Kompletan iskaz majke Danke Ilić (2): Šta se desilo kobnog dana?

Optužnica za ubistvo Danke Ilić još nije potvrđena, te je podložna promjenama, s obzirom na to da postoji šansa da je sud vrati na dopunu. Majka djevojčice Ivana Ilić ispitana je u tužilaštvu 17. aprila i ovo je njen iskaz, koji je objavio Telegraf.

Majka djevojčice u tužilaštvu je ispričala da je kobnog 26. marta planirala da ode do opštine da završi neki posao u vezi sa porodiljskim odsustvom koje je imala po rođenju prvog djeteta. Po njenom mišljenju to nije bilo dovoljno i pokušala je da podnese zahtjev. U vrijeme kada je bila na porodiljskom imala je status poslodavca. Zbog tog odsustva je pozvala svekra i svekrvu da pričuvaju njeno dvoje djece.

– Ne mogu da se sjetim da li sam ih pozvala tog jutra ili dan prije. Mislim da sam ih zvala na telefon. Došli su između 9.30 i 10 sati i čim su došli ja sam se spremila i otišla u Opštinu Bor, odakle sam izašla oko 10.45 sati. Zvala sam supruga da mu kažem šta je bilo i privatnog ginekologa da zakažem pregled, a nakon pet do 10 minuta stigla sam kući, nakon čega su svekar i svekrva otišli, a ja sam ostala sa djecom. Sa sinom, koji je u februaru napunio tri godine, sam sređivala stan, dok se Danka sve vrijeme igrala. Kad sam završila sa sređivanjem stana, sjela sam na pod i igrala se sa djecom. Ne znam koliko je ta igra trajala, mom sinu je bilo dosadno, a kada mu je dosadno želi da ide napolje – ispričala je.

Zbog toga je, kako je rekla, pitala sina da li želi da šutira loptu, na šta je on odgovorio da želi. Danku nije ništa pitala, zato što ona ne priča, a inače je, kako je istakla, bila dobro i igrala se.

– Odlučila sam da odemo u Banjsko Polje, u domaćinstvo mog djeda jer sam tamo živjela kao dijete 2013. i 2014. godine, dok mi majka nije preminula. Cijela moja porodica je tu živjela, mama, tata, brat i ja. Pozvala sam svog oca Časlava i pitala da li je on u Banji, na šta je odgovorio da nije, da treba da ide u drugu smjenu, ali da slobodno sa djecom odem tamo jer je očišćeno i posekao je granje i trnje. Tada sam još bila u stanu i nisam sredila sebe i djecu za odlazak u Banjsko Polje. Dedu nisam zvala jer s njim ne razgovaram jer smo se posvađali nakon smrti moje majke, ali ne sjećam se oko čega – dodala je.

Ivana Ilić je rekla da misli da je sa djecom krenula u Banjsko Polje oko 12.45 ili 12.50 sati, da je smjestila decu u svoj „ford fokus“, da je ona vozila i da je prilikom izlaska iz Ulice albanske spomenice pozvala supruga na telefon i da mu je rekla da ide u Banju sa djecom, na šta joj je suprug Miloš odgovorio: „Dobro, samo se javi kada stignete“.

– Odvezla sam nas u Banjsko Polje i kada sam stigla u Ulicu vojvode Radomira Putnika broj 19, izašla sam iz automobila, otvorila kapiju, vratila se u automobil i odvezla se sa djecom iza kuće, gdje se nalazi livadica. Sve to je bilo oko 13.06 ili 13.07 sati. Mislila sam da djeca tu mogu da se igraju i da drugi prostor u okviru dvorišta nije bio za igru. Kada sam parkirala automobil, tako što je zadnji dio vozila bio okrenut prema ulici, izašla sam i izvadila djecu iz kola, prvo Danku, pa sina. Iz gepeka sam izvadila loptu za fudbal i dala je sinu, i slikala sam djecu, ali je Danka već krenula prema stazi koja vodi ka zemljanom brdašcetu koje se nalazi u dvorištu, a koje je bilo udaljeno pet ili šest metra u odnosu na suvozačka vrata automobila – ispričala je Dankina majka u tužilaštvu.

Rekla je da je vidjela Danku kako se već penje na to brdašce, koje je po njenoj procjeni visoko oko jedan i po do dva metra, a dužine oko četiri metra. Opisala je da je to prirodno brdašce i da za njega zna od kad zna sa sebe, kao i da tu postoji stazica koja vodi do kuće, preciznije do desnog bočnog dijela kuće, gledano iz dvorišta prema ulici.

