Šefiku Šećiću iz Srebrenika prošle godine naprasno je pozlilo. U bolnici ljekari su procijenili da mu nema spasa, a njegovoj porodici su javili da je pitanje trenutka kada će umreti.
I ne samo to, već su ga „rasporedili“ u mrtvačnicu, misleći da je već sve gotovo. Kada je Šefik otvorio oči, vidio je da je na jezivom mjestu, i panično počeo da bježi, čupajući sa sebe najlon u koji je bio umotan.
– Bio je Bajram. Ustao sam ujutru da otvorim vrata, samo što sam ustao, pao sam i zvao djecu. Sanitet je odmah došao po mene. Doktori su odmah rekli djeci da idu kući, jer umirem. Rekli su da ne mogu preživjeti! Izvadili su 5.5 litara vode iz mene – ispričao je ovaj čovjek i za Jutjub kanal tatabrada opisao iskustvo iz mrtvačnice:
– Mrtvog su me odvukli za Tuzlu u mrtvačnicu. Umotali su me u najlone, bio sam na nosilima. Nisam bio svjestan šta se dešava sve dok se nisam probudio. Nisam znao ni da sam u Tuzli, ni šta se dešava. Otvorio sam oči i vidio starijeg čovjeka u crnom odijelu kako stoji pored mene, a ja umotan u najlon. Počeo sam plakati, a onda mu rekao: „Doktore, spasi me“. Ja onako plav, modar, uhvatio sam one najlone i počeo čupati. Njega sam pitao „Jesi li kad čuo za Nunceta, on meni veli „Nisam“, rekoh „E, pa sad ćeš čuti“. Pokidao sam najlone, a on je počeo bježati“, ispričao je Šefik.
