Finalni meč danas na Australijan openu između Novaka Đokovića i Karlosa Alkaraza gledao je uživo sa tribina Rafael Nadal koji je sa Noletom 60 puta odmjerio snage na terenu i slavni Srbin je odnio ukupnu pobjedu u tim okršajima – 31:29.
Srpski i španski teniser igrali su u završnici turnira u Melburnu 2012. Taj meč je trajao 5 sati i 53 minuta, pobjedu je odnio Nole. Dolazak Rafe na tribine podsjetio je na te nezaboravne momente, ali i na ovu priču.
Slavni Novak Đoković koji je na Australijan openu pokazao i kako se pobjeđuje i kako se gubi u velikom stilu, kao pravi sportski velikan, rekao je u jednom momentu tokom meča Rafaleu Nadalu: „Hoćeš da igraš“, na šta se Španac slatko nasmijao.
Nadal je u intervjuu pred meč poručio da Novaku želi sve najbolje i da naš teniser „ima šansu da ispiše nevjerovatnu priču“.
Poručio je i da „sa Novakom ima nevjerovatnu istoriju, pa napomenuo da je Alkaraz njegov sunarodnik, ali i da će biti srećan ako Đoković pobijedi“.
„On ispisuje istoriju ovdje“, istakao je i dodao da srpski teniser kao primjer otpornosti i posvećenosti zaslužuje mnogo poštovanja.
Dijagnoza
A mnogo uspomena imaju njih dvojica. Bilo je tu i osmijeha i suza, a jednu borbu van terena Nadal i dalje vodi.
Nadal je mogao i da ne postane teniser. Kada je imao 17 godina, dijagnostikovan mu je Miler-Vajsov sindrom koji napada kosti stopala i izaziva jak bol pri svakom pokretu, piše „Puntodebrejk“. U pitanju je degenerativna bolest koja predstavlja displaziju skafoidne kosti.
„Prvi put sam se povrijedio sa 17 godina i rečeno mi je da vjerovatno više nikada neći igrati profesionalni tenis. Shvatio sam da sve može da nestane u trenu. Za Miler-Vajsov sindrom nije bilo lijeka, samo tretmani. Nisam ni znao šta je to. Jednog dana ste nevjerovatno srećni, a sutradan ne možete da hodate. Danima sam plakao, ali to je bila najveća lekcija iz skromnosti. Imao sam i sreće da imam oca kakav je moj, koji je uvijek bio pozitivan i tvrdio da ćemo naći rješenje. Ali, ako ga ne nađemo, govorio je, ima još stvari u životu van tenisa. Hvala Bogu, tako je i bilo, i poslije mnogo bolova, operacija i rehabilitacija rješenje je nađeno“, rekao je Nadal u ispovijesti za „Sportsku tribinu“.
Tom pričom ganuo je mnoge, ali i inspirisao da ne odustaju lako.
„Nikada me nije pokretala mržnja prema rivalima, nego duboki respekt i divljenje. Jednostavno, trudio sam se da se svakog jutra probudim i budem bar malo bolji kako bih mogao da im pariram. Nije uvijek funkcionisalo, ali bar sam se trudio. Uvijek sam se trudio. Svi mi dobijemo ono što smo davali. Nadam se da će moje nasljeđe biti da sam se uvijek trudio da se prema svima odnosim sa dubokim respektom. To je bilo zlatno pravilo mojih roditelja. Otac mi je uvijek govorio: ‘Teško je biti original, lakše je biti kopija.’ On nije govorio o tenisu, nego o životu. Okrenite se oko sebe i pogledajte ljude kojima se divite. Kako se oni ponašaju prema drugima. Šta volite u njima. Ponašajte se kao oni i vjerovatno ćete imati srećan život. Tu lekciju sam unosio u svaki meč“.
Pojedini ljekari sumnjali u dijagnozu
Novinar „Zidojče cajtunga“ Verner Bartens razgovarao je 2022. sa njemačkim ortopedima koji su skeptični u vezi sa dijagnozom Rafaela Nadala.
„Ta bolest i vrhunski sport ne mogu da idu jedno sa drugim. Ne mislim da ima nekrozu (umrtvljenje) kosti, jer ta bolest napreduje i teško je baviti se vrhunskim sportom više sati“, rekli su ortopedi.
Doktor Šiltenhof dodao je da bi bila potrebna velika doza „pejnkilera“ kako bi na uzastopnim mečevima Nadal mogao da igra.
„Potrebna doza za toliki bol bi morala da bude ogromna i ne bi mogao da udara lopticu više i ne bi mogao da nastavi da igra duže od jednog seta. Teško mi je da vjerujem da ima strukturalnu štetu na nekoj kosti ako on stalno sebe izlaže nevjerovatnim naporima vrhunskog sportiste. Takođe Miler-Vajsov sindrom se dešava na obje strane stopala“, naglasio je.
