Cvijeta Savić iz Mostara uprkos brojnim životnim nedaćama sa sinom Dankom kojem je zbog invaliditeta i neprilagođenog grada za osobe s invaliditetom u centru Mostara ograničena mogućnost kretanja, uz čvrstu vjeru čuva i njeguje običaje Vaskrsa.
Oni žive kao povratnici u svom rodnom gradu nakon izbjeglištva u Srbiji i brojnih životnih bitki u kojima je Cvijetin suprug preminuo, a drugi sin odselio u Australiju, ali kako su u svome malom stanu rekli vjera u Boga ih je uvijek držala i davala snagu za dalje.
Tako su i ove godine bez porodice u Mostaru najveći pravoslavni praznik Vaskrs dočekali otvorenog srca s nadom u bolje dane.
Cvijeta je vaskršnje pisanice radila kao i svake godine po tradicionalnim običajima kojih se sjeća još iz djetinjstva, tako što je jaja kuvala u lukovini nakon što je u čaparpu stavljala na svako jaje posebno list djeteline ili nekog cvijeta, kako bi na kraju taj simbol bio na njima.
Kaže kako je jaja dovoljno kuvati 15 minuta na laganoj vatri da ne ispucaju, a nakon toga ih premazati pouljenom maramicom da dobiju poseban sjaj.
-Jaja uvijek farbamo na Veliki petak, kada postimo i palimo svijeće jer je na taj dana Isus Hristos razapet na krstu. Krv je prolivena i zato se jaja boje u crveno. Kažu da su kokoši nosile to jutro crvena jaja – kaže Cvijeta govoreći o legendi bojenja vaskršnjih jaja u crvenu boju.
-Nas dvoje smo sami, kome da kuvam , kome da spremam. I ovako šta god napravim ne možemo pojesti – kaže Cvijeta sa suzama, te pojašnjava da joj uvijek praznici padaju teško, jer joj tada najviše fali ostatak porodice.
Posebno je pogađa činjenica da sina u Australiji i njegovu porodicu može vidjeti samo putem savremene tehnologije, bez zagrljaja kojih je željna. Ali u svemu tome s ponosom govori kako on sa svojom porodicom na kontinentu preko okeana čuva tradiciju bojenja jaja za Vaskrs kao i oni u Mostaru.
Danko priča kako ih svaki poziv za praznike razveseli, ali priznaje da njemu nije lako na velike dane zbog toga što nema porodice u gradu kao i činjenice da je veliki broj prijatelja koje je imao napustio BiH.
-To je sve otišlo u Hrvatsku, Srbiju, u insotranstvo, ja ne znam više nikoga od moje generacije. Izlazim ja, ali slabo znam ljudi, nema pet ljudi koje znam u Mostaru – kaže Danko.
Takođe se požalio kako zna biti po pola godine da ne izađe iz stana zbog vremenskih neprilika ili činjenice da mu uvijek treba neko pomoći da iznese kolica, a potom i da on siđe niz brojne stepenice, jer zbog godina i zdravstvenog stanja njegova majka to sve teže može sama.
Naglašava da veselje u njihove donosi mačak kojeg su udomili sa ulice, ali kako Danko kaže u zadnje vrijeme i on često ode vani pa zna biti satima da se ne vrati.
-Teško je mnogo puta, ali nikada ne zaboravljam da je Isus Hristos trpio na krstu zbog svih nas – zaključio je Danko i čestitao najveći hršćanski praznik svim vjernicima, piše Klix.
autor:srpskainfo.com foto:srpskainfo.com
