Majka učenika iz „Ribnikara“: Nastavnici plaču dok predaju!
Nastava u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ nastavljena je u ponedjeljak.
U međuvremenu se oglasilo Ministarstvo prosvjete Srbije i saopštilo da oni đaci koji ne mogu da slušaju nastavu to nisu obavezni da učine.
Majka đaka iz OŠ „Vladislav Ribnikar“ Marija Vasilić otkrila je za televiziju Prva šta o tome misle pojedini roditelji.
U školi je dosta teško
Prvo moram da kažem da nije tako kao što je predstavljeno.
Mi svi želimo dobro za našu decu, njima je sada potrebno da budu zajedno, ali ne na tom mestu.
Ta škola može samo da bude spomen-park.
Sedam dana od najveće tragedije, djeca su pozvana na mjesto zločina“. Počela je da priča Marija.
U ovom momentu ne postoji niko ko može da se osjeća dobro. Najgore što je moglo da se desi je da mi roditelji moramo da se branimo. Mi smo dovedeni pred svršen čin, nama je saopšteno, nije bilo moguće da glasamo, ili da se dogovorimo, a potpisanu odluku nikada nismo dobili. Mogu da razumijem sa ljudske strane da ni ljudi koji vode školu nisu bili spremni na ovo, ali donošenje ishitranih odluka, ni za to nije vrijeme. Prošlo je dvije nedjelje, ne mogu da vjerujem da je pritisak sve jači, porukama koje dobijamo de se djeca vrate u školu, da se djeci traže opravdanja. Najgore što je moglo da se desi u ovom momentu je da roditelji moraju da se brane i da osjećaju ovoliki pritisak“, objašnjava ona.
Otkrila je šta se dešavalo sedam dana od najvećeg masakra u osnovnoj školi koji Srbija i svijet pamte.
Majka učenika iz „Ribnikara“ objašnjava da su se okupili na kolegijumu, svi roditelji.
Apsolutno svi roditelji žele da se djeca vrate normalnom životu.
Gdje djeca trebaju da budu, to ne bi trebalo da budu pitanje.
Savjet roditelja ne može da donosi odluke, odbor škole nije donio nikakvu odluku koju smo mi vidjeli do sada.
Nivoi traume su različiti
Imamo djecu koja su vidjela šta se dešavalo, imamo djecu koja su svaki dan provodila sa djecom koja su nastradala, imamo djecu iz druge smjene koji nisu bila prisutna, pristup bi trebalo da bude individualan.
Rekla je Marija Vasilić, koja je na pitanje logistike u ovom momentu rekla:
Kako može da bude logistički neizvodljivo, izgradi se tržni centar za mjesec dana, kako nije moguće djecu smjestiti na drugo mjesto.
Nismo mi roditelji u situaciju da razmišljamo o tome, imam informaciju da su se javljali ljudi, koji žele da ustupe prostor.
Postoje zahtjevi roditelja da se školska godina nastavi, ali naročito ne na istom mjestu.
Moje mišljenje je da bi škola „Vladislav Ribnikar“ trebalo da bude zatvorena za đake“, zaključuje ona.
Na pitanje kako se djeca osjećaju, majka djeteta iz OŠ „Vladislav Ribnikar“ nije krila:
Bol je neopisiv
Bol je neopisiv, nama su stručni ljudi potrebni, ali odgovori koje dobijamo od stručnih ljudi je nevjerovatan, mi trpimo pritisak.
Naš glas se ne čuje.
Ovo nije momenat da se uči biologija, ili matematika, ovo je momenat kada moramo da se vratimo moralnim vrijednostima.
Kome bi štetilo da se djeca premjeste u neki drugi prostor.
Kome bi to štetilo?
Povratak na mjesto gdje se desila takva tragedija, mnogima to šteti“.
Objasnila je i dodala kako se osjeća njeno dijete.
I ovako i onako, ima razne faze i oscilacije, kao i kod druge djece.
Svima nama potrebna pomoć, apelujem na ljude koji možda imaju prostor, apelujem na stručne ljude koji mogu da pomognu.
Ovo nije momenat da se mi bavimo matematikom, da se održava čas, a da nastavnici plaču dok predaju, plaču ljudi“, bila je iskrena Marija.
Autor:http://kurir.rs
