Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Sabor Svetog arhangela Mihaila, praznik ustanovljen u prvim vijekovima hrišćanske propovijedi.
Praznik, u narodu poznatiji kao Aranđelovdan, krsna je slava mnogih srpskih porodica.
Dok se u domovima uveliko brišu čaše i pripremaju kulinarski specijaliteti, crkva podsjeća na suštinu ovog velikog praznika, ali i na greške koje vjernici nesvjesno ponavljaju svake godine.
Aranđelovdan kroz vijekove prati bogat kolorit narodnih običaja koji svjedoče o dubokoj vjeri, ali i strahopoštovanju prema ovom svetitelju, koji se u narodu smatra strogim i pravednim svecem.
Ko je Sveti Arhangel Mihailo?
U hrišćanskoj tradiciji, Sveti Arhangel Mihailo je jedan od najvažnijih i najmoćnijih svetitelja. On nije “običan” svetac, on je arhistratig, što znači vrhovni vođa, vojvoda i zapovjednik čitave nebeske, anđeoske vojske.
Smatra se brzim pomoćnikom u nevoljama. Vjernici mu se mole za odbranu od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, za spas od strahova, za iscjeljenje od teških bolesti, ali i za mir u porodici. On je kroz istoriju bio i zaštitnik vladarskih dinastija (poput Nemanjića i Obrenovića) i vojski, jer simbolizuje nepobjedivost i pravednu borbu.
Interesantan je i razlog datuma obilježavanja. Naime, Aranđelovdan se slavi 21. novembra (odnosno 8. novembra po starom kalendaru), a taj mjesec je izabran zato što je to bio deveti mjesec od marta, koji se u staro vrijeme smatrao mjesecom stvaranja svijeta. Broj devet simbolizuje devet anđeoskih činova (činova nebeske jerarhije) na čijem čelu stoji upravo Arhangel Mihailo.
Jedna slava, brojna vjerovanja
Postoji više narodnih vjerovanja koja prate ovu slavu. Prema jednom predanju, Arhangel Mihailo silazi među ljude i obilazi bolesnike. Primera radi, mnogi u ruralnijim sredinama i danas vjeruju da ako svetac tokom bolesti stane kod glave bolesnika, da je stanje kritično i dani su odbrojani, ali ako pak stane kod nogu, bolesnik će ubrzo ustati i ozdraviti.
Takođe, nekada su čobani na ovaj dan u ranu zoru istjerivali stoku na pašnjake kako bi je svetac blagoslovio i sačuvao od vukova. Danas se, u znak poštovanja prema svetitelju, u mnogim krajevima strogo izbjegavaju teški poslovi u polju, ručno šivenje ili pranje veša.
Možda najpoznatije jeste vjerovanje o vremenskim uslovima, odnosno – kakvo vrijeme bude 21. novembra, takvo će nas pratiti tokom cijele zime i proljeća. Sunčan i topao dan najavljuje blagu zimu, dok mraz i snijeg znače da nam stižu dugi, ledeni mjeseci.
Šta kaže crkva?
U potrazi za što bogatijom trpezom za okupljanje, savremeni čovjek često zaboravi šta zapravo čini slavu. Crkvena pravila su jasna i nepokolebljiva – krsnu slavu čine isključivo slavski kolač, žito (koljivo), upaljena svijeća od čistog pčelinjeg voska i crno vino.
Svijeća se pali na dan slave i simbolizuje Hristovu svjetlost koja obasjava dom, dok se slavski kolač ritualno lomi sa sveštenikom i preliva vinom, što predstavlja našu zahvalnost Bogu na svim plodovima zemlje.
Budući da je Aranđelovdan posvećen vođi nebeskih vojski i borcu protiv sila zla, osnovno pravilo za svaku porodicu jeste ulazak u praznik čistog srca. Suština proslave nije u tome koliko je vrsta jela izneseno na sto, već u zajedničkoj molitvi za zdravlje i napredak. Crkva naglašava da je ovo dan kada se zaboravljaju sujete, praštaju stare uvrede i obavezno pruža ruka pomirenja svima sa kojima smo u zavadi, prenosi “Telegraf.rs”.
Iako je gostoprimstvo donekle jedna od odlika srpskog naroda, slava nikada ne smije postati poligon za materijalno dokazivanje ili neumjerenost u jelu i piću. Suština je u skromnosti i saborovanju – okupljanju porodice, kumova i prijatelja u duhu hrišćanske ljubavi. Gost se na vratima dočekuje žitom i vinom, slaveći svetitelja, a ne bogatstvo domaćina.
Slavska trpeza i velika zabluda
Najveća i najraširenija zabluda na srpskim prostorima, koja se prenosi s koljena na koljeno, jeste da se za Aranđelovdan ne sprema slavsko žito (koljivo) jer je Arhangel Mihailo “živi svetac”.
Teolozi objašnjavaju da je ovo ozbiljna greška. U hrišćanstvu ne postoje “živi” i “mrtvi” svetitelji jer su pred Bogom svi živi. Takođe, slavsko žito se nikada ne prinosi za pokoj duše samog svetitelja, već se prinosi u slavu Božiju, u čast sveca koji se slavi, a za zdravlje i napredak živih članova porodice. Zato je žito na stolu, uz kolač i svijeću, apsolutni imperativ.
A maltene vječna dilema – posno ili mrsno? Tip trpeze za Aranđelovdan isključivo diktira dan u sedmici u koji praznik pada.
Budući da se slavi prije početka Božićnog posta, trpeza je mrsna u većini slučajeva. Međutim, ukoliko 21. novembar padne u srijedu ili petak, slava se obavezno priprema kao posna (na ribi i ulju) jer su ovi dani posni tokom cijele godine. Ignorisanje ovog pravila i služenje mesa posnim danima smatra se grijehom i nepoštovanjem ustanovljenog crkvenog reda.
