Strani diplomatski predstavnici u Rusiji, među kojima je bio i bivši hrvatski vojni ataše Marinko Ogorec, svojevremeno su bili prva „ekipa“ kojoj je ruska strana pokazala nuklearne rakete R-36M2 ‘Voevoda’, što je ruski naziv, dok je NATO-ov naziv SS-18 ‘Satan’.
„Bila nam je organizovana službena posjeta na tajnu lokaciju na kojoj se nalaze te nuklearne rakete, a koja je jako udaljena od Moskve. Tamo smo ušli u nuklearni silos, u kojem je stajala raketa. To je, vjerujte, impresivno vidjeti. Radi se o vrlo uskom prostoru u kojem ona stoji, tako da je sam doživljaj još impresivniji“, ispričao je on za „Slobodnu Dalmaciju“.
„Raketa je visoka otprilike kao petospratnica i zaista izgleda vrlo moćno, a radilo se o samo jednoj raketi“, kaže Ogorec, bivši vojni ataše Hrvatske u Rusiji (2000. – 2004.), vojni analitičar i predavač na Visokoj školi Velika Gorica, gdje drži studije Upravljanje u kriznim uslovima.
On ipak ne očekuje da bi zaista moglo da dođe do nuklearnog rata, odnosno do ruskog napada nuklearnim taktičkim naoružanjem na Ukrajinu.
„Nuklearni sukob nije izvjestan“
„Ne vjerujem u nuklearni rat iz samog razloga što to nije tako jednostavno pokrenuti. Jedno su prijetnje nuklearnim oružjem, a drugo je stvarni napad. Morate znati da je za pokretanje nuklearnog napada potrebno napraviti više koraka i proći više nivoa prije nego što se aktivira nuklearno oružje“, kaže on.
U doba kubanske krize, kada su svijet samo minute ili sekunde dijelile od nuklearnog armagedona, njega je spriječio jedan srednjerangirani zvaničnik tadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Naime, kod njega je bio jedan od dva ključa pomoću kojih je sa sovjetske nuklearne podmornice trebalo gađati američke ratne brodove. Bez tog „drugog“ ključa nije bilo moguće pokrenuti armagedon. I on je to odbio, odbio je da upotrijebi taj ključ da bi se aktiviralo nuklearno oružje.
„Dakle, dovoljan je samo jedan razuman čovjek da zaustavi propast svijeta. Svi oni koji su direktno uključeni u aktiviranje nuklearnog potencijala vrlo dobro znaju kakav bi to učinak na svijet bio. Većina njih ima svoje porodice i znaju šta bi se dogodilo njihovim porodicama da ‘pošalju’ raketu s nuklearnim naoružanjem na protivnika. Stoga mislim da možemo biti mirni, barem što se tiče nuklearnog sukoba“, kazao je Ogorec.
On ističe da Rusi raspolažu ogromnom količinom naoružanja i vojne opreme.
„Kod njih nema problema oružja i vojne opreme. Oni imaju oružja još iz doba SSSR-a koje je zastarjelo, ali još uvijek funkcionalno“, rekao je.
Nedavno su se na portalima pojavili snimci zarđalih pušaka za koje se tvrdi da pripadaju ruskoj vojsci, ali, kako se dodaje, treba vidjeti ko je pustio takve snimke.
„Ne smijete zaboraviti da u ovom ratu u Ukrajini ne smijemo vjerovati informacijama ni s ukrajinske ni s ruske strane“, kaže i dodaje da „obje strane optimizuju svoje uspjehe, a minimiziraju uspjehe druge strane, odnosno ni jedna ni druga strana ne priznaju svoje stvarne gubitke“.
„Nemojmo se zavaravati da Rusiji nedostaje naoružanje“
Kada je riječ o ruskom naoružanju, Ogorec tvrdi da Rusi imaju sve što im treba.
„Nemojmo se zavaravati da Rusiji nedostaje naoružanja. Imaju jako puno tenkova i oklopnih transportera. Prije samog početka napada na Ukrajinu Rusi su imali 12.000 tenkova i njima su tenkovi i oklopna vozila osnova vojnog djelovanja. Takve tenkove prate taktičke vazdušne, lovci bombarderi i jurišni helikopteri koji lete na malim visinama“, objašnjava on.
Prema njegovim riječima čak iako je rusko naoružanje zastarjelo, to ne znači da ono nije funkcionalno.
„Ako, recimo, imate top iz Drugog svjetskog rata, on jeste zastario, ali ako je dobro održavan i konzerviran, on je funkcionalan i normalno će pucati. Bivša Jugoslavija imala je puške M-48, koje su bile zastarjele po svim standardima, ali su pucale i mogle su biti upotrijebljene u ratnim dejstvima“, govori Ogorec.
S obzirom na to da od oružja imaju „šta god požele“, začuđuje stanje na ratištima u Ukrajini, gdje su Ukrajinci u protivofanzivi i gdje prolaze kroz ruske jedinice kao da ih nema, piše „Slobodna Dalmacija“.
„Rusima nedostaju borbeni moral i motivacija za borbu. Oni ne znaju i ne shvataju za šta bi se to morali boriti. A ako vojska nema motivaciju, to je unaprijed gotova ili izgubljena bitka. Evo, sada u ukrajinskoj protivofanzivi ruske snage su bježale i ostavljale svoje naoružanje i vojnu opremu. Istovremeno, Ukrajinci shvataju za šta se bore. Bore se za slobodu svoje države i to je najbolje ‘pogonsko gorivo’ protiv neprijatelja. Ukratko, Ukrajinci su motivisani, a Rusi nisu“, kaže Ogorec.
Kada je riječ o najavljenoj mobilizaciji ruske vojske, hrvatski stručnjak kaže da Moskva bez problema može da mobiliše 300.000 ljudi, ali da je pitanje kakve će koristi ruska vojska imati od njih.
„Oni će vrlo vjerovatno sa svojih položaja bježati kao i ovi koji sada bježe pred ukrajinskom vojnom silom“, pojašnjava Ogorec.
Razlika između Rusije onda, kada je prof. dr sc. Marinko Ogorec bio vojni ataše u Rusiji i danas, je ogromna.
„Ja sam kao vojni ataše u Rusiju stigao samo nekoliko mjeseci nakon što je Putin došao na vlast. Bio sam svjedok toga kako se Rusija ‘diže iz pepela’ i odlazi na jedan organizovan i strukturiran nivo“, priča on.
Putin je, kako kaže, podstakao privredni polet, zaustavio je inflaciju, reorganizovao vojsku, odnosno napravio je puno toga dobrog za Rusiju i njene stanovnike. Tada su ruske oružane snage postajale modernije.
„U međuvremenu, očito je došlo do drugačijeg razmišljanja i funkcionisanja ruskog vojnog i političkog rukovodstva, tako da Rusija koju sam napustio 2004. i ona od prošle godine, kada sam posljednji put bio tamo, nije ista Rusija. Osjeća se značajan retrogradni pomak ka razmišljanju nekadašnjeg SSSR-a“, ocjenjuje Ogorec.
Upitam do kada misli da će trajati rat u Ukrajini, on kaže da to niko ne zna.
„Biće to dugotrajan rat. Međutim, morate znati da Rusi ne vole rat i oni su naučili da se brane. Da kojim slučajem Rusi vode odbrambeni rat, situacija na ratištima bila bi vjerovatno drugačija nego sada“, zaključuje bivši hrvatski vojni ataše u Moskvi.
(Agencije)
