Sara Ćirković, najbolja sportistkinja Srpske: Donijeću medalju sa OI za moju otadžbinu

Republika Srpska je moja otadžbina. Trudim se da je časno i ponosno predstavljam na svakom takmičenju. I pored svih medalja i nagrada ova mi je posebno draga, jer upravo dolazi od moje otadžbine. Hvala svima koji su mi pomogli na ovom putu, prije svega treneru Mirku Ždralu, klubu Obilić, porodici, Bokserskom savezu Srbije. Posebnu zahvalnost dugujem i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, koji prati naš trud, put i borbe. Želim mu što brži oporavak. Moj cilj je medalja na Olimpijskim igrama i vjerujem da ćemo se radovati svi zajedno za četiri godine – istakla je najbolja sportistkinja Republike Srpske za 2024. godinu Sara Ćirković, nakon 70. jubilarnog Izbora deset najboljih sportista RS.

U tradicionalnom pobjedničkom intervjuu za „Glas Srpske“ pričala je o svojim počecima, kako se sprema za mečeve, kako je doživjela nastup na Olimpijskim igrama i upoznavanju Novaka Đokovića.

GLAS: Kako ste se osjećali kada ste izabrani za najboljeg sportistu?

ĆIRKOVIĆ: Iskreno, osjećala sam veliku čast i zadovoljstvo. Biti najbolji sportista Republike Srpske nije mala stvar tako da će ovo za mene biti veliki podstrek za dalje.

GLAS: U govoru nakon proglašenja za najbolju rekli ste da se vidimo na istom mjestu za četiri godine poslije Olimpijskih igara u Los Anđelesu.

ĆIRKOVIĆ: Moj krajnji cilj jesu Olimpijske igre, odnosno medalja sa njih. Obećala sam i sigurna sam da ću to ispuniti. Radiću mnogo i trudiću se da donesem medalju i obradujem sve. Idemo ka tome i učinićemo sve što je do nas.

GLAS: Ova godina je bila prožeta velikim uspjesima i medaljama. Šta vidite kao Vaš najveći uspjeh?

ĆIRKOVIĆ: Godina je zaista bila odlična. Napravila sam mnogo dobrih rezultata. Ipak, izdvajam Evropsko prvenstvo na kojem sam osvojila zlatnu medalju i Olimpijske igre na koje sam se kvalifikovala, ali nisam uspjela da osvojim medalju, međutim i odlazak na najveću planetarnu smotru sporta je veliki uspjeh.

GLAS: Poraženi ste u prvom meču na OI kontroverznom odlukom sudija. Šta ste pomislili u tom trenutku?

ĆIRKOVIĆ: Bila sam veoma razočarana i tužna, ali sam se nekako izborila sa tim uz svog trenera koji je bio uz mene. Govorio mi je da je to samo sport, da se takve stvari dešavaju, da trebamo ići dalje. Uz ovakvog trenera kakvog imam ništa me ne može slomiti.

GLAS: Kako ste doživjeli Olimpijske igre i to u Parizu?

ĆIRKOVIĆ: Prelijepo iskustvo za mene. Zaista, sve mimo tog poraza bilo je savršeno. Cijelo olimpijsko selo bilo je zanimljivo, djelovalo je kao mali grad. Upoznala sam mnoge sportiste i sam osjećaj biti tamo u jednom malom gradu sa svim velikim sportistima bila je čast za mene.

GLAS: Ko je na Vas ostavio najveći utisak od kolega iz olimpijskog tima Srbije?

ĆIRKOVIĆ: Definitivno Novak Đoković. Bila mi je velika želja da ga upoznam i koja se ispunila. Razgovarali smo malo, raspitivao se kako sam prošla i dao podršku meni i mome treneru. On je posebna ličnost. Jedan veliki čovjek. Sjajan motivator. Poznata je priča kako je motivisao vaterpoliste kada su oni osvojili medalju, što nije čest slučaj u svijetu vrhunskog sporta. To samo pokazuje koliko je veliki ne samo kao sportista.

GLAS: Koliko godišnje imate mečeva?

ĆIRKOVIĆ: Ove godine sam imala oko 20 mečeva. To je otprilike neki standard za vrhunskog boksera. Na nekim turnirima poput evropskog i svjetskog može da se ide u naredne krugove pa na jednom takmičenju upišemo nekoliko mečeva.

GLAS: Koliko vremena provodite na treningu?

ĆIRKOVIĆ: Treniram dva puta dnevno, šest dana u sedmici, a taj jedan slobodan koristim za oporavak i odmor.

GLAS: Kako se psihološki spremate za mečeve?

ĆIRKOVIĆ: Imam mali pritisak i malu tremu pred mečeve što je normalno. Ranije je to bilo više izraženo, a sada sam već mnogo iskusnija pa mi to ne pravi problem. Fokusiram se na stvari na koje mogu da utičem, između ostalog, slušam i motivacione govore, poput Novaka Đokovića, tako da mi to pomaže.

GLAS: Slušate li muziku pred meč?

ĆIRKOVIĆ: Da, naravno. Slušam „Beogradski sindikat“. Njih obožavam. Dobro me motivišu.

GLAS: Malo je djevojaka koje se bave boksom pa kako nalazite sparing partnere? Da li među njima ima i muškaraca kada nema djevojaka?

ĆIRKOVIĆ: Sreća pa u našem klubu Obiliću imamo dobar ženski tim pa najčešće sparingujem sa Anđelom Branković. Ona je u kategoriji do 57 kilograma što je kategorija iznad mene i izuzetno je dobar sparing partner. Napredujem uz nju, ona uz mene, a imam i Anastasiju Bošković i Anu Lukajić koje su jako dobre bokserke tako da imam dobrih sparing partnera. Idemo vrlo često i na kampove tako da i tamo skupljam iskustva.

GLAS: Otkud jedna djevojka u boksu koji važi za muški sport?

ĆIRKOVIĆ: Nemam pojma ha-ha-ha-ha-ha. Sa drugaricom sam počela da treniram više iz nekog zezanja, nego zaozbiljno. Međutim, to mi se svidjelo i veoma sam zavoljela čim sam kročila u salu. Zato sam odlučila da nastavim.

GLAS: Kad ste prvi put shvatili da će boks biti Vaš profesionalni poziv?

ĆIRKOVIĆ: Pa ne mogu baš tačno da se sjetim. Mislim da sam prvim mojim uspjesima shvatila da je to to, da je to moj put, moj životni poziv i da je to ono što ja zaista volim.