ŠTA JE DOGOVORENO
Po okončanju ovog sastanka delegacije SAD i Rusije iz Stejt departmenta je saopšteno da je ovom prilikom postignuta saglasnost da kao prvo budu riješeni svi problemi u bilateralnim odnosima dviju zemalja, što prije svega podrazumijeva preduzimanja koraka neophodnih za normalizaciju rada diplomatskih misija.
Dogovoreno je i da budu imenovani timovi na visokom nivou za pregovore o prekidu vatre u Ukrajini, a koji će raditi na okončanju sukoba koji bi bio, kako je saopšteno, trajan, održiv i prihvatljiv za sve strane. Poručeno je da će SAD i Rusija započeti da razmatraju i buduću saradnju kada je riječ o pitanjima od zajedničkog geopolitičkog interesa i investicionih mogućnosti, a koja će proizaći iz uspješnog okončanja sukoba u Ukrajini.
Međutim, poručeno je i da jedan telefonski poziv i jedan sastanak sigurno ne mogu biti dovoljni za uspostavljanje trajnog mira, već da se radi o početku procesa koji će kasnije podrazumijevati „angažovanje i konsultacije“ sa Ukrajinom i „partnerima u Evropi“.
Prema riječima američkog državnog sekretara Marka Rubija, glavni cilj ovog sastanka bio je da bude uspostavljena linija komunikacije nakon dugog perioda ćutanja između Vašingtona i Moskve. Izrazio je uvjerenje da Rusija želi da postigne dogovor o prekidu rata. Naglasio je i da bi dio sankcija protiv Rusije mogao biti ukinut kao dio mirovnog sporazuma, ali je upozorio na to da će „sve strane morati napraviti određene ustupke“, bez preciziranja o kakvim se tačno ustupcima radi. Smatra i da je mir u Ukrajini ključ za otvaranje ekonomskih mogućnosti sa Rusijom.
SPORNE TAČKE
Slično mišljenje imao je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov poručujući nakon sastanka u Rijadu da mu je drago što su delegacije Rusije i SAD na razgovorima u Rijadu, ne samo slušale, već su i čule jedna drugu. On je ove razgovore ocijenio kao „veoma korisne“, navodeći da je stekao utisak da američka strana razumije rusku poziciju.
Naglasio je da je ovom prilikom usaglašeno da SAD i Rusija što prije počnu proces mirovnih pregovora o Ukrajini, ali i da je za Moskvu neprihvatljivo da garanti bezbjednosti Ukrajine budu vojnici iz NATO zemalja. Iako Rusija odbacuje prijedlog o razmještanju inostranih vojnika u slučaju postizanja mirovnog sporazuma, pojedine evropske zemlje i dalje se zalažu za tako nešto. Jedan od njih je britanski premijer Kir Starmer, koji zagovara da se u bivšu sovjetsku republiku uputi između 25.000 i 30.000 vojnika. Iz Kremlja je poručeno da Britanci na ovaj način žele okupirati Ukrajinu pod „maskom“ podrške i garancija bezbjednosti, a kako bi Crno i Baltičko more bili pretvoreni u unutrašnje vode NATO-a. Ruski stav je i da NATO mora povući svoje obećanje iz 2008. da će jednog dana Ukrajini dati članstvo. Kako je pojašnjeno, Kijev se mora vratiti na početak, odnosno na deklaraciju o suverenitetu iz 1990, u kojoj je navedeno da će ova zemlja biti trajno neutralna te da neće učestvovati u vojnim blokovima niti će posjedovati nuklearno oružje. Navedeno je i da Kremlj nema ništa protiv toga da Ukrajina jednog dana postane članica EU.
RESETOVANjE ODNOSA
Analizirajući svu ovu geopolitičku problematiku politički analitičar Ivan Trifunović kaže da su današnji pregovori predstavnika Rusije i SAD u Rijadu sigurno prvi korak u organizovanju sastanka Trampa i Putina. Smatra da je ovo dobar put da konačno dođe do mira u Ukrajini, ali i do resetovanja odnosa između dvije supersile. Smatra da je ideja da sastanak u Saudijskoj Arabiji bude održan bez predstavnika Ukrajine i Evropske unije potekla iz Vašingtona, jer je predsjednik Tramp samo surovo pragmatičan i zna da je u svim pregovorima, ako imate previše igrača za stolom, mnogo teže postići konačni dogovor.
Na pitanje zbog čega su se Evropljani toliko uznemirili što neće učestvovati u ovim pregovorima, Trifunović kaže da iako je sasvim opravdana njihova zabrinutost, oni su u stvari i najveći krivci za tako nešto. Prema njegovim riječima, Evropa nije uspjela da se nametne i ponudi bilo kakvo razumno rješenje, zbog čega se sada nalazi u jednoj nezavidnoj situaciji da će praktično morati da posmatra sa strane i da prihvati ono što joj bude bačeno na sto. Komentarišući to što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio da Ukrajina neće priznati nikakve sporazume koji budu dogovoreni bez nje, Trifunović kaže da su takve prijetnje potpuno irelevantne, jer će on na kraju morati da pristane na ono što bude dogovoreno iza zatvorenih vrata i na nekom sastanku Trampa i Putina, za koji još nije izvjesno kada bi mogao biti organizovan.
