U Njmačkoj predsjednik IMA IMUNITET – Licemjerje Kristijana Šmita

Da bi uopšte bio pokrenut postupak protiv predsjednika neophodno je da prvo kancelarija javnog tužioca podnese odgovarajući zahtjev predsjedniku Bundestaga o ukidanju imuniteta, koji onda isti prosljeđuje nadležnom parlamentarnom tijelu na razmatranje.

U istom zakonskom aktu se dodaje i da se svako drugo ograničenje lične slobode, kao što je zatvaranje člana parlamenta, takođe, mora većinom glasova odobriti u Bundestagu.

Iskustva Austrije

Kada je u pitanju status kancelara i ostalih članova savezne vlade oni zakonski gledano nemaju imunitet od krivične odgovornosti, ali kako su obično članovi Bundestaga oni se po tom osnovu mogu u određenim slučajevima pozvati na imunitet.

U Austriji članovi vlade uživaju imunitet ako su poslanici u parlamentu, ali i predsjednik države.

Slična pravila važe i kada su zvaničnici Bavarije, ali i za većinu evropskih zemalja.

Izuzetak su skandinavske zemlje, poput Finske i Švedske.

Interesantno, njemački diplomata Kristijan Šmit, inače Bavarac, koga vlasti Srpske ne priznaju za visokog predstavnika, usprotivio se, zajedno sa američkim ambasadorom u BiH Majklom Marfijem, donošenju novog Zakona o imunitetu u Republici Srpskoj, a koji bi trebalo da od krivične odgovornosti, pored poslanika NSRS, zaštiti i druge visoke zvaničnika, što podrazumijeva i predsjednika Republike.

Nepriznatom visokom predstavniku zasmetalo je to što se na ovaj način, kako je istaknuto u jednom od posljednjih saopštenja OHR-a – “proširuje krug funkcionera koji se prilikom krivičnog i prekršajnog gonjenja mogu pozvati na imunitet zbog nepoštovanja odluka OHR-a”.

Ostaje pitanje šta bi se desilo da predsjednik Srpske nije potpisao doneseni akt od strane NSRS, a koji se tiče nesprovođenja Šmitovih odluka, a što mu je bila zakonska obaveza?

Da li bi u tom slučaju bilo zatraženo da poslanici izglasaju smjenu predsjednika Srpske?!

Ova pitanja i naizgled dileme – možda i najbolje otkrivaju stvarne motive zbog kojih se Šmit i Marfi protive donošenju ovog zakona.

Podsjećanja radi, Pedi Ešdaun je 2002. godine obavljajući funkciju visokog predstavnika odlučio da van snage stavi tadašnji zakon i nametne svoj prema kom imunitet od krivičnog gonjenja imaju samo poslanici, ali ne i drugi zvaničnici koje su građani izabrali na izborima.

To mu je kasnije omogućilo da se politički i institucionalno obračuna sa neposlušnim zvaničnicima Srpske.

Ta politička igra ponovo je na sceni, kako saznaje “Glas” iz dobro obaviještenih političkih krugova, i ima za cilj prvo diskreditaciju predsjednika Srpske, a onda i njegovu smjenu.

Prema ovom zakonskom rješenju, predsjednik, potpredsjednici i ministri nisu krivično i građanski odgovorni za bilo koji postupak koji su izvršili u okviru svojih nadležnosti, a ukoliko se protiv njih takav postupak i pokrene, imaju pravo da se pozovu na imunitet.

Navedeno je i da se pozivanje na imunitet ne može smatrati opštom preprekom za krivično ili parnično gonjenje.

Ukoliko dođe do toga, pitanje imuniteta će se rješavati odlukom suda pred kojim se vodi krivični ili parnični postupak, a protiv te sudske odluke moći će da se podnese žalba Ustavnom sudu Srpske.

Ne kažem da smo savršeni, daleko od toga, znam da može još bolje, al ova i prethodna vlast ne mogu se porediti.

Manjkavosti

Prema riječima izvora “Glasa Srpske”, predloženi zakon nije baš najbolje sročen u određenim dijelovima, a prije svega onom u kom se navodi da bi o imunitetu trebalo da odlučuje sud pred kojim se vodi krivični postupak.

– To nema logike, možda bi jednostavno trebalo prepisati ono što piše, recimo u njemačkom zakonu.

Vjerujem da se žurilo kako bi se što prije donio ovaj zakon.

Nema dileme da se on donosi kako bi se naši najviši politički zvaničnici zaštitili od raznih montiranih sudskih procesa.

I ja tu ne vidim ništa sporno. Podržavam.

Trebalo bi zaštititi one koji rade na zaštiti ustavnog poretka Srpske.

Ako neko krade, naravno da ga od odgovornosti neće moći sačuvati nikakav imunitet – poručio je naš sagovornik.

autor: Faktormagazin / glassrpske.com