Detalji zlostavljanja osmogodišnjakinje – ko je zakazao

Psiholog i supervizorka službe za djecu Smilja Igić navodi da je djevojčica sada bolje i da se oporavlja u bolnici.

Silvia Alavanja objašnjava da je ova porodica na evidenciji Centra za socijalni rad od 2015. godine.

„Te 2015. godine je porodilište prijavilo da je rođena djevojčica i da roditelji o njoj ne brinu adekvatno. Tačnije, majka je u to vrijeme bila zavisnik, a otac je bio pasivan kada je u pitanju roditeljstvo“, dodaje Alavanja.

Navodi da je dijete tada smješteno u ustanovu socijalne zaštite.

„Roditelji su održavali neke kontakte u kontrolisanim uslovima i majka i otac, najprije u isto vrijeme, pa zbog njihovih loših odnosa u različitim terminima. Ustanova je savjetodavno radila sa roditeljima“, kaže Alavanja.

Ukazuje da su pokrenute tužbe za lišavanje roditeljskog prava i da je Centar za socijalni rad u to vrijeme imao stav da roditelji nisu podobni.

„U međuvremenu je rađeno vještačenje roditelja i Komisija vještaka je donijela mišljenje da je otac podoban i da dijete može da se vrati u porodicu oca“, navela je Alavanja i dodaje da je to bila sudska odluka.

Objašnjava da su te 2018. godine dijete povjerili ocu na staranje.

„Tako da od 2018. godine je dijete kod oca“, ističe direktorka gradskog Centra za socijalni rad.

„Praćeno funkcionisanje djeteta dve godine“

Psiholog i supervizorka službe za djecu gradskog Centra za socijalni rad Smilja Igić kaže da kada je sud donio tu odluku i kada je dijete povjereno ocu, od te 2018. godine, praćeno je funkcionisanje djeteta naredne dvije godine.

„U tom periodu otac je pokazao adekvatno angažovanje, procijenjen od strane psihijatara kao stabilna osoba, zdravih vrijednosti i uvjerenja, jednog opšteg psihičkog zdravlja i zdravih roditeljskih kompetencija i on u to vrijeme zaista jeste pokazao angažovanje na roditeljskom planu – štaviše kolege su pratile odnos oca i djeteta, pratile dijete na uzrastu prilagođen način kroz igru, psiholozi opservirali funkcionisanje oca i djeteta i njegove tadašnje partnerke. U svakom slučaju, dvije godine praćenja porodice nisu dala nekakve indikatore za zabrinutost za bezbjednost, život, zdravlje djeteta“, kaže Igićeva.

Objašnjava da je nakon te dvije godine smanjen intenzitet praćenja, kao i da je to sve bilo do 2020. godine.

Te 2020. godine bilo je poziva policiji da se iz tog stana čuju neki neobični zvuci, Igićeva kaže da kada god postoji prijava sumnje na nasilje policiji odmah se uključuje Centar za socijalni rad ako se radi o djeci ili partnerskom nasilju.

„Tako da, Centar za socijalni rad Zvezdara imao je to obavještenje. Tada je postupano, obavljen razgovor, obavljena terenska posjeta. Ono što je specifičnost to je da inače multiproblemske porodice koje imaju različite izazove tu je zastupljena i česta promjena adrese, selidbe, tako da u to vrijeme je i to bio jedan otežavajući faktor za procjenu i u trenutku prijave policija nije mogla da stupi u kontakt sa ocem i djetetom“, dodaje.

Dijete nije krenulo ni u školu

Dijete nije išlo ni u školu, a trebalo bi da je već krenulo. Igićeva kaže da ih niko nije obavijestio da dijete nije išlo u predškolsko, na zdravstvene preglede niti je upisano u školu.

„Svako ko je primijetio bilo kakvu sumnju za bilo koju osnovnu potrebu djeteta da je u riziku, bio je dužan da prijavi – i komšije, škola, vrtić, zdravstvene ustanove. Ko god od institucija dođe do tih saznanja na primjer da je upisano u školu, a da ne ide redovno, Centar za socijalni rad obavezno dobija to obavještenje od škole, ili da postoje problemi u ponašanju, ili od zdravstvenih ustanova čak i najmanja sumnja u zanemarenost higijensku mi dobijamo prijavu. Međutim, u ovom slučaju čini se da je zapravo dijete bilo nevidljivo za sisteme“, naglašava Igićeva.

Poručuje da posljednje tri godine Centar za socijalni rad nema informacije o ovom djetetu.

Ko je zakazao u ovom slučaju

Na pitanje da li su institucije zakazale, Igićeva kaže da su i građani zakazali.

„Možemo da kažemo da su i građani zakazali, jer institucije nemaju pravo da idu od vrata do vrata i provjeravaju, niti mogu, niti imaju prava, niti je to izvodljivo očekivati da svako dijete i svaku porodicu neko provjerava. Čak nije ni etički da duže od dvije godine gdje sve funkcioniše adekvatno se dalje prati“, poručuje Igićeva.

Mediji prenose da građani kažu da su se plašili da prijave bilo šta, jer je otac bio nasilan.

„Mi nemamo takve informacije“, kaže Alavanja i dodaje da to mogu da učine i anonimno, a da je Centar za socijalni rad dužan i da na takve prijave reaguje.

Šta će biti sa djevojčicom

Na pitanje šta će biti sa djevojčicom, Igićeva kaže da najprije treba da se procijeni da je dijete zdravstveno sposobno da napusti zdravstvenu instituciju.

„Do tada se obavljaju procjene postoji li u srodničkim odnosima osoba koja bi bila od povjerenja i pouzdana. Ukoliko je nama, postoje hraniteljske porodice. Procjenjuje se konkretna podobnost određene porodice za baš to dijete. Posljednji i najmanje zdrav način za razvoj djeteta je institucija. Tako da čak i ukoliko bi došlo do smještaja u instituciju to bi bio oblik zaštite koji se gleda da bude što kraći“ zaključuje Igićeva.

O izvještavanju medija: Postaju zlostavljači djeteta

Mediji već objavljuju adresu, fotografije stana, puno ime počinioca. Psiholog Igić naglašava da je to loše po svu djecu i sve građane, ali i da mediji na takav način predstavljaju zlostavljače djeteta.

„Dijete je jedna najosjetljivija kategorija, dijete nema ni fizičku, ni intelektualnu, ni emotivnu moć. Maksimalno nemoćno biće. Mi kao odrasli ako se ne angažujemo da zaštitimo prije svega privatnost, a to je dio najosnovnijih ljudskih sloboda, ostaće stigmatizovano“, kaže Igićeva.

Poručuje da se u medijima zadržavaju snimci i da su neke stvari neizbrisive i sa par klikova se mogu pronaći.

„Tako da na taj način je vrlo produžena psihološka agonija ovog djeteta i porodice“, ističe Igićeva.

I direktorka moli medije da ako nemaju pouzdane informacije ne objavljuju ih.

„Da ne iznose u javnost informacije koje nisu pouzdane, jer na taj način utiču i na dijete i na naš rad i na rad drugih institucija“, dodaje Alavanja.

autor:ATV foto:ATV