– Kad sam vidjela Danku na toj stazi, bila je udaljena metar od početka brdašceta i na samoj stazi. Djeca su odmah krenula ka njoj. Danka hoda tako što trčkara, nije hodala sporo, a nije ni trčala brzo. Tog dana je imala puna 22 mjecesa. Sa djecom sam u tom dvorištu bila još jednom, ali Danka tada nije hodala. Danka je prešla uzbrdicu brdašceta i skrenula lijevo prema granju koje je bilo na gomili sa lijeve strane stazice. Ja sam bila oko metar i po iza Danke. Kada je stigla do gomile granja bila sam iza nje i Danka je napravila krug oko gomile granja i potom otišla ka automobilu. Sin je sve vrijeme bio sa mnom i držao je loptu – opisala je Ivana.

Okrenula se, a Danke nije bilo

Majka je opisala da se sa djecom igrala sa loptom oko pet minuta, da je njen sin šutirao loptu, dok Danku to nije interesovalo i da je ona uzimala loptu i bacala je kao i da se sve to dešavalo ispred prednjeg dijela automobila.

– Djeca su sve vrijeme bila ispred auta, trčali su. Napravila sam još pet slika od kojih je na dvije Danka bila sama, dvije na kojima je sin bio sam, sve je trajalo manje od 10 minuta. Sjedela sam na ciglama dok sam ih slikala, a onda sam stavila telefon u džep i nastavila da šutiram loptu sa sinom, dok je Danka sve vrijeme trčkarala, dolazila do nas, uzimala loptu, bacala je i smiješila se. Najviše što sam se udaljavala od njih bilo je tri metra i to ispred vozila, gdje su se i oni nalazili. Igrali smo se oko 10 minuta dok sin nije tražio da pije vode. Vidjela sam da se Danka opet penje na brdašce i da je bila na oko pet metara od auta, odnosno bila je na samom početku staze koju sam opisala – rekla je.

Opisala je da je sin bio pored nje kada je krenula da uzme vodu iz automobila i da je otišla do suvozačkih vrata jer se njen ranac nalazio na suvozačkom sjedištu. Dala je sinu vodu, on joj je vratio flašicu koju je vratila u ranac. Sve je, kako je rekla, trajalo oko dva minuta.

– Kada sam podigla pogled ka brdašcetu, vidjela sam da je nema. Počela sam da dozivam Danku, tražila sam pogledom po livadi na kojoj su se igrali, a kada sam shvatila da je nema, uzela sam sina za ruku i pošli smo da je tražimo stazicom na brdašcetu. Prolazili smo kroz otvorenu kapiju, koja je bila na jedan ili dva metra od brdašceta. Kapija je bila od malog dvorišta koje smo koristili za čuvanje kokošaka. Kroz to dvorište smo prošli do sljedeće kapije koja je isto bila otvorena i onda je na oko tri metra od bočne strane kuće. Sa sinom smo izašli na stazicu pored kuće koja vodi kroz cijelo dvorište, išli smo desno, napravili cijeli krug koji, po mojoj proceni, ima oko 100 metara, i opet smo došli do zadnjeg dijela auta – dodala je Ivana.

Vidjela vozilo „Vodovoda“

Sve vrijeme dok se kretala stazom nije vidjela Danku. Dijete je nestalo. Brat ju je takođe dozivao. Kada je ponovo došla do automobila u 13.42 sati, pozvala je supruga i rekla da Danke nema, a on ju je pitao kako nema i rekao joj da pozove policiju. Prekinula je poziv sa njim i odmah pozvala policiju, nakon čega se ponovo kretala spomenutom stazom, ali iz drugog pravca i došla do skretanja desno prema glavnoj kapiji.

– Prije skretanja desno prema glavnoj kapiji postoji još jedna kapija ispred, koja je takođe, kao i glavna kapija, bila otvorena. Otprilike par metara prije nego što sam skrenula desno na stazu koja vodi prema glavnoj kapiji, vidjela sam parkiran beli automobil na kom je pisalo „Vodovod“. Znam da je u pitanju „fijat panda“ i mislim da je to službeni auto. Bio je okrenut prednjim dijelom ka raskrsnici u Ulici vojvode Radomira Putnika i oko dva metra naspram otvorene kapije. Jedan čovjek, kog ne mogu da opišem, nalazio se na mjestu vozača, a drugi se nalazio sa lijeve strane kapije. Ni njega ne mogu da opišem jer je bio okrenut leđima. Zadržala sam se do dva minuta, a za to vrijeme se taj čovjek vratio do automobila i sjeo na mjesto suvozača, a potom su otišli – ispričala je Dankina majka.

