Na danasšnji dan rođen je sovjetski diktator Josif Staljin koji je često bio predmet mitova i legendi. Milioni ljudi izgubili su živote pod njegovom vladavinom, čak i najbliži saradnici. Ovo su 10 zapanjujućih činjenica o njegovom tajnom životu.
Čelični čovjek
Staljinovo ime bilo je Josif Visarionovič Dzhugashvilli (iako je još nekoliko imena dokumentovano). Ime Staljin počeo je da koristi 1910. godine. U prevodu “čelični čovjek”.
Neki istoričari tvrde da je sin stolara počeo da koristi to ime kako bi se udaljio od svojih gruzijskih korijena.
Teologija i Staljin
Iako je Staljin kasnije bio veliki pobornik ateizma i antireligijskog stava marksizma, kada se priključio revolucionarnom pokretu studirao je teologiju.
Njegova majka je htjela da joj sin bude sveštenik jer će to zanimanje da ga izvuče iz bijede i siromaštva.
Inteligentni mladić Staljin dobio je punu stipendiju na Teološkom fakultetu u Tbilisiju kako bi kasnije ušao u Rusku pravoslavnu crkvu.
Prije nego što se priključio revolucionarnom pokretu, često je čitao knjige Karla Marksa.
Imao je kraću lijevu ruku od desne
Taj nedostatak je vješto skrivao u svojim službenim portretima.
Staljin je u svojoj dvanaestoj godini imao nesreću sa konjskom zapregom. Ruka mu je spasena teškom hirurškom operacijom.
Umjetnost – tiha patnja
Staljin je često patio zbog svog fizičkog izgleda. Kao dječak borio se sa malim boginjama pa su mu zauijvek ostali ožiljci.
Ubio je nekoliko umjetnika koji su ga loše prikazivali na svojim slikama.
Često je uklanjao svoje protivnike i ljude koji mu se nisu sviđali. Iako većina zločina nikad nije istražena, žene i muškarci su nestajali pod nerazjašnjenim okolnostima.
Još je strašnije to što je Staljin ubijao ljude iz zadovoljstva.
Kako bi očistio minska polja, slao je svoje vojnike da marširaju preko njih, direktno u smrt.
Poznato je da nije dopuštao svojim čuvarima da ulaze u njegove privatne prostorije. Jednog dana, kako bi testirao svoje čuvare, vrisnuo je u agoniji, kao da umire.
Kada su čuvari ušli u njegovu sobu, osuđeni su na smrt jer nisu poštovali njegove zapovesti da je to zabranjeno.
Kada je zapravo ostao paraliziran u svojoj sobi, nijedan čuvar se nije usudio da mu pomogne. Kasnije ga je na podu sobe pronašao Petar Lozgachev, zamjenik komandanta Kuntseva. Umro je nakon nedjelju dana.
Čovjek mira
Iako je na Zapadu poznat kao tiranin, Staljin je dva puta bio nominiran za Nobelovu nagradu (1945. i 1948.), jer je doprinio da se završi Drugi svjetski rat.
Iako nije dobio priznanje, međunarodno je priznat.
Za razliku od Čerčila koji je promovisao globalnu harmoniju, Staljin je proglašen osobom godine magazina “Tajm” 1939. i 1942. godine.
Kralj komunizma
U priči vrlo sličnoj “Dr. Frankeštajnu”, Staljin je naredio ruskim naučnicima da počnu da rade na hibridu čovjeka i majmuna.
Citiran je u moskovskim novinama:
– Želim nepobjedivo ljudsko biće, neosjetljivo na bol, otporno i indiferentno na kvalitet hrane koju jede.
Staljinovi čovjekoliki majmuni trebalo je da grade ulice, željeznice i da se bore u ratu. Eksperimente je vodio Ilija Ivanov. Nije bio uspješan pa je protjeran u Kazahstan.
Proklete laži i statistika
„Smrt jednog čoveka je tragedija, smrt miliona ljudi je statistika“.
Diktatorova hladna logika prikazana je u samo jednoj rečenici.
Iako se ta rečenica njemu pripisuje, za nju je ipak najviše zaslužan njemački pisac – Erik Maria Remark.
Divlji Istok
Staljin je bio veliki obožavatelj američkih kaubojskih filmova. Često je organizovao zajednička gledanja u svom privatnom pozorištu gdje je uvijek bio i lični prevodilac.
Dvojnici
Staljin je bio itekako svjestan svojih protivnika. Politički neprijatelji često su bili izbačeni iz političkog života.
Međutim, Staljin je jednom napravio presedan. Filmski glumac plemenitih gruzijskih korena, Mihael Gelovani je bio jedan od dvojnika kojem je Staljin dopustio da ga imitira.
Gelovani je 1938.godine toliko ostavio utisak da ga je Staljin odmah zaposlio kao svog dvojnika.
Faktor magazin
