Ima li Vlaške magije u Banjaluci?
Danka se prvi put sa pričama o vlaškoj magiji susrela još kao djevojčica od 11 godina.
U braničevskom okrugu, u Velikom Gradištu u istočnoj Srbiji, teta Ruža, iako tada u penziji, prepričavala je dogodovštine iz suda, gdje je, uz sva teška i ona malo lakša krivična djela, bilo i parnica zbog ove, kako kažu, jače magije i od one mnogo poznatije u svijetu – vudu magije.
Racionalna i školovana nije ostavljala prostor u svom životu za svakodnevne lokalne bajalice, magiju i slične natprirodne pojave i čuda, ali podneblje u kojem je rođena prenosilo je priče o vlaškoj magiji sa koljena na koljeno.
Stoga su, kako priča Danka za magazin Faktor, i almanasi braničevskog i okolnih regija pisali o ovoj pojavi s kojom se u tim sredinama jednostavno (sa)živi.
Mi ovom prilikom nećemo protiv lokalnih legendi, mitova ili, kako neki misle, istina u koje će vas čak i pokušati uvjeriti.
Opasna ili…?
Brojne su knjige i novinski članci napisani na temu bijele i crne magije.
I Danka je, priča, iako još mlada i sa dozom neskrivenog straha, zoronila u te stranice, ali i one sa ispisanom istorijom Vlaha i njihovih običaja od kojih su neki svojstveni samo njihovoj kulturi.
„Neke od tih priča su na mene ostavile najstrašniji trag, jer u braničevskom okrugu svako selo je imalo po neku babu koja „zna sve“ u vezi sa vlaškom magijom. I nju zovu za sve. Ako je bolestan čovjek – dođe ona, ali i ako se „pobolijeva“ stoka – zovu istu babu. I kad neko umre zovu tu babu ili ukoliko se sprema svadba, rješava lični, bračni ili neki drugi problem, ili možda tek nekom želi da „napravi“ problem, opet ta baba”, kaže Danka.
„Magijom”, pa i onom vlaškom, uglavnom se bave žene. Ali, ima i magova.
Crna svadba
Odavno je poznato da Vlasi imaju specifične običaje o kojima ovdje nije riječ, a neki obredi i rituali su više nego bizarni i morbidni.
Tek su prošlogodišnje serije mnogo većem broju građana približile neke od njih, među kojima i crnu svadbu, pripremanu za prerano preminule neženje.
Ne znajući tačno o čemu se radi, naša sagovornica je davno prisustvovala tom činu od kojeg podilazi jeza, ali i još više od vlaškog običaja da ponekad otkopavaju mladog pokojnika, vjerujući da će mu svjetlost i sunce, ako ga još dva puta ogrije, pomoći u tami u kojoj se nalazi.
Posljednji takav obred je, po pisanju srpskih medija, obavljen devedesetih godina u selu Debeli Lug. Svaki obred kod Vlaha veže se za kult mrtvih pa na grobovima prave mauzoleje, obilno iznose hranu, posebno velike hljebove, odjeću… I tako sedam godina nakon smrti.
Umjetnička sloboda
Međutim, umjetnički karakter i mašta reditelja i scenariste je jedno, a realnost drugo pa čak i kada su vlaški običaji u pitanju među kojima je i crna cvadba koja se, uvjeravaju, takođe ne praktikuje još od 1991.godine.
Običaji nestaju. Sve manje se priča vlaški jezik, čiji pripadnici su raseljeni po svijetu.
Ipak, bilo je i nedavno raznih optužbi u tim dijelovima Srbije da se bacaju čini i vradžbine na komšije i rodbinu.
I danas se pamti neviđeni masakr koji je počinio Nikola Radosavljević prije gotovo 15 godina.
Ovaj masovni ubica iz Jabukovca kod Negotina, kobnog dana, a uoči devetostrukog ubistva, pretukao je svoju suprugu optuživši njenu majku da je bacila vlašku magiju na njega.
Ima li Vlaške magije u Banjaluci?
Utvrđeno je da je neuračunljiv zbog čega mu nije suđeno, već je poslat u zatvorski sanatorijum.
I teta Ruža je pričala da je u sudu teško bilo raditi predmete sa prijavama bajanja, vradžbina i vlaške magije, a kojih nije manjkalo.