UCJENA EVROPE
Ovo mišljenje dijele i neki drugi analitičari. Smatraju da će evropski lideri, a od kojih je većina izabrana na sadašnje pozicije od strane Bilderberga i američke globalističke elite, na kraju ipak morati da spuste gard i poslušaju Trampa. Navode i da Rusija nije zaboravila na stav većinske EU da nanese strateški poraz Rusiji, a što je ovu zajednicu isključilo iz ove faze pregovora o miru u Ukrajini. Ukazuju i na to da nikako ne treba zaboraviti na stalna upozorenja iz Moskve da Evropa prestane sa isporukom oružja Kijevu, ako želi da sjedne za pregovarački sto.
Smatraju i da je trenutna strategija američkog predsjednika prema Evropskoj uniji mješavina jednog maksimalnog pritiska, ali i političkog blefa. Smatraju da je krajnji Trampov cilj da odvoji SAD od Evrope i pažnju prebaci na Kinu, kao najvećeg neprijatelja SAD. Da bi to uradio, potreban mu je mir u Ukrajini. Jedan od aduta koje Tramp ima u rukavu, a da bi natjerao Evropu da pristane na njegovu političku igru, jesu prijetnje izvlačenjem SAD iz NATO-a. On bi to mogao da uradi – ili povlačenjem američkih bezbjednosnih garancija za pojedine zemlje koje se protive njegovim mirovnim inicijativama sa Rusijom ili možda da zaprijeti da će u potpunosti povući SAD iz NATO-a. Tramp je već dva puta razmišljao u tom pravcu tokom svog prvog mandata, smatrajući da je ova vojna alijansa zastarjela, ali i da ona nema nikakvu ulogu u Evropi, jer ne postoje prijetnje koje bi opravdale američko vojno prisustvo.
Prema pisanju pojedinih medija, nova američka administracija navodno već razmatra smanjenje prisustva američkih vojnika za 20.000. Međutim, ako pojedine evropske zemlje nastave sa dosadašnjom retorikom, on bi taj broj mogao smanjiti za 50.000 ili čak više. Zastupaju stav i da je do konačnog mirovnog sporazuma moguće doći u naredna dva ili tri mjeseca.
OBRAČUNI U UKRAJINI
Ali ovo nije jedina stvar koja bi mogla odrediti dalju sudbinu Ukrajine. Ukrajinski Savjet za nacionalnu bezbjednost i odbranu nedavno je uveo doživotne sankcije Petru Porošenku, ali i biznismenima Igoru Kolomojskom, Genadiju Bogoljubovom, Konstantinu Ževagu i Viktoru Medvedčuku. Prema ukrajinskoj službi bezbjednosti, mjere su donesene zbog prijetnje nacionalnoj bezbjednosti, teritorijalnom integritetu i suverenitetu. Poznavaoci prilika u Ukrajini smatraju da su pravi motivi mnogo dublji, usko isprepleteni sa tekućim pregovorima između Trampa i Putina o potencijalnom rješenju ukrajinskog sukoba. Ako dođe do izbora u Ukrajini, Porošenko bi, navode oni, mogao da iskoristi svoju infrastrukturu da podrži snažnog protivnika aktuelnog predsjednika – kao što je Valerij Zalužni. Bivši komandant Oružanih snaga Ukrajine i sadašnji ambasador u Velikoj Britaniji bio je u sukobu sa Zelenskim i, prema anketama, mogao bi da ga pobijedi u drugom krugu.
Sankcije protiv milijardera Kolomojskog, Bogoljubova i Ževaga usko su povezane sa pregovorima o ustupanju ukrajinskih rijetkih minerala zapadnim saveznicima. Kolomojski i Bogoljubov posjeduju neke od najvećih svjetskih rezervi mangana u oblasti Dnjepropetrovska. Ževago kontroliše Poltavsku fabriku rudarstva i prerade, dom jednog od najvećih nalazišta rude gvožđa u Ukrajini.
ZELENSKI
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kritikovao je sastanak u Rijadu, nazvavši ga „razgovorima o Ukrajini bez Ukrajine“. Naglasio je da je „temeljno da se bilo kakvi razgovori o okončanju rata ne vode iza leđa strana koje su u njega direktno uključene“. Za trajni mir, poručio je, „važno je ne napraviti nikakve greške“. Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov nije želio ovo komentarisati, navodeći da je predsjednik Putin već pokrio tu temu veoma detaljno. On je u nekoliko navrata istakao da je spreman da, ukoliko je potrebno, pregovara sa Zelenskim, iako Rusija smatra da on nije zakonski predsjednik Ukrajine, budući da mu je petogodišnji mandat istekao u maju 2024.
autor:http://glassrpske.com
