I BiH i Ukrajina imaju „problem“ s nacionalnim manjinama.
Jedan od uslova za pristupanje EU je pitanje zaštite nacionalnih manjina i njihovih kultura.
Iako se na prvi pogled ovo pitanje može učiniti formalnim i birokratskim, u praksi se pokazuje da je ono uvijek bilo osjetljivo, jer se ticalo odnosa većinskog naroda prema narodima ili grupama koje pripadaju manjinama, a čiji su istorijski odnosi često bili opterećeni nasiljem i ratovima.
Na primjeru BiH i Ukrajine jasno se može ilustrovati kako to izgleda u praksi. Naime, pitanje odnosa tri konstitutivna naroda u BiH s jedne strane i nacionalnih manjina sa druge, opteretilo je odnose do te mjere da, iako je Evropski sud za ljudska prava još 2009. ocijenio da Ustav BiH diskriminiše prava nacionalnih manjina, to pitanje ni do danas nije riješeno.
U Ukrajini je EU, kao jedan od sedam uslova za započinjanje pregovora te zemlje za članstvo, postavila pitanje upotrebe jezika etničkih grupa koje žive u toj zemlji. Iako je ovo pitanje važno za neke članice EU, poput Mađarske, koja je zainteresovana za status mađarske manjine, najosjetljivije pitanje je pitanje upotrebe ruskog jezika.
U BiH je problem u tome što Dejtonski sporazum podrazumijeva da se za najviše pozicije mogu kandidovati samo pripadnici srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda, dok su te pozicije zatvorene za nacionalne manjine.
Zato je Savjet Evrope tražio, a EU podržala, da se ove odredbe izbace iz Ustava BiH i Izbornog zakona. Problem je nastao zbog toga što su Bošnjaci ovo htjeli da iskoriste da se ukinu sva posebna prava iz izbornog zakonodavstva, što nisu prihvatili Srbi i Hrvati, a što su Hrvati htjeli da bude garantovano da će oni imati legitimne predstavnike u svim institucijama, što u toj formi nije bilo prihvatljivo Bošnjacima.
U Ukrajini je problem nastao nakon što je Rusija anektirala Krim i podstakla pobunu proruskog stanovništva u istočnim ukrajinskim provincijama nakon svrgavanja Viktora Janukoviča, predsjednika Ukrajine. S obzirom na to da je Ukrajina smatrala da Rusija instrumentalizuje pitanje ruskog jezika u Ukrajini, donijela je 2019. zakon kojim se, u praksi, ograničava upotreba ruskog jezika u javnom životu. Venecijanska komisija Savjeta Evrope ove odredbe smatrala je diskriminatorskim, a EU je usklađivanje s Mišljenjem Venecijanske komisije uključila kao jednu od preporuka koju Ukrajina mora da ispuni ako želi da započne pregovore o članstvu u EU.
Venecijanska komisija je u mišljenju prepoznala pravo Ukrajine da iskoristi zakonodavstvo koje reguliše pitanje nacionalnih manjina za promociju i učvršćivanje vlastitog identiteta, ali ne da to bude na štetu ruskog jezika.
S obzirom na to da je Rusija prošle godine počela proširenu invaziju na Ukrajinu, Ukrajina ne želi da vrati neka od prava koja je ruski jezik uživao prije početka rata. Venecijanska komisija kaže da uvođenje mjera za promociju ukrajinskog jezika ne opravdava uskraćivanje prava na korištenje ruskog jezika i ostalih jezika u Ukrajini.
„Venecijanska komisija podsjeća da član 10 Ustava Ukrajine garantuje slobodan razvoj, korištenje i zaštitu ruskog jezika“, navedeno je u ovom mišljenju.
Kao što su u BiH zahtjeve iz odluke „Sejdić i Finci“ mnogi prepoznali kao miješanje Savjeta Evrope i EU u unutrašnje stvari BiH, tako su mnogi u Ukrajini ove preporuke prepoznali kao miješanje u unutrašnje stvari Ukrajine, pa čak i stavljanje na rusku stranu.
Neimplementiranje odluke „Sejdić i Finci“ koštalo je BiH gubitka godina na evropskom putu BiH, a ostaje da se vidi hoće li pitanje upotrebe ruskog jezika u Ukrajini biti kamen spoticanja u njenim evropskim integracijama u narednom periodu.
autor:http://nezavisne.com
