Pošto Dejton, kako ponavljaju američki zvaničnici, nije urezan u kamenu, svaki pokušaj zaokruživanja suvereniteta Republike Srpske mogao bi biti kažnjen sankcijama, ili još gore, biti okidač za rat. U razmatranju tri zapadna scenarija – sankcije, rat i odustajanje od Deklaracije, samo ovaj treći bi mogao značiti početak kraja RS, smatraju sagovornici Sputnjika.
Pisma Entonija Blinkena upućena članovima Predsjedništva BiH možda bi jednog dana mogla postati dio obaveznog štiva za iščitavanje ovog istorijskog poglavlja, ali ne zbog prijetnji upućenih RS koje je u martu nagovestio a sad eksplicitno izgovorio državni sekretar SAD, a niti zbog „kreativnih ciljeva“ koje pominje već zbog decidnog stava da nije Dejton urezan u kamen.
Ako Dejton nije urezan u kamen, stav do koga Blinken drži, posljedično, ni Deklaracija o četiri informacije koja će se naći pred poslanicima Narodne Skupštine RS nije legitimna, a može rezultirati, čime je ovaj put otvoreno zaprijetio, sankcijama kao mjeri da ne dođe do nečeg goreg. Gore je, valjda, samo rat.
U razmatranju scenarija koje međunarodna zajednica i političko Sarajevo predočavaju RS – odustajanje od Deklaracije, sankcije ili rat, sagovornici Sputnjika saglasni su u jednom: ukoliko poklekne pritiscima koji nemaju realnu osnovu, RS će označiti početak svog kraja.
Sankcije već postoje
Predsjednik Centra za strateške alternative Aleksandar Mitić ukazuje na činjenicu da građenje narativa o Miloradu Dodiku kao ruskom remetilačkom faktoru koga treba sankcionisati traje nekoliko godina.
Postoje, podsjeća i određene sankcije prema njemu uvedene od strane SAD, ali je nakon Bajdenovog dolaska na vlast i stvaranja transatlantskog konsenzusa SAD i EU na antisrpskim i antiruskim linijama, priča o sankcijama kulminirala.
„O sankcijama se razgovara već nekoliko mjeseci u Vašingtonu i Briselu pogotovu od krize koju je izazvao Valentin Incko i činjenice da i taj njegov potez možemo gledati kao neku vrstu namerne provokacije. Znamo da u Vašingtonu postoje određeni planovi i da se razmatraju razni modaliteti kako i na koji način sankcionisati Dodika i rukovodstvo RS a samim tim i RS i srpski narod“, rekao je.
Efekat sankcija je, smatra Mitić, zanemariljvo mali jer su Milorad Dodik i rukovodstvo RS na neki način već pod sankcijama određeni niz godina i u izolaciji od strane tih istih aktera koji bi želeli da ih sankcinišu.
Pokušaj delegitimisanja Dodika
Da sankcije imaju više deklarativnu funkciju smatra i Vladimir Simović, dr političkih nauka iz Banjaluke.
On podsjeća da su postojali različiti modeli kako su se do sada primenjivale sankcije u RS kao i da je iza većine njih stajao visoki predstavnik koji je na osnovu bonskih ovlašćenja mogao da delegitimiše legitimnu volju uvjerenog naroda.
S druge strane, postojale su ekonomske sankcije.
RS je bila zapostavljena unutar određenih ekonomskih procesa, vrlo često ucjenjivana politički u određenim segmentima kako bi joj bili odobreni razni krediti za koje je aplicirala, a osim toga investitori koji su bili usko povezani sa različitim političkim interesima zaobilizali su RS. Uz sve to, RS je uspjela da preživi i to posebno u periodu kada su visoki predstavnici bili izrazito agresivni. Danas se situacija u svetu promijenila, a po prvi put sankcije dođu kao nekakva pretnja a ne realnost posebno jer gospodin Šmit zaista za RS kao i članice Savjeta bezbjednosti, koje su bile protiv njegovog dolaska u BiH, nije visoki predstavnik“
Glavni cilj pretnji sankcijama je, saglasni su sagovornici Sputnjika, pokušaj da se izazove određena doza delegitimisanja Dodika u očima građana RS, odnosno, pokušaj da se on skloni sa vlasti.
Priča o ratu je podvala Sarajeva
Kada je riječ o mogućem ratu, Simović kaže da u Bosni i Hercegovini niko nema kapacitet da ratuje.
„BiH su zemlja staraca koja ni ekonomski niti demografski ne bi podnijela rat. Sva priča o ratu koja se potencira unutar elita u federalnom Sarajevu nije ništa drugo nego podvala bošnjačke elite njihovim biračima kako bi ih homonegizovala i sakrila nepotizan i kriminal“, kazao je on.
Ali ako BiH nemaju kapacitet da ostvare svoje planove, zapadna medijska scena ne odustaje od narativa devedestih.
Le Mond ne menja narativ 30 godina
Kao jedan od autora Izveštaja međunarodne komisije o Sarajevu i Srebrenici, u dijelu koji se ticao izvještavanja zapadnih medija o situaciji prije početka sukoba u bivšoj Jugoslaviji, Mitić ukazuje da se malo šta promenilo od perioda prije tri decenije.
„Čitao sam pre neki dan Le Mond, i ne vidim neku prjeteranu razliku, kao da se za
ovih 30 godina ništa nije promenilo i kao da se ponovo huška. U izveštaju ni jednog zapadnog medija ili bilo kog američkog ili zapadnog zvaničnika ne vidi se razumevanje za srpski argument kao da je čitava geneza ove krize zaboravljena, samo se odgovornost prebacuje na RS i njene namere da odgovori na provokacije“, kazao je on.
RS je ispod crvene linije-nema povlačenja
Ipak činjenica je, ukazuje Mitić da se svijet za ovih 30 godina mnogo promijenio i da je intervencija koja je nekada bila moguća sada u ovom trenutku neizvodljiva. Uz to, dodaje, RS može da računa na velike faktore u svjetskoj politici, kao i podršku Srbije.
„Ozbiljan kapacitet i volja u zapadnim strukturama da se vojno angažuju ne postoji. Mislim da oni žele da ovo riješi na način koji bi praktično, jednostavno uplašio i rukovodstvo i narod u RS da se odustane od odgovora koji je planiran, od namiere da se brani“.
Treći scenario koji Zapad zagovara je povlačenje Deklaracije i odustajanje RS od prava zagarantovanih Dejtonskim mirovnim sporazumom.
RS je, kaže Mitić, već došla na crvenu liniju ili je i ispod crvene linije.
Razmatrajući ovu soluciju, Mitić kaže da RS nema više koju nadležnost da ponudi BiH, a s druge strane ako ne pokaže zube, ako odustane tako lako od namjere da kaže da će braniti svoj suverenitet, svoje nadležnosti, svoju autonomiju, to će biti početak njenog kraja.
Izvor: Sputnjik
