Kada god vjernik želi da uputi snažnu molitvu za svoj problem, želju, bolest, on se čitanjem akatista obraća svetitelju da ga on zastupa kod Gospoda Boga i da svojom zaslugom na nebu koju ima, pomogne molitveniku.
22. novembra je dan Svetog Nektarija Eginskog koji se pojavio u čudima liječenja malignih bolesti raka. Na spisku bolesti čije je isceljenje po pravoslavnom vjerovanju pomogao su paraliza, nervna oboljenja, oboljenja bubrega, očiju i Parkinsonova bolest. Takođe su zabilježena njegova čuda u raznim nesrećama kao što su brodolomi, survavanje autobusa u provaliju, napadi ajkula, ujedi zmija i ostali. Vjernici govore da im je davao upute i u snu šta da urade da bi ozdravili.
Smatra se da je Sveti Nektarije Eginski i sam preminuo od kancera po promišlju Božijem, da bi bio pomoć i putokaz ljudima koji od toga boluju. On je preminuo od maligne bolesti da bi dobio vijenac slave Božije za svoj bogougodan život, dok je nama ljudima bolest putokaz i opomena da se okrenemo Gospodu i shvatimo volju Njegovu, koju obično ne primećujemo baveći se svojim stvarima, problemima i životima.
Sveti Nekatrije Eginski je svetitelj za koga je zabilježeno preko 2000 čuda. O čudima svetog Nektarija Eginskog svjedočili su mnogi njegovi savremenici i sljedbenici, među kojima je bio i arhimandrit Amvrosije Fontrije.
On je napisao svečevo žitije u kojem je nabrojao neka od čuda koja su se dogodila poslije njegove smrti, a kojih je, kako sam kaže, bilo toliko, da „nema papira na koji bi mogla stati“.
DANAS IZGOVORITE OVE REČI ZA OZDRAVLJENJE I ČUDO:
„O, sveti Nektarije, oče bogomudri! Primi, čuvaru vjere pravoslavne, ispovijedanje usta ljudi hristoimenitih, koji se sabraše danas u hramu blagodaću Božijom koja u tebi živi. Vijest dostiže do zemlje (ruske/srpske) da se ti, veliki među Svetima ugodniče Božiji, javljaš na svim stranama svijeta onima koji prizivaju ime tvoje i od raka iscjeljenje bolesnima daruješ.
Čusmo za jereja, tvoga imenjaka, Nektarija, koji hram u ime tvoje podiže, sa mukama velikim, jer od raka na grudima teško bolovaše i krv mu svaki dan iz rane isticaše i stradaše on veoma, ali djelo sveto ne ostavljaše.
A ti si, svetitelju mnogomilostivi, sa Neba iznenada sišao i pred njime se u hramu pojavio. On, pak, misleći za tebe da si sabrat i jedan od smrtnih, od tebe zatraži da se za njega pomoliš i reče: „Bolestan sam veoma, ali hoću svetu crkvu da podignem, da u njoj Svetu Liturgiju makar jednom odslužim zajedno sa parohijanima, a poslije neka umrem, jer se smrti ne bojim.“
A ti si, oče, iako bestelesan biješe, suzama lice svoje orosio! I zagrlivši stradalnika, cjelivao si ga i rekao: „Ne tuguj, čado moje, jer ćeš, pošto bolešću budeš iskušan, ubrzo ozdraviti. I svi će za čudo ovo saznati.“ Ovaj, pak, iscjelivši se, razumede s kim je govorio, ali ti si tad već nevidiv postao.
O, veliki ugodniče Hristov, Nektarije! Taj hram je danas dovršen i čudesa se tvoja kao more umnožiše! Mi shvatismo da molitve pravednika treba da budu podržane našim usrđem za službu Božiju i rešenošću da za Hrista umiremo, da bismo ozdravili. Mole te, oče pravedni, bolesna čada tvoja: da se na nama ispuni volja Božija, dobra, ugodna i savršena, jer Bog neće smrti grešnika, već da se grešnik obrati i živ da bude.
Ti, pak, proroče volje Božije, isceli nas blagodatnim javljenjem svojim, da veliki bude Bog na Nebesima i na zemlji u vijekove vijekova! Amin.“
autor:http://aloonline.ba
