U prirodi gotovo da nema plavih namirnica. Zato nas ta boja asocira na buđ, na pokvarenu hranu, pa je intuitivno izbjegavamo. Čudesna igra boja tako se može upotrijebiti za – mršavljenje.
Nebo i more su plave boje. To asocira na mir, opuštenost, spokoj. Smatra se da plava boja na čovjeka djeluje smirujuće, iako neke nijanse izazivaju osjećaj hladnoće, jer se dovode u vezu sa ledom. Plava boja je i jedna od omiljenih boja na svijetu, uprkos kulturološkim razlikama. To pokazuju i ankete u Evropi, Aziji i Americi. Čak je i u zemljama poput Kine, gdje se crvena, žuta i zelena tradicionalno smatraju bojama koje označavaju sreću, plava popularnija.
Male sobe koje su okrečene u plavo djeluju veće i opuštajuće. Kada je u pitanju moda, plave farmerke su i dalje jedan od najpopularnijih odijevnih predmeta, bez obzira na sezonu i trendove. Tamno plava se smatra kraljevskom bojom, i oni koji je nose izgledaju odlučno, elegantno, pouzdano, ali i distancirano. Nije slučajnost da je većina uniformi, naročito policijskih, tamno plave boje.
Ipak, plava boja može da bude i veoma odbojna. Psiholozi su utvrdili da se ljudi ustručavaju da jedu hranu plave boje, jer se ona dovodi u vezu sa nečim što je pokvareno.
Boje doživljavamo raznim čulima
Boje su zapravo svjetlosni talasi različitih dužina. Ljudsko oko je napravljeno tako da razlikuje te talasne dužine i zbog toga možemo da vidimo različite boje i nijanse kada svjetlost dođe u kontakt sa nekim predmetom.
Međutim, oči nisu jedini senzor koji nam pomaže da doživimo boje. Boje možemo i da „osjetimo“ uz pomoć kože. Koža je osjetljiva na svetlost različite boje, te kada je u nas uperena, na primjer, crvena ili zelena svjetlost ili reflektor, to može da utiče na biofizičke i biohemijske procese u tijelu i da dovede do na primer ubrzanog rada srca, ubrzanog disanja i povećanja pritiska.
Odbojne plave namirnice
Iako je plava toliko popularna, ljudi intuitivno izbjegavaju plavu hranu. Borovnice, šljive, crveni kupus i crno grožđe su zapravo više crvenkasto-ljubičaste.
Plava hrana, s druge strane, gotovo da ne postoji u prirodi i dovodi se nesvjesno u vezu sa nečim što nije prirodnog porijekla.
Istovremeno, naš mozak je baždaren da plavu hranu dovodi u vezu sa opasnošću i netolerancijom, jer tu boju dovodi u vezu sa truljenjem i gorkim ukusom. Buđ, na primjer, ima plavu ili zelenkastu boju, dok pečurke često postaju plavičaste, crne ili ljubičaste.
Prema čuvenom psihijatru Karlu Jungu, „boje su maternji jezik nesvjesnog“. One nam pomažu da se orijentišemo u prirodi, jer tokom života učimo šta koja boja u prirodi predstavlja.
Sa druge strane, boje nam pružaju i druga značenja, koji su društveno uslovljeni, odnosno oko kojih postoji društveni konsenzus.
To se vidi na primjeru semafora. „Crvenu boju doživljavamo kao upozorenje, opasnost, te se naša pažnja nesvjesno stimuliše.“
Ali, u zavisnosti od društvenog konteksta, ili situacije, možemo da je doživljavamo i kao znak ljubavi i radosti, na primjer, kada na poklon dobijemo crvene ruže.
Isto tako smo naučeni da grabimo crveno voće, jer znamo da će biti slatko i zrelo. Plave voćke bi više izbjegavali, jer za njih smatramo da su kisele, čak nejestive.
Djeca su više sklona eksperimentisanju
Smatra se da je naša averzija prema plavoj hrani djelimično genetska, urođena. Međutim, kako onda objasniti dječiju ljubav prema plavom sladoledu, lizalicama, bombonama?
Naučnici smatraju da su djeca otvorenija da probaju namirnice različitih boja, jer još uvijek nisu naučila vezu između boja i hrane, odnosno šta koja boja predstavlja kad je hrana u pitanju.
Odbojnost prema plavoj hrani se, pak, može iskoristiti u situaciji kada želimo da izgubimo težinu. Još 1970. godine su istraživači otkrili da plava boja suzbija apetit. U eksperimentu su učesnici koji su sjedili u sobama sa plavim osvjetljenjem manje jeli.
Tako, nutricionisti danas preporučuju korišćenje plavog posuđa, plavog pribora za jelo, plavog stolnjaka ili plavog svjetla, ukoliko neko želi da se riješi kilograma, prenosi Dojče vele.
