Sve se dešavalo u selu Desimirovac pored Kragujevca. U Domu koji i dan danas postoji 1971. godine vodio se živahan kafanski život.
Legendarni pjevač Toma Zdravković preminuo je 30. septembra, a legendarne priče o njemu i dalje postoje.
Jedna od priča je i ona gdje je Toma došao u kafanu i niko nije povjerovao da je to on.
Sve se dešavalo u selu Desimirovac pored Kragujevca. U Domu koji i dan danas postoji 1971. godine vodio se živahan kafanski život. U to vrijeme jednu od rijetkih kafana sa muzikom držao je čuveni kafedžija Vlasta Ivanović, sa svojim rođenim bratom Aćimom.
Te noći svirala je muzika, u kafani je bilo puno svijeta. Šumadija je imala tek nekoliko takvih mjesta. U neko doba noći ušao je mladić od svojih dvadesetak godina, krvave košulje, poderanih pantalona i razbarušene kose.
– Ja sam Toma Zdravković. Potrebna mi je pomoć. Bez dinara sam, a moram za Beograd”, rekao je tada navodno Toma. Prisutni su počeli glasno da negoduju “da ih ne zaj*bava i da se neće dobro po njega završiti”. Uporno je ponavljao da je Toma Zdravković.
Kada je već došlo do tuče, pošto mu niko nije vjerovao – sin gazde kafane Slobodan Ivanović, u Čaršiji poznat kao Tikir i sam muzičar uskočio je među svetinu i izveo momka sa strane. Bio mu je poznat. Iz iste one košulje uzeo je ličnu kartu i tamo je pisalo “Tomislav Zdravković”.
– Ljudi bre ovo stvarno Toma”, rekao je Sloba. Nastala je prava euforija. Donijeli su mu novo odijelo, nosili ga na rukama, fešta je trajala do samog jutra… Ujutru ga je taksi odvezao do Beograda. Zamiljivo je da su Tomu kitili novčanicama, a on upravo vraćao muzičarima koji su ga pratili. Naposlijetku, kada je polazio ugurali su mu novac u isto ono odijelo koje su mu donijeli.
Toma je u to vrijeme kada su i televizori bili rijetkost već snimio svoje velike hitove. Neobjavljena priča do sada je ostala zapisana na još jednom kariranom stolnjaku kragujevačkih kafana.
