Pravoslavni vjernici danas, 27. januara obilježavaju praznik posvećen Svetom Savi, Savindan. Sveti Sava se smatra zaštitnikom škola, učitelja i đaka. Bio je srpski princ, književnik, diplomata, monah, iguman manastira Studenica i prvi srpski arhiepiskop.
Od svih svetitelja i hrišćanskih mučenika naš narod najviše poštuje i voli Svetog Savu. Stručnjaci smatraju da je za to najviše „kriva“ Srpska pravoslavna crkva, ali i mnogobrojna narodna predanja i običaji koji se vezuju za ovog sveca, a od kojih su mnogi sačuvani i praktikuju se i danas.
Vjeruje se da je još za života Sveti Sava bio nešto posebno za srpski narod. Ne samo kao princ, pa ni kao crkveni vođa, već kao čovjek koji je spreman da pomogne, sasluša i poduči. Stručnjaci i danas naglašavaju da, kada se piše o životu Svetog Save, zapravo se govori o počecima srpske prosvete u Srednjem vijeku. Zato i ne čudi veliki broj narodnih običaja i vjerovanja koja se vezuju za dan ovog svetitelja.
Praznik Svetog Save počeo je da se obilježava već u prvim decenijama nakon njegove smrti u 13. vijeku. Crkva je uspjela da ovaj običaj prenese u sve zemlje u kojima su živjeli Srbi i on se održao čak i u tursko vrijeme i sačuvao se sve do današnjih dana. Postoji mnogo narodnih vjerovanja vezanih za Savindan. Mnogi će danas gledati u nebo i pažljivo osluškivati jer se vjeruje da, ako na Svetog Savu grmi, zemlji predstoje važni i sudbonosni događaji.
U nekim krajevima Srbije Svetog Savu naročito revnosno praznuju stočari. Pred današnji praznik oni, iz straha od vukova, nikako neće tjerati stoku u šume. Isto tako na današnji dan ne valja otvarati britvu i oštriti noževe ili bilo koji alat kako bi vukovima čeljusti ostale sklopljene.
Na današnji praznik, narod kaže, po kući se ne rade nikakvi teži poslovi, a naročito se treba kloniti crvenih tkanina i bojenja. Narod vjeruje da će u suprotnom vukovi poklati svu stoku. Ο Savindanu se ne rade teži poslovi. U nekim krajevima se ne radi ništa. Negdje poste cijelu sedmicu prije Savindana.
Iako je dan Svetog Save takozvano crveno slovo, na Svetog Savu za kućne poslove uglavnom važi kontra od onoga što je uobičajeno na velike praznike. Baš zato što se stoka u staro vreme puštala sama na ispašu, smatralo se da domaćin Savindan treba da iskoristi za sve bitne kućne poslove. Tako se u nekim krajevima Srbije smatra da danas žene smiju da rade kućne poslove, a čak je poželjno da se obavi i veliko spremanje.
Smatra se i da djeca na Svetog Savu treba da nauče nešto novo, makar neku novu pjesmicu, jer će se u suprotnom ulijeniti i neće dovoljno napredovati cijele godine.