Valjda se zbog toga i turisti boje posjetiti pojedine krajeve Srbije poznate po vlaškoj magiji.
Autosugestija
Psiholozi objašnjavaju da čovjeka intrigira sve što ima dozu tajanstvenosti.
Mijenjamo se, kažu, sami, čim tražimo rješenje za svoj problem, pa makar i u mističnim ritualima, od kojih su vračanje i slične radnje zakonski zabranjene.
Ukoliko neke događaje ne mogu da kontrolišu, utjehu ponekad pojedinci traže u magijskim radnjama, što ne podržava ni Srpska pravoslavna crkva.
A svega 12 kilometara od mjesta, gdje je jedan od centara vlaške magije, smještan je poznati manastir Tumane.
Nalazi se u opštini Golubac i bilježi rekordne posjete, ali i mnogobrojne legende.
Ovaj, kako ga nazivaju Đerdapski Ostrog, ima kulturni, istorijski, ali i turistički značaj – vjerovali u čuda iscjeljenja ili ne.
Rumuni vs. Vlasi
Vlasi u Srbiji imaju status nacionalne manjine od 2003. godine, a u Republici Srpskoj gotovo da ih i nema.
Zato se smatra da kod nas nema ni vlaške magije.
U Srpskoj ima Rumuna.
Ta zajednica je posebno aktivna u dobojskoj regiji (najviše u Ostružnji Gornjoj, u opštini Stanari).
Veliku zabunu o rumunskoj nacionalnoj manjini stvara i njihovo identifikovanje, odnosno razlikovanje od Vlaha.
Vlaška nacionalna manjina koja živi na prostoru Rumunije, Srbije i Bugarske mahom ističe svoju različitost u odnosu na Rumune.
Iako mnogi poistovjećuju Rumune sa Vlasima, osim sličnosti evidentne su i razlike u jeziku, kulturi, oblačenju i folkloru.
Pripadnicima rumunske nacionalne manjine u BiH smatraju se građani koji imaju rumunsko etničko porijeklo i koji se tako osjećaju, koji poznaju rumunski jezik, kuhinju i običaje, napominje se u izvještaju Savjeta nacionalnih manjina BiH.
RASKRSNICOM PROTIV VAMPIRA
Vlasi primjenjuju i jedno posebno pravilo prilikom sahrana.
Pogrebna povorka se tako od pokojnikove kuće do groblja zaustavlja na svakoj raskrsnici.
Ovim se odaje počast precima, ali i pokojniku se otežava da nađe put do kuće ako se povampiri.
Stoga smatraju veoma važnim puteve i raskrsnice, ali i mostove.
Kod nas bi rekli, pravi neimari.
Ipak, sve ovo za Vlahe ima određeno značenje.
PARE PORED PUTA!
Za pokoj duše umrlog tradicionalno se bacao novac pa ga je na putevima u Velikom Gradištu bilo na sve strane.
I niko se ne saginje i ne podiže ni kovanice ni papirne novčanice.
Ako je preminuo imućniji sugrađanin, na drumovima je više novca.
I malu djecu, uvijek radoznalu, upozorili su na vrijeme ukućani – nikada ne uzimajte te pare!
Danka kaže da se ni danas, kada ode u Gradište, ne saginje ako vidi pare na putu.
NIJE SVE BAJANJE
Braničevski okrug je na nivou nižem od Dunava.
Ispod Velikog Gradišta su kanali i gotovo da nikada nema snijega.
Za vrijeme bombardovanja Jugoslavije nije pala niti jedna bomba, dok u Drugom svjetskom ratu na tom prostoru nije bilo ratnih dejstava.
I ovo je dovoljno materijala da se određene racionalno objašnjive pojave pripišu vlaškoj magiji.
Ipak, za sve postoji logično objašnjenje, ali podzemne vode, geološka depresija, blizina Rumunije, ne privlače kao što to ponekad zna i umije magija.
Makar i ona vještog pripovijedanja o lokalnim mitovima i legendama, a po njima nije poznata samo istočna Srbija.
autor: Faktormagzin.ba, tekst je izašao u FM 39 štampanom izdanju od 17.marta 2002.godine
foto: http://kurir.rs