Odgovarajući na pitanja tužioca rekla je da je sve vidjela sa udaljenosti od pet do šest metara i da tada još nije skrenula na stazu koja vodi ka glavnoj kapiji, da Danku nije dozivala kada je vidjela dvojicu muškaraca. Istakla je da ne zna zašto ih nije pitala da li su vidjeli Danku, da je mislila da je dijete u blizini i da će da je nađe, da je bila preplašena i da joj to „nije palo na pamet“. Kada se vozilo „Vodovoda“ udaljilo, krenula je ka glavnoj kapiji i htjela je da vidi da Danka nije upala u baru koja se nalazila u blizini.

– Kada sam vidjela da dijete je u bari, sa sinom sam se vratila u dvorište. U povratku sam vidjela komšinicu za koju pretpostavljam da je bila sa mužem u bašti, to je kuća ispod naše, a iznad naše kuće kod komšije sam čula galamu. Vidjela sam kako moj suprug dolazi službenim automobilom, bio je na mjestu suvozača, a njegov kolega je vozio. Poslije nekoliko minuta došla je i policijska patrola i krenuli smo da je tražimo. Razgovarali su sa mojim suprugom, a onda je policija tražila pojačanje. Počeli su da se skupljaju ljudi da traže Danku, došli su moji svekar i svekrva i između 14 i 14.30 sati sam ostavila sina sa njima i nastavila sam da tražim Danku po obližnjim ulicama i livadama, nakon čega sam se vratila u dvorište i tamo razgovarala sa inspektorima – dodala je Ivana.

Ona je potom opisala kako njena ćerka izgleda i šta je tog dana imala obučeno. Kako je rekla, „Danka je bila posebna“, nije se odazivala kada je neko pozove imenom, nije izvršavala naredbe, još nije govorila, osim što bi ponekad rekla „mama“, da je govorila „bebećim jezikom“ i da je regovala na pjesmice koje joj je pjevala tako što je podizala ruke i igrala, da je rukama pokazivala ramena, glavu i stopala.

– Imala je naviku da se uspava na podu sa svojim ćebencetom i tog dana sam ponijela njeno ćebence u rancu, ali ga nisam vadila. U maju 2023. godine je Danka imala gnojnu upalu lijevog uveta zbog čega je pala u nesvijest i vodili smo je ljekaru u Beograd, gdje su ustanovili dijagnozu febrilno konvulzivni napad. Kada se zaceni od plača gubila je svest, to se desilo tri puta – dva puta od maja do decembra 2023. godine i jednom poslije Nove godine. Dobili smo trerapiju „dijazepam“ u čepiću, ali joj nije koristila jer se vraćala u svjesno stanje prije nego što joj damo lijek. Imala sam sumnju da Danka ima neki oblik autizma, ali ljekari nisu dali tu dijagnozu. To su samo moje sumnje zato što nije govorila i zato što je gledala i okretala rukice i nije se odazivala na svoje ime – ispričala je majka i istakla da joj je rođaka koja je psihijatar rekla da sačekaju do druge godine, pa da onda krenu sa ispitivanjima.

Majka je napomenula da Danka nije imala naviku da ode od roditelja i da se ne vrati, da se obično udaljavala 10 metara, a onda bi se okrenula da vidi gdje su i vratila se. Rekla je da Danka nije imala strah od nepoznatih ljudi, niti se od njih opirala, da se „možda samo malo gurkala, ali nije vrištala, ni plakala“, kao i da je od nepoznatih uzimala hranu, plazmu, smoki, čips.

– Danku je osim mene čuvao moj suprug, njegovi roditelji i moj otac, čuvala ju je i moja snaja. Mi nemamo neprijatelje. Prije ovoga suprug je imao neprijatnost ispred jedne banke zbog parking mjesta. Kao u svakom braku, i u našem poostoje svađe, ali nikada nije bilo većih svađi. Sa rodbinom smo u dobrim odnosima, osim što ne pričam sa dedom. Osumnjičene ne poznajem i nikada ih nisam vidjela – zaključila je.

Odgovarajući na pitanja branioca osumnjičenog Dejana Dragijevića da li je rekla policiji da je na automobilu koji je vidjela u blizini kuće pisalo „Vodovod“, rekla je da nije prvo veče, ali da je surtadan rekla prvo svojoj tetki iz Niša i ocu, pa je njen otac to prenio inspektoru, a da je to kasnije i sama rekla u Policijskoj upravi u Boru.

autor:http://atvbl.rs