Njemačka privreda je na koljenima
Dani kada je glavni izvršni direktor Dojče Bank mogao ostatku svijeta držati predavanja o tajnama njemačkog privrednog modela, izgrađenog na brilijantnom inženjerstvu, nezaustavljivom izvoznoj mašineriji i glatkom konsenzusu između sindikata i menadžera, odavno su u prošlosti, piše britanski Telegraph.
Prilikom obraćanja u Frankfurtu, ovog sedmice , Christian Sewing, sadašnji prvi čovjek Dojče Banke, rekao je da će Njemačka postati „bolesnik Evrope“, ako se hitno ne pozabavi svojim strukturalnim problemima.
Dojče Banka se oduvijek smatrala stbom privrede i njemački je bankar, naravno, potpuno u pravu.
Problem je, tvrdi Telegraph, u onome što nije rekao
Njemački se establišment pokazao nesposobnim identifikovati ključni uzrok katastrofalnog stanja: vlastito užasavajuće donošenje odluka i političku kulturu.
Sve dok to ne učini, zemlja neće biti sposobna za radikalnu reformu koja joj je prijeko potrebna.
Usporedo s bogatstvom Njemačke, raslo je i bogatstvo Dojče Banke koja je sada potpuno kolabirala i samo je sjena onoga što je bila prije.
Njena tržišna vrijednost sada je čak 70 posto manja nego što je bila na svom vrhuncu te vrijedi tek trećinu, primjerice, francuskog BNP Paribasa.
Nakon što se oslanjala na jeftinu energiju i kineski ekonomski procvat, Njemačka je zapela u spirali jada.
Zemlja je prošle godine zapala u recesiju, a očekuje se da će se proizvodnja ponovno smanjiti ove zime, što ju čini zemljom s najgorim rezultatima u G-7.
Proizvodnja je još uvijek samo 0,2 posto veća od nivoa prije pandemije.
Izvršni direktor Dojče Banke je ispravno tvrdio da su se njegovi sunarodnjaci predugo držali „ideje da će se njemačka privreda nastaviti razvijati samo od sebe i da se ne mora učiniti mnogo da bi se uspjelo“.
Međutim, propustio je uočiti osnovni problem, pišu Britanci
Njemačka je u prva dva desetljeća ovog stoljeća imala izvanrednu sreću.
Zamjena moćne njemačke marke s daleko slabijim eurom značila je da je njezina valuta dramatično potcijenjena, što joj je omogućilo stvaranje ogromnih trgovinskih viškova i dominaciju u širokom rasponu industrija u kojima se inače ne bi mogla takmičiti.
Industrijalizacija Kine u međuvremenu je izgrađena na njemačkim alatnim mašinama stvarajući golemo novo tržište za moćne inženjerske kompanije u zemlji.
Uz sve to, Berlin je imao pristup nečem što se činilo kao beskonačna zaliha jeftinog ruskog gasa, što je zemlji omogućilo da nastavi s teškom industrijom gladnom energije – ogromna tvornica BASF-a u Ludwigshafenu koristi otprilike onoliko gasa koliko i cijela Švajcarska.
Kad se sve sabere i ovaj sretan splet okolnosti stvorio je iluziju trajnog prosperiteta koja je Njemačkoj tijekom ere Angele Merkel omogućila da ostatku svijeta drži predavanja o briljantnosti svog modela, dok je gomilala trgovinske suficite kao da će potrajati zauvijek.
Te je sreće ponestalo
Rat u Ukrajini značio je da je ruski gas morao biti isključen, a s obzirom na smiješnu odluku da zatvori svoje nuklearne elektrane, Njemačka je uspjela izbjeći nestanak struje samo plaćajući vrtoglave cijene za energiju na globalnom tržištu.
Fabrike se već zatvaraju jer ne mogu priuštiti struju po tim novim većim cijenama
Čini se da je Kina pokupovala svu njemačku tehnologiju koja joj je potrebna i sada je, nemilosrdno, bivši učitelj, Njemačka, u podređenom položaju.
Predvođene takvima kao što je BYD, kineske automobilske kompanije mogle bi uništiti njemačke automobilske divove, a planirane carine EU-a na kineska električna vozila stižu prekasno.
Njemačka privreda je na koljenima?
I dok je euro još uvijek slab, cjenovna prednost odavno je iscrpljena, a računi za podršku slabijim članicama eurozone dolaze na naplatu.
U međuvremenu, Njemačka se nije uspjela digitalizovati pa je, recimo, faks još uvijek svakodnevni dio opreme u administraciji.
Zemlja koja je tako dobro unovičila prvu i drugu industrijsku revoluciju, kolabirala je u trećoj.
Malo je njemačkih aplikacija za koje je itko čuo; gravitacija vuče preduzetnike u Silicijsku dolinu, Njujork i London.
Što je još gore, oštar je britanski medij, Njemačka je nekako uspjela podbaciti jadnije i od Britanije kada je u pitanju modernizacija infrastrukture.
Aerodoromi, piše Telegraph, poseban problem.
Čitava spirala ide i dublje.
Njemački politički sistem zasnovan je na konsenzusu, na koaliciji, pa se, makar zasad, nije u stanju progurati radikalna promjena i modernizacija koja je zemlji potrebna.
Čak i prema turobnim standardima svojih evropskih kolega, Njemačka se čini nesposobnom za reforme.
Nadalje, i pored svih mana i prevelikom egu, tvrdi Telegraph, francuski predsjednik Makron napravio je značajne pro-poslovne poteze, smanjio neke korporativne poreze i malo skresao prenaduvani model države blagostanja.
Italijanka Meloni barem pokušava privredu koja stagnira.
Nasuprot tome, Njemačku parališe koalicija koju čine socijaldemokrati, zeleni i slobodni demokrati koji se ne mogu složiti oko gotovo ničega.
I čini se da, na čelu sa Šolcom, nemaju pojma kako popraviti nered
Moguće je da će se Njemačka jednog dana reformisati pa samim tim i njemačka privreda
To je još uvijek bogata zemlja, s visokokvalifikovanom radnom snagom, ogromnim tehničkim talentom i velikom prisutnošću na globalnim tržištima.
Ali prije nego što se to dogodi, bit će potrebna radikalna revizija političkog sistema i razbijanje stereotipa koji dominiraju unutrašnjom raspravom.
Na horizontu je, trenutno, jako malo znakova koji bi mogli naslutiti tako nešto u skorijoj budućnosti. Zaključuje britnaski Telegraf.
autor:Faktormagazin/ jutarnji.hr http://telegraf.uk
