Kompanija Celex, koja posluje u okviru Poslovne zone Incel u Banjaluci rijećiće višegodišnje pitanje piralena.
Najavio je gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković.
Celex planira proširenje poslovanja u zoni Incel i investicuju od 200 miliona maraka. Tvrdi gradonačelnik.
U okviru te investicije Celex će kupiti više objekata u toj zoni pa i objekte gdje je izbio požar i gorio piralen.
Zaključio je Stanivuković.
Koliko je opasno ulje piralen?
Curenje ulja u zemlju je jako opasno i uvijek se pitamo zašto se stalno povećava broj oboljelih od karcinoma u našoj zemlji, a ovo je jedan od vodećih razloga.
Ne mislimo samo na piralen već brojne toksične materije koji se nalaze i u vodi i vazduhu i u zemljištu, a koje kroz proces kruženja materije u prirodi na kraju završe i u nama.
Tvrde ovo stručnjaci za ekologiju sa Nezavisnog univerziteta u Banjaluci (NUBL), nakon potvrđenih informacija da je u požaru u “Incelu” gorilo ovo opasno ulje.
Srpskainfo je, podsjetimo, dva mjeseca upozoravala nadležne institucije da se u krugu „Incel“ dešava ekološka katastrofa, zbog curenja kancerogenog ulja piralen, ali i postojanja drugih opasnih hemikalija.
Da se velike količine kancerogenog ulja piralen nalaze u krugu nekadašnjeg giganta „Incel“ institucijama je poznato već 14 godina, ali niko nije reagovao i uklonio opasnu materiju.
Upravo zbog tih propusta se desila ekološka katastrofa u Banjaluci, jer je ovo opasno ulje iscurilo u zemlju, a ogromne količine su i dalje smještene u krugu poslovne zone u Banjaluci.
Dekan Ekološkog fakulteta na NUBL Slobodanka Pavlović rekla je za Srpskainfo da piralen predstavlja opasnost za okolinu zbog njegove toksičnosti.
Iako je upotreba piralena znatno smanjena od 1970-ih godina, utvrđeno je da onaj koji još uvijek postoji u postojećoj opremi ili u uskladištenom otpadu, predstavljaju stalnu prijetnju za okolinu. Zbog svoje dugovječnosti on je još u upotrebi, iako je njihova proizvodnja drastično opala kada je identifikovan niz problema. Otkrivanjem toksičnosti i kancerogenosti njegova proizvodnja je bila zabranjena saveznim zakonom SAD-a još 1978. i Stokholmskom konvencijom iz 2001. Međunarodna agencija za istraživanje raka identifikovala je piralen kao spoj s kancerogenim osobinama – istakla je Pavlovićeva.
Ona je dodala da ga, kada govorimo o direktnoj izloženosti, unosimo u organizam putem kože i disajnih puteva, u slučaju isparenja ili požara.
Foto: Dejan Božić/RAS Srbija
– Bitno je istaći da posljedice izloženosti ovim toksičnim materijama neće biti vidljive odmah već nakon određenog perioda, obično dvije do pet godina – kaže Pavlovićeva.
Prema njenim riječima, naše društvo odavno se suočava s opasnim otpadom i njegovim neadekvatni upravljanjem, a koje predstavlja stalnu opasnost za zdravlje ljudi i životnu sredinu.
– Prvo smo imali „epizodu“ sa medicinskim otpadom na području Jasenovi potoci. Apelujem na naše vlasti da se donesu hitne procedure za reagovanje u ovakvim situacijama ili situaciji pucanje mreže u Bočcu. Ne možemo dozvoliti da administracija i razni tenderi usporavaju rješavanje ovih hitnih problema – poručuje dekan Ekološkog fakulteta.
Istog mišljenja je i njen kolega Željko Aleksić, koji na pomenutom fakultetu radi kao viši asistent na predmetima Zdravstveni aspekti i zaštita životne sredine i Ekološko upravljanje otpadom. On u razgovoru za naš portal ističe da su u BiH hitno potrebne dvije baze podataka.
Kako riješiti ovu ekološku katastrofu?
– Prva baza bi se odnosila na to gdje se sada nalazi piralen, da li ga imamo u trafo stanicima u Ramićima, da li ga još ima u fabrikama poput nekadašnjeg „Kosmosa“ i „Čajevca“. Druga bi se baza podataka odnosila na firme koje još uvijek aktivno koriste piralen – kaže Aleksić.
On nam je pojasnio da kada piralen iscuri u zemlju on trajno zagađuje zemljište, kao i podzemne vode koje tuda prolaze.
Prema njegovim riječima, najveća opasnost od piralena je prilikom njegovog sagorijevanja na otvorenom prostoru, jer se tada oslobađa veliki broj opasnih i kancerogenih produkata. Ističe da je, koliko je njemu poznato, ovo prvi požar s piralenom u BiH.
– Kada piralen gori on se ne može gasiti običnom vodom. Gašenje mora biti brzo, a požari se moraju gasiti pjenom i ugljendioksidom, bez vode. Kad se gase pjenom ona ostaje tu, a ako gasite vodom ono ide u zemlju i podzemne vode – objašnjava Aleksić.
Prilikom gašenja tih požara moraju se nositi maske, jer će inače doći do unošenja piralena u organizam, a definitivno postoji povećan rizik kancerogenog oboljenja prilikom udisanja i ili nanošenja piralena na kožu.
Aleksić nam je pojasnio i proceduru zbrinjavana zemljišta kada piralen iscuri
– Kada piralen iscuri u zemlju, prvo morate uzorkovati zemljište na više mjesta i povremeno se udaljavati od mjesta gdje je iscurilo i testirati tu zemlju. Kada dođete do mjesta gdje se utvrdi da nema zagađenja, onda još pola metra dalje treba iskopati svu zemlju mašinama. Dubina bi trebala biti do jednog metra – istakao je Aleksić.
Iskopanu zemlju treba staviti u plastičnu burad koju treba dobro zatvoriti.
– Zatim je najbolje da se iskopa i betonira glinene rov i da se u njega stave ova burad i zatrpaju. To je najbolji način za zbrinjavanje. Slična je procedura i ako iscuri na beton. Tada po tom mjestu treba posuti pjesak koji će upiti piralen, i zatim taj pijesak, kao i sav alat i odjeću, treba staviti u burat i zakopati u glinene rovove – kaže Aleksić.
Kada je u pitanje uništavanje piralena, jedini efikasni način je termička razgradnja, ali nigdje na Balkanu nema tih fabrika. Najbliže su u Austriji i Njemačkoj.
– To nije nimalo jeftina cijena; zbrinjavanja ulja piralen košta oko 10 evra po litru i to jedna od najskupljih cijena zbrinjavanja ulja – kaže na kraju Aleksić.
autor: faktormagazin/ http://srpskainfo.com
