Sporno još 816 imena u Potočarima
Na spomen obilježju u Potočarima je upisano 816 imena koja se nikada nisu vodila u prijeratnoj bazi građanskih stanja, evidenciju kao što je današnji CIPS, dakle, ta imena nisu postojala, rekao je za Milorad Kojić, poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
„Malo bi bilo čudno da je neko živio i da je upisan na spomenik u Potočarima, a da nikada nije upisan u matičnu knjigu, nikada nije imao ličnu kartu, nije imao pravo da ostvari zdravstvenu zaštitu, nije radio“, rekao je Kojić u emisiji Imate riječ.
Kako je moguće da odmah izađete sa spiskom od 8.372 lica, a danas kažu da se još potražuje više od 1.000 Bošnjaka.
Komisije su radile principu prijave nečijeg nestanka, izjavio je Kojić, koji je bio i direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
„Vi ste vidjeli da dole nema matičnog broja. Matični broj određuje identitet i vas i mene. Matični broj je taj koji određuje svakog od nas.
To apsolutno nema. Tu je taj najveći prostor za te manipulacije“, rekao je Kojić.
Sporno još 816 imena u Potočarima
Govoreći o rezoluciji o Srebrenici, koja je usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, ali bez podrške većine,
Kojić je rekao da je ponosan na činjenicu da je rukovodstvo Republike Srpske, na čelu sa predsjednikom Miloradom Dodikom, zajedno sa rukovodstvom Srbije, na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem, za kratko vrijeme diplomatskim aktivnostima i svakodnevnim razgovorima došli u situaciju da je manjina izglasala rezoluciju.
Rezolucija UN-a
„84 zemlje su glasale za rezoluciju, 87 zemalja je bilo što protiv što uzdržano, a 22 nije glasale.
Oni su bili prisutni ali su izašli sa glasanja, kao što je bio Izrael. Svi oni koji su bili uzdržani su u stvari bili protiv. nesporno je da se desio zločin 1995. godine, koji nema kvalifikaciju, koju oni žele uporno da nametnu i nameću je kroz tu rezoluciju.
S te strane, vjerovatno su mislili ako glasamo protiv misliće se da mi sporimo da je bio zločin.
Sporimo da je bio genocid i to je jasno iskazano kroz izlaganja na koja su zemlje imale pravo prije i poslije glasanja“, izjavio je Kojić.
Suština svega je da su Bošnjaci sa sponzorima rezolucije, Nijemcima, Ruandom i još nekim zemljama, tu rezoluciju predstavljali kao da je to put ka pomirenju, naveo je Kojić.
A većina tih zemalja, koja se izjašnjavala, rekli su da nije postignut unutrašnji konsenzus, nije postignut konsenzus na nivou Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
„Ova rezolucija može samo da napravi razdor među narodima, ne samo u BiH, već među narodima u regionu, na šta smo upozoravali mi iz Republike Srpske i Srbije, i da nije vrijeme za ovakvu rezoluciju.
Pokušali su da je porede sa rezolucijom o Ruandi, gdje je postignut unutrašnji konsenzus, konsenzus afričkih zemalja, što je konačni rezultat bio opšti konsenzus u Generalnoj skupštini“, pojasnio je Kojić.
Ta rezolucija nije usvojena, smatra Kojić, jer ona nije usvojena većinom glasova za, u odnosu na glasove uzdržani i protiv, a pogotovo nije usvojena većinom glasova od ukupnog broja članica Generalne skupštine.
On je rekao da i da je bila važna odluka Vlade Republike Srpske i predsjednika Dodika o formiranju nezavisne međunarodne komisije koja se bavila istraživanjem stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji,
„U svim diplomatskim aktivnostima vezanim za rezoluciju smo imali dokumente, naši ambasadori su pokazali činjenice, izvještaj međunarodne komisije i rekli donesite odluku sami“, izjavio je Kojić za ATV.
NE PROPUSTITE:
autor: http://atvbl.rs
