Najdostupniji kompaktni porodični automobil je bila Zastava 101 za 38 plata, a zatim su slijedili ruski ponosi, Aleko za 42 i Lada Samara za 54 plate.
Srednja klasa je ipak tražila nešto više, recimo Yugo Floridu, za koju je trebalo prosječno raditi 75 mjeseci ili „VW Golf II diesel“ za koji je bilo potrebno raditi 96 mjeseci ili punih osam godina. Renault 19 i Fiat Tipo su bili još koju platu skuplji.
I polako dolazimo do gornjeg doma, automobila koje nismo baš često mogli da viđamo na putevima. Priču otvara italijanska ljepotica Alfa 164 s fantastičnim V6 motorom i ijcenom u protivvrijednosti 322 prosječne plate. Još skuplja je bila Opel Omega, kao i francuski Renault 25 s takođe slavnim V6 motorom. Za potonjeg je jugoslovenski radnik morao da izdvoji 404 mjesečne plate, ili gotovo sve što zaradi u svom radnom stažu. A već koju godinu kasnije 25-ica je izgubila drastično na cijeni.
A na samom vrhu dvije njemačke krstarice. Za BMW 750iL, odnosno produženu verziju s V12 motorom, bilo je potrebno izdvojiti 912 prosječnih plata, ili tačno 76 godina radnog staža.
Konačno, najskuplji automobil na tadašnjem tržištu je bila preteča S klase Coupe, Mercedes 560 SEC za koji je trebalo izdvojiti 1.231 mjesečnu platu, odnosno trebalo je raditi nešto više od 102 godine.
autor:http://glassrpske.com