubijeno i nestalo više od 1.700 Srba, a protjerano više od 250.000.

Hrvatska vojska je tokom ofanzive i nakon pada Krajine počinila zločine nad srpskim civilima, a spaljeno je više od 22.000 srpskih kuća.

Dok je za Hrvate “Oluja“ razlog za proslavu, za Srbe je to najmasovnije i jedno od najsurovijih etničkih čišćenja koje se dogodilo u ratovima na prostorima bivše SFRJ.

autor: aloonline.ba

Share

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